Mnogi vernici misle da je post dijeta
Blic - Pre 47 minuta
Božićni post počeo je juče, ali malo ko će se od pravoslavaca odlučiti da posti sve dane do 7. januara. Veliki broj je i onih koji će ga zaobići, posebno zbog svinjokolja i novogodišnjeg slavlja. S druge strane, i samo obeležavanje posta uglavnom se svodi na trpezu koja po dobrom starom običaju mora da bude bogata. O duhovnoj strani posta i vrednostima, malo ko razmišlja.
Vesna Marjanović, etnolog, objašnjava da se u našem narodu uglavnom posti prva i poslednja nedelja posta.
- Tako je od davnina, a neke duhovne elemente koji ga prate kao što su pomirenje, uzdržavanje od seksualnih odnosa i kažnjavanja dece malo ko je poštovao. Sve je ostalo, do danas, na nivou retorike - kaže ona.
Koliko se kod nas zaista i kako posti, međutim, nikad nije preciznije ispitivano, ali se zna da pečenjare najviše prasetine prodaju za Svetog Nikolu.
- Kod Rusa, na primer, a slično je i kod Grka, ustanovljeno je da manje od pet odsto vernika posti ceo post, uskršnji, koji je svakako glavni, ali ništa nije bolje ni za božićni, koji je blaži. Verovatno je slično i kod nas, mada neki sveštenici kažu da je taj procenat i manji - navodi Živica Tucić, verski analitičar.
Ipak, prof. dr Ljubivoje Stojanović, sveštenik iz beogradske crkve svete Petke na Kalemegdanu, kaže da sve više mladih prilazi crkvi i posti na pravi način, odnosno da duhovni aspekt posta prati adekvatna ishrana tih nedelja. Na jelovniku su samo namirnice biljnog porekla i riba, dok su meso, jaja i mlečni proizvodi potpuno isključeni.
- Najvažnije je shvatiti da post sam po sebi nije cilj, nego sredstvo, post nije nešto što je naređeno, već ga treba doživeti. Post nije gladovanje, ili dijeta, već je njegov smisao u činjenju dobrih dela, u jačanju zajedništva. To nije mučenje, već čovek posti zato što hoće, a ne zato što mora. On se kroz post bori protiv svojih poriva, slabosti, trudi se da pomogne drugima oko sebe - objašnjava Stojanović.
Hrišćanima je međutim, navodi Tucić, važno samo da ispune formu, često ne uzimajući u obzir njegovu duhovnu dimenziju koja treba da je u centru.
Opširnije u štampanom izdanju
V. Marić-Brajković
Blic - Pre 47 minuta
Božićni post počeo je juče, ali malo ko će se od pravoslavaca odlučiti da posti sve dane do 7. januara. Veliki broj je i onih koji će ga zaobići, posebno zbog svinjokolja i novogodišnjeg slavlja. S druge strane, i samo obeležavanje posta uglavnom se svodi na trpezu koja po dobrom starom običaju mora da bude bogata. O duhovnoj strani posta i vrednostima, malo ko razmišlja.
Vesna Marjanović, etnolog, objašnjava da se u našem narodu uglavnom posti prva i poslednja nedelja posta.
- Tako je od davnina, a neke duhovne elemente koji ga prate kao što su pomirenje, uzdržavanje od seksualnih odnosa i kažnjavanja dece malo ko je poštovao. Sve je ostalo, do danas, na nivou retorike - kaže ona.
Koliko se kod nas zaista i kako posti, međutim, nikad nije preciznije ispitivano, ali se zna da pečenjare najviše prasetine prodaju za Svetog Nikolu.
- Kod Rusa, na primer, a slično je i kod Grka, ustanovljeno je da manje od pet odsto vernika posti ceo post, uskršnji, koji je svakako glavni, ali ništa nije bolje ni za božićni, koji je blaži. Verovatno je slično i kod nas, mada neki sveštenici kažu da je taj procenat i manji - navodi Živica Tucić, verski analitičar.
Ipak, prof. dr Ljubivoje Stojanović, sveštenik iz beogradske crkve svete Petke na Kalemegdanu, kaže da sve više mladih prilazi crkvi i posti na pravi način, odnosno da duhovni aspekt posta prati adekvatna ishrana tih nedelja. Na jelovniku su samo namirnice biljnog porekla i riba, dok su meso, jaja i mlečni proizvodi potpuno isključeni.
- Najvažnije je shvatiti da post sam po sebi nije cilj, nego sredstvo, post nije nešto što je naređeno, već ga treba doživeti. Post nije gladovanje, ili dijeta, već je njegov smisao u činjenju dobrih dela, u jačanju zajedništva. To nije mučenje, već čovek posti zato što hoće, a ne zato što mora. On se kroz post bori protiv svojih poriva, slabosti, trudi se da pomogne drugima oko sebe - objašnjava Stojanović.
Hrišćanima je međutim, navodi Tucić, važno samo da ispune formu, često ne uzimajući u obzir njegovu duhovnu dimenziju koja treba da je u centru.
Opširnije u štampanom izdanju
V. Marić-Brajković