- Poruka
- 953
Moj put do islama - ispovijest jedne Španjolke
Prije nekoliko mjeseci izgovorila sam šehadet. Sada osjećam smiraj. Iako to nije bio prvi put da imam taj osjećaj. Prvi put je to bilo u Mostaru, gdje sam radila za jednu humanitarnu organizaciju. Tamo sam se prvi put srela sa Islamom i tamo sam upoznala ljude koji slijede Islam veoma ozbiljno i dosljedno.
U Bosnu sam išla često poslije rata i tamo imam mnoge prijatelje. Kako je vrijeme prolazilo neki od njih su primili Islam. Neki koji su bili muslimani po rođenju uzeli su Islam za veoma ozbiljno i sa mog tadašnjeg gledišta, rekla bih čak i fanatično.
Za mene je to bilo čudno; oni su bili mladi ljudi i ja nisam mogla razumjeti zbog čega su oni prihvatili takav način života koji je meni bio apsolutno stran. Posebno jedan od njih, jedan moj bliži prijatelj, postao je kao druga osoba. Skroz drugačiji nego onakav kakvog sam ga upoznala. On je na Islam prešao ranije, ali je odjednom prihvatio novi način ponašanja, da me je to uplašilo. Odjednom se je prestao šaliti ili izlaziti "u čaršiju" sa mnom nije više pričao, niti me je gledao u oči. Postao je ozbiljan i na mene je djelovao jako tužno.
Ja nisam mogla razumjeti, zbog čega je postao takav, kada sam ga upitala, on mi je odgovarao da je takav zbog Islama i da hoće da sljedi Islam ozbiljno i dosljedno. Ovo je bilo za mene dovoljno da me izludi, i tako sam počela izučavati knjige o Islamu, da bih ga ubijedila da nije u pravu, pogotovo kada je u pitanju odbacivanje predislamskog načina života i odbacivanja mene...
Dok sam čitala knjige, na svoje čuđenje sam sama sebe uhvatila kako mi se te ideje sviđaju, iako nisam sve razumjela. Htjela sam sve da saznam i voljela sam čitati te knjige, ali sam u isto vrijeme bila tužna, jer nisam sve mogla razumjeti, pogotovo stvari vezane za ženu u Islamu. To mi je padalo teško.
Ali, sa jednom stvari u Islamu nisam imala problema, a to je prihvaćanje učenja da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. Kako onda mogu da kažem da ovo nije istina? Da ovo prihvatim nisam imala problema, što sam i na kraju uradila.
Ali, ja se nisam zadovoljila time da jezikom izgovorim šehadet. Za mene je to bio početak dugog i mukotrpnog puta. Nekoliko hefti nakon što sam se vratila u Španiju, nastavila sam sa starim načinom života, iako sam s vremena na vrijeme čitala o Islamu.
Kako je vrijeme prolazilo, Mostar i vrijeme tamo provedeno, mi je sve više nedostajalo. Najviše šta mi je nedostajalo jeste način života. U poređenju sa Španijom ljudi su živjeli siromašnije, ali njihovi osjećaji su bili realni. Samo stvarno važne stvari u životu su bile od značaja; prijateljstvo ili veze među ljudima. Onda sam počela razmišljati o mom dosadašnjem načinu života. Do sada nisam imala nikakva cilja, ostani ovdje, uradi ovo, idi na posao, iznerviraj se zbog nekih glupih stvari. Onda sam shvatila da sam pokušavala da budem nešto što nisam. Ja sam žena, ekonomist, i vodim svoje preduzeće. Naučena sam da budem najbolja, da budem čitav dan ažurna, da izgledam fino, da budem ljubazna, da učim i da budem domaćica.
Ali, prelaskom na Islam shvatila sam da su druge stvari u životu važnije, koje među Zapadnjacima nemaju vrijednosti; kao što je osnivanje porodice, odgoj djece, biti žena, a ne supermen, kao što društvo to želi - da od ljudi stvara mašine, da ne bi o sebi plaho razmišljali.
Ja se ne želim ni sa kim takmičiti, ne želim da budem nešto što nisam izabrala, i ne želim da se pretvaram da sam neko ko nisam. Ali, društvo to od mene zahtjeva; niti znam zašto niti zbog čega, s tim nisam sretna.
Allah nam je sve dao i On nam je pokazao kako da to koristimo, kako da se ponašamo. Ali mi smo to zaboravili i umjesto toga ponašamo se kao životinje. Zaboravili smo da nas je Allah stvorio i dao nam sve na raspolaganje, ali to nije bez protuusluge. Naša dužnost jeste da Mu zahvaljujemo i da se prema Njemu odnosimo kako On to zahtjeva.
Danas pokušavam biti dobra muslimanka, iako je to teško, ali ja sam sretna. Čak osjećam i ponos da sam drugčija. Šehadet sam izgovorila prije nekoliko mjeseci, znajući šta to znači, iako ima još stvari koje ne razumijem. Allah ima Svoje razloge i ja ih prihvatam.
Danas se divim osobi zbog koje sam počela da izučavam Islam da bi mu pokazala da nije u pravu. Svaki dan učim od njega, i on me podučava sa nevjerovatnim saburom. Drago mi je da sam spoznala Allaha i islamski način života.
Da svi mi inša'Allah budemo svakim danom bolji muslimani sa Allahovom pomoću.
