- Poruka
- 388.393
Jan van Ajk vazi za najslavnijeg predstavnika ranog holandskog slikarstva nove epohe renesansne umetnosti u zemljama severno od Alpa.
Iako neka od njegovih dela spadaju u najznačajnija dela evropske umetnosti, poput poliptiha „Mistično jagnje“, o samom umetniku se ne zna mnogo.
Ponešto se zna po dokumentima, njegovim zapisima na samim slikama, ali dosta toga je nepoznato
Pretpostavlja se da je rodjen 1390 godine. Prvi dokumenti koji govore o njegovom radu potiču iz 1422-1424. On tada radi u Hagu, na dvoru Johana Bavarskog, vojvode Holandije. Posle smrti vojvode, januara 1425, priključuje se svom bratu Hubertu u Flandriji. Hubert van Ajk je takođe bio slikar.Ulazi u službu kod Filipa Lepog, vojvode Burgundije, kao slikar i lični sekretar. U jesen 1428, odlazi u ime svog gospodara, da oceni istinitost lika i karaktera princeze Izabele Lepe, kćeri kralja Žoaoa I.
Trajno se nastanjuje u Brižu, gde kupuje kuću 1432. Ženi se i dobija dete.
Jan van Ajk je umro 1441. u Brižu, gde je i sahranjen u Crkvi sv. Donatijana.
Van Ajk je pored tradicionalne tempere i fresko tehnike, prvenstveno je koristio uljane boje.
Đorđo Vazari je u Van Ajku video pronalazača uljane tehnike, međutim ona je bila poznata i ranije.
Jan van Ajk je bio prvi slikar koji je koristio sikativ i razređivače.
Prvenstveno bio slikar religioznih kompozicija i portreta.
Njegovo najpoznatije delo je monumentalni Gentski oltar. Na njemu je naslikan prvi prikaz nage ljudske figure u severnoj Evropi posle antičkog doba
Slika koja je oduvek privlacila paznju je : Portret supružnika Arnolfini
Portret supružnika Arnolfini predstavlja manifest građanskog slikarstva XV veka par ekselans. Prizor je postavljen u spavaćoj sobi gde dvoje imućnih protagonista,
otmeno odevenih, stoje ruku pod ruku: to su Đovani Arnolfini, trgovac, i Đovana Čenami, čerka bogatog bankara.
Prema tradicionalnom tumačenju, slika prikazuje venčanje, dok su novija tumačenja naklonjenija veridbi
U „bibliji“ svih studenata istorije umetnosti „Istorija umetnosti“ H. W. Džensona piše da je u pitanju slika mladog para koji polaže bračni zavet „u skrovitosti nevestinske odaje“. Odraz dvojce muškaraca koji se vidi na ogledalu u pozadini tumači se kao prisustvo dvojce svedoka, a da je jedan od njih sam umetnik opravdava se time što iznad ogledala na slici piše „Jan van Ajk beše tu“...Nesto slicno kao sto je Direr potpisivao svoje slike
Prema drugoj teoriji, prvi put iznesenoj 1847. godine, na slici se nalaze Jan van Ajk i njegova supruga Margareta.
Mnogi su u slikama na kojima se veruje da je Van Ajk predstavio sebe tražili i upoređivali lice sa ove slike.
Rasprava između pristalica autoportreta i "arnolfinijevaca" traje gotovo dva veka. Nepoznato je i ko je naručio sliku pod imenom Ernl-leFen.
Nama ostