Moj zivotni san, ili bar jedan od njih, je da studiram knjizevnost...I da postanem pisac.Jer nista drugo ne radim dobro kao ovo...Al je*eno je mjesto ovaj brdoviti Balkan. Cim spomenem knjizevnost, ljudi me gledaju kao da imam rogove na glavi. Samo cekam da mi kazu "Ahahahahah, seljanko, pa ti citas." Kao da su knjige otrov. I sad razmisljam. Do kraja mog gimnazijskog skolovanja imam 2 razreda. A onda treba da donesem odluku koja ce bti presudna u zivotu.I ceka me opasan izbor. Knjizevnost ili ekonomija. Knjizevnost koju sanjam od svoje pete godine, i koja, kako moji roditelji slikovito rekose "ne donosi pare u dzep" ili ekonomija koja je, da opet citiram roditelje "fin posao, sa radnim vremenom od osam do tri" i koja mi je zanimljiva koliko i brojanje dlaka na glavi. Ne znam. Necu ceo zivot da radim nesto sto ne volim. Necu ni da ceo zivot slusam pricu da sam propali pisac. Imaju pravo mama i tata, neosporno. Knjizevnost se ne isplati. Ekonomija ce ubiti moju dusu. Da ga je*em, sta da radim?
Ako hocu pare, mogu da se oprostim od svog snai to mi tera suze na oci. Ako hocu san, onda mogu da se pomirim sa tim da cu najverovatnije do kraja zivota da budem "sirotinja" kako kazu oni gore pomenuti neandertalci koji me, kako vec rekoh gledaju kao da sam rogata kad pricam o knjizevnosti...Eto mi sad...pa da pasem travu to mi je najbolje...Jer dok je ovih seljosa i zaglupljenika koje kite zlatne kajle, skupa kola i prazne glave sa modernom frizurom meni nema nade u knjizevnim vodama...
Ako hocu pare, mogu da se oprostim od svog snai to mi tera suze na oci. Ako hocu san, onda mogu da se pomirim sa tim da cu najverovatnije do kraja zivota da budem "sirotinja" kako kazu oni gore pomenuti neandertalci koji me, kako vec rekoh gledaju kao da sam rogata kad pricam o knjizevnosti...Eto mi sad...pa da pasem travu to mi je najbolje...Jer dok je ovih seljosa i zaglupljenika koje kite zlatne kajle, skupa kola i prazne glave sa modernom frizurom meni nema nade u knjizevnim vodama...