Esther (Španija)
Prije nekoliko mjeseci izgovorila sam šehadet. Sada osjećam smiraj. Iako to nije bio prvi put da imam taj osjećaj. Prvi put je to bilo u Mostaru, gdje sam radila za jednu humanitarnu organizaciju. Tamo sam se prvi put srela sa Islamom i tamo sam upoznala ljude koji slijede Islam veoma ozbiljno i dosljedno.
U Bosnu sam išla često poslije rata i tamo imam mnoge prijatelje. Kako je vrijeme prolazilo neki od njih su primili Islam. Neki koji su bili muslimani po rođenju uzeli su Islam za veoma ozbiljno i sa mog tadašnjeg gledišta, rekla bih čak i fanatično.
Za mene je to bilo čudno; oni su bili mladi ljudi i ja nisam mogla razumjeti zbog čega su oni prihvatili takav način života koji je meni bio apsolutno stran. Posebno jedan od njih, jedan moj bliži prijatelj, postao je kao druga osoba. Skroz drugačiji nego onakav kakvog sam ga upoznala. On je na Islam prešao ranije, ali je odjednom prihvatio novi način ponašanja, da me je to uplašilo. Odjednom se je prestao šaliti ili izlaziti "u čaršiju" sa mnom nije više pričao, niti me je gledao u oči. Postao je ozbiljan i na mene je djelovao jako tužno.
Ja nisam mogla razumjeti, zbog čega je postao takav, kada sam ga upitala, on mi je odgovarao da je takav zbog Islama i da hoće da sljedi Islam ozbiljno i dosljedno. Ovo je bilo za mene dovoljno da me izludi, i tako sam počela izučavati knjige o Islamu, da bih ga ubijedila da nije u pravu, pogotovo kada je u pitanju odbacivanje predislamskog načina života i odbacivanja mene...
Dok sam čitala knjige, na svoje čuđenje sam sama sebe uhvatila kako mi se te ideje sviđaju, iako nisam sve razumjela. Htjela sam sve da saznam i voljela sam čitati te knjige, ali sam u isto vrijeme bila tužna, jer nisam sve mogla razumjeti, pogotovo stvari vezane za ženu u Islamu. To mi je padalo teško.
Ali, sa jednom stvari u Islamu nisam imala problema, a to je prihvaćanje učenja da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. Kako onda mogu da kažem da ovo nije istina? Da ovo prihvatim nisam imala problema, što sam i na kraju uradila.
Ali, ja se nisam zadovoljila time da jezikom izgovorim šehadet. Za mene je to bio početak dugog i mukotrpnog puta. Nekoliko hefti nakon što sam se vratila u Španiju, nastavila sam sa starim načinom života, iako sam s vremena na vrijeme čitala o Islamu.
Kako je vrijeme prolazilo, Mostar i vrijeme tamo provedeno, mi je sve više nedostajalo. Najviše šta mi je nedostajalo jeste način života. U poređenju sa Španijom ljudi su živjeli siromašnije, ali njihovi osjećaji su bili realni. Samo stvarno važne stvari u životu su bile od značaja; prijateljstvo ili veze među ljudima. Onda sam počela razmišljati o mom dosadašnjem načinu života. Do sada nisam imala nikakva cilja, ostani ovdje, uradi ovo, idi na posao, iznerviraj se zbog nekih glupih stvari. Onda sam shvatila da sam pokušavala da budem nešto što nisam. Ja sam žena, ekonomist, i vodim svoje preduzeće. Naučena sam da budem najbolja, da budem čitav dan ažurna, da izgledam fino, da budem ljubazna, da učim i da budem domaćica.
Ali, prelaskom na Islam shvatila sam da su druge stvari u životu važnije, koje među Zapadnjacima nemaju vrijednosti; kao što je osnivanje porodice, odgoj djece, biti žena, a ne supermen, kao što društvo to želi - da od ljudi stvara mašine, da ne bi o sebi plaho razmišljali.
Ja se ne želim ni sa kim takmičiti, ne želim da budem nešto što nisam izabrala, i ne želim da se pretvaram da sam neko ko nisam. Ali, društvo to od mene zahtjeva; niti znam zašto niti zbog čega, s tim nisam sretna.
Allah nam je sve dao i On nam je pokazao kako da to koristimo, kako da se ponašamo. Ali mi smo to zaboravili i umjesto toga ponašamo se kao životinje. Zaboravili smo da nas je Allah stvorio i dao nam sve na raspolaganje, ali to nije bez protuusluge. Naša dužnost jeste da Mu zahvaljujemo i da se prema Njemu odnosimo kako On to zahtjeva.
Danas pokušavam biti dobra muslimanka, iako je to teško, ali ja sam sretna. Čak osjećam i ponos da sam drugčija. Šehadet sam izgovorila prije nekoliko mjeseci, znajući šta to znači, iako ima još stvari koje ne razumijem. Allah ima Svoje razloge i ja ih prihvatam.
Danas se divim osobi zbog koje sam počela da izučavam Islam da bi mu pokazala da nije u pravu. Svaki dan učim od njega, i on me podučava sa nevjerovatnim saburom. Drago mi je da sam spoznala Allaha i islamski način života.
Da svi mi inša'Allah budemo svakim danom bolji muslimani sa Allahovom pomoću.
Esther (Španija)
