Mizoginija i mizandrija (mrznja prema suprotnom polu)

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Mozda znate neke pojedince koji jednostavno gaje averziju, da ne kazem mrznju prema suprotnom polu.
Mene zanima sta je koren te mrznje, problemi u porodici, losa iskustva u vezama, uticaj sredine ili nesto drugo?

U kratkim crtama, sve osobe suprotnog pola su iste, ovakve ili onakve, zle, lose, ili cak podredjeni u odnosu na pol onog koji mrzi.
Znate li nekog ko se tako ponasa, tj. ima takve stavove, i sta mislite da je uzrok takvom ponasanju?
 
Mozda znate neke pojedince koji jednostavno gaje averziju, da ne kazem mrznju prema suprotnom polu.
Mene zanima sta je koren te mrznje, problemi u porodici, losa iskustva u vezama, uticaj sredine ili nesto drugo?

U kratkim crtama, sve osobe suprotnog pola su iste, ovakve ili onakve, zle, lose, ili cak podredjeni u odnosu na pol onog koji mrzi.
Znate li nekog ko se tako ponasa, tj. ima takve stavove, i sta mislite da je uzrok takvom ponasanju?
ovo si trebo da otvoriš na ljisu i na ženama...
 
Mozda znate neke pojedince koji jednostavno gaje averziju, da ne kazem mrznju prema suprotnom polu.
Mene zanima sta je koren te mrznje, problemi u porodici, losa iskustva u vezama, uticaj sredine ili nesto drugo?

U kratkim crtama, sve osobe suprotnog pola su iste, ovakve ili onakve, zle, lose, ili cak podredjeni u odnosu na pol onog koji mrzi.
Znate li nekog ko se tako ponasa, tj. ima takve stavove, i sta mislite da je uzrok takvom ponasanju?


Losa zivotna iskustva, trajno razocarenje, a ponekad i strah od nepoznatog.
 
Mozda znate neke pojedince koji jednostavno gaje averziju, da ne kazem mrznju prema suprotnom polu.
Mene zanima sta je koren te mrznje, problemi u porodici, losa iskustva u vezama, uticaj sredine ili nesto drugo?

U kratkim crtama, sve osobe suprotnog pola su iste, ovakve ili onakve, zle, lose, ili cak podredjeni u odnosu na pol onog koji mrzi.
Znate li nekog ko se tako ponasa, tj. ima takve stavove, i sta mislite da je uzrok takvom ponasanju?

Ne gajim averziju, ne gajim mržnju. Nisu svi ljudi isti, niti mogu biti. To ako sam u nešto malo izgubila veru ili se razočarala, pa Bože moj...to je bilo tada, to je iskustvo, to je život... sutra će neko naići drugačiji, ništa sporno. Znači, ja sada kao trebam da prezirem čitav muški rod? Ma, nikako. Ima divnih muškaraca, plemenitih, lepo vaspitanih i osećajnih. Neko mora da bude i protivteža.

Uvek gledam tako, jednog dana, možda budem roditelj, pa budem imala sina...Znači, neće on moći biti kriv tamo nekome, koju su svi prethodni na primer ne voleli. Znači, treba zrelo i pametno razmišljati. Prošlost je prošlost i to ej to. Budućnost je svetla i nosi nove stvari. Nove ljude. Ja barem verujem u to.

Ne generalizujem ljude, ne otpsijem ih u startu zbog lošeg iskustva. Samo sam opreznija, to ne poričem. Kao ni da je sada malo više straha u kostima, ali daleko od toga...da neću dati šansu nekome danas - sutra, gledati ga očima prošlosti...Ne. Nikako.

Zaista znam ogorčene i ljude, koji mrze i ženski i muški rod. I ne ulazim niti zalazim u njihove razloge. Svako ima pravo da živi kako želi, ume i zna. Sve dok to ne ugrožava nikoga.

:hvala:
 
Poslednja izmena:
Losa zivotna iskustva, trajno razocarenje, a ponekad i strah od nepoznatog.

Zapitam se nekada koliku traumu moraju ti ljudi da prezive da im ostanu takve posledice. Opet, ne nosimo se svi isto sa traumom.
Citam tako price psihologa gde osobe obicno razvijaju prezir, gnusanje, zbog roditeljske figure koja je bila zlostavljac.
Opet, naleteo sam na primere gde roditeljska firuga nije zlostavljac, ali zato neko licno iskustvo u vezama je ucinilo svoje.
 
Zapitam se nekada koliku traumu moraju ti ljudi da prezive da im ostanu takve posledice. Opet, ne nosimo se svi isto sa traumom.
Citam tako price psihologa gde osobe obicno razvijaju prezir, gnusanje, zbog roditeljske figure koja je bila zlostavljac.
Opet, naleteo sam na primere gde roditeljska firuga nije zlostavljac, ali zato neko licno iskustvo u vezama je ucinilo svoje.


trauma mentalnog i fizickog zlostavljanja, velika patnja i bol.

ali je meni interesantniji fenomen mrznje i nepodnosenja sopstvenog pola. kako se takve osobe nose sa sobom kada ne razumeju, mrze, ne podnose ono sto sami poseduju ? skrenula sam sa teme, ali se nekako uklapa.
 
Mozda znate neke pojedince koji jednostavno gaje averziju, da ne kazem mrznju prema suprotnom polu.
Mene zanima sta je koren te mrznje, problemi u porodici, losa iskustva u vezama, uticaj sredine ili nesto drugo?

U kratkim crtama, sve osobe suprotnog pola su iste, ovakve ili onakve, zle, lose, ili cak podredjeni u odnosu na pol onog koji mrzi.
Znate li nekog ko se tako ponasa, tj. ima takve stavove, i sta mislite da je uzrok takvom ponasanju?
Znam neke muskarce koji su zenomsci
ne u klasicnom smislu
ali im je lepse sa muskarcima u drustvu
a nisu gej
nego jednostavo omalovazavaju zene smatraju ih glupima
mogu da se zaljube u zenu ali i ne da ostvare emotivnu vezu

primetila sam da je koren problema u porodici
dominantna majka gde je
 
Slazem se tim o dominantnoj majici (posebno ako voli i tatu non-stop da potkaci, ili vredja, javlja se neki revolt unutra) i sa korenima koji leze u odnosu mama-tata, a da li je ista situacija i sa zenama koje imaju dominantne (mozda pravilniji izraz tirane, koji omalovazavaju njihove majke) ocinske figure?
Naveo sam u uvodnom postu, da se projekcija vrsi u odnosu na roditelja suprotnog pola, i tako u primeru gde je otac zapostavljac, alkoholicar, usvaja se nacin razmisljanja da u m/z odnosim m preuzima uvek tu ulogu. Takodje sam naveo i primer u kome je otac, nenasilan, jednostavno normalna osoba, ali opet nastaje neka averzija prema suprotnom polu.
 
Slazem se tim o dominantnoj majici (posebno ako voli i tatu non-stop da potkaci, ili vredja, javlja se neki revolt unutra) i sa korenima koji leze u odnosu mama-tata, a da li je ista situacija i sa zenama koje imaju dominantne (mozda pravilniji izraz tirane, koji omalovazavaju njihove majke) ocinske figure?
Naveo sam u uvodnom postu, da se projekcija vrsi u odnosu na roditelja suprotnog pola, i tako u primeru gde je otac zapostavljac, alkoholicar, usvaja se nacin razmisljanja da u m/z odnosim m preuzima uvek tu ulogu. Takodje sam naveo i primer u kome je otac, nenasilan, jednostavno normalna osoba, ali opet nastaje neka averzija prema suprotnom polu.
Navela sam primere muskaraca koji mrze zene...

Cudno je da zene ne mrze muskarce iako su mozda imale oceve koji su tirani...
Mozda zbog majke koja im je pruzala ljubav...
Mislim da su zenska deca privrzenija majci pa na njih vise utice fiogura majke
a na Muskarce isto...

sta mislis o tome?

da li ljubav jednog roditelja moze da kompenzuje neljubav drugog?
 
Meni deluje nekako logicnije da neko razvije averziju prema suprotnom polu ako ga roditelj suprotnog pola zaposlavlja, tj. zlostavlja.

Obicno kazu da su decaci privazeniji majkama, a devojcice ocevima, ili su mozda majke privazenije decacima a ocevi cerkama, nisam siguran.
I moje misljenje, ne znam koliko psiholoski tacno, je da deca dobijaju neki temelj medjuljudskih odnosa (pa i onih vezanih za suprotni pol), gledajuci upravo mamu i tatu ako se ponasaju i to upijaju da je tako.

U mojoj porodici imam dva takva primera, gde su devojcice rasle sa ocem, i zbog toga razvile neku vrstu averzije prema majci, jer je jednostavno ostala praznina kada je ona otisla, a mozda je otac tu uplitao prste, ne znam. Te devojcice su izrasle u zdrave devojke i koliko znam nemaju problema u medjuljudskim odnosima, ali i danas kod nekih od njih postoji averzija prema majci, tako da moguce je upravo ono sto ti kazes, da su devojcice privazenije majci, jer verovatno se poistovecuju sa roditeljem istog pola.

Imam takodje i primer u porodici samohrane majke, i znam da se ona iz petnih zila trudi da bude majka i otac svom detetu, pruzajuci mu maksimalnu ljubav i paznju, tako da se nadam (i verujem) da je moguce, ali zahteva ogromni trud. Naravno, ako jedan roditelj krene da prenosi svoje frustracije koje ima sa bivsim partnerom (jos ako pomene, ne mozes ti njima da verujes, vidi mene, sve/svi su isti/iste) onda verujem da ce dete nauciti taj obrazac ponasanja, u sta sam imao prilike da se licno uverim.

Da prica ne bude tako crna, znam ljude koji rastu sa jednim roditeljem i imaju upravo takav stav, mislim na roditelje, a deca donekle upijaju to, ali se jos uvek ne vode time, a mozda i nikada nece.

Zavisi i od pojedinca, a ne znam da li nesto garantuje da ce neko ko odrasta u potpuno zdravom porodicnom okruzenju sa oba normalna (kada tako moram da se izrazim) roditelja, razviti neku vrstu averzije. Uticu i nasa iskustva u medjuljudskim odnosima, tako da, izgleda je vecinski deo na pojedincu, a roditelj(i) moze samo da pokusa da obezbedi jednu normalnu sredinu, punu podrske i razumevanja i da se nada najboljem.
 
Da sve potice iz porodice al opet zavisi i o deteta
jer dete se uci medjuljudskim odnosima u okruzenju
skoli itd...
Nema pravila...
a i do gena je....

a i zavisi kako se roditelji postavljaju prema detetu..
ako detedobije dovoljno ljubavi makar od jednog roditelja
mislim da ce biti normalno..

takodje svako kada odraste sam sebe forumira kao licnost
 
Poslednja izmena:

Back
Top