razne religije su možda stvarale različite grupe vanzemaljaca... pa su bili proksi ratovi među njima koji su se vodili preko njihovih podanika na Zemlji...
ajde podeli neko iskustvo i šta si iz njega zaključio...
Ne znam. Ne mogu ja sve znati i skuziti, a ne mogu ni sve vjerovati.
Ali evo recimo, na primjer, jednu noc ustanem ja sa stolice u trpezariji gdje sam nesto radio na laptopu, i krenem u spavacu da prilegnem i treba da prodjem kroz primacu. I kako prolazim vidim nesto kao azdaju da plovi kroz moju primacu pod plafonom, na dva trena, i kako se ja fokusiram da je vidim, nestane. I sad ti mene ako pitas, da svjedocim na sudu, ja sam to sto posto vidio, to sto posto postoji. Nebo se otvorio i zatvorilo, i to su neobjasnjive stvari. Sto se mene tice, postoji neki drugi nevidljivi svijet, koji je realan, ziv, i tamo postoje neka bica. To se desilo jednom i nikad vise, ali meni je dovoljno.
Tako da, kada ja citam jevandjelje po Marku, nebo se otvorilo i duh je opsjeo Isusa, sto se mene tice to je sto posto moguce u realnom zivotu. Da li se stvarno desilo, to je meni nebitno.
Drugo, jednu noc sanjam ja. U nekoj zgradi sam, na drugom spratu. Ne poznajem zgradu, nemam pojma gdje sam. Ali nesto me vodi da sidjem niz stepenice, i znam gdje su stepenice, nemam pojma kako, i silazim, i cujem lupaju na prvom spratu ljudi po sobama da im otvore vrata da izadju. Jedna zena ispred mene lupa na vrata fanaticno da joj se otvore vrata. Svjetlost obasjava prostor kroz prozore. Mene neki glas vodi, ne mogu ja protiv toga, kao navodjen sam, prodji tu kroz kuhinju na lijevo i vrata su tamo otkljucana i izadji tamo. I izadjem i vidim neka ulica, grad, obasjan bjelom svjetlosu, neke zgrade sa strana, prazna ulica, i jedna kao kabina za cekanje oko 30 metara niz ulicu. I glas me, udju u tu kabinu cekaonicu doce ti otac. I ulazim ja u tu cekaonicu, i sad gledam kroz prozor, i vidim dolaze neki ljudi grupa njih, bez lica ali ja oca prepoznajem po hodu. I ja se okrenem prema ulazu te cekaonice da ga sacekam, i on je vec tu. I prozborili smo koju, pitam ga sta radis, on odgovori. I u to nestaje, ja se okrenem, on sjedi sa onim zenama iz one zgrade, sve u bjelim haljinama, i objasnjava im nesto. I tu u toj kabini im vidim svima face, i ocu, ne poznajem zene.
Dakle, to su stvari koje zahtjevaju razmatranje. Kakav glas te vodi da nemas nikakvu kontrolu? Bjeli grad, cekaona, zene u bijelom, mjesta i ljudi koje ne poznajem, kakve to ima veze? To su mjesta van ovog vidljivog svijeta i postoji sila koja vodi kao rabota.
Ja kad citam Logos kod Jovana, meni je to sto posto realno. Nije to nikakva mitologija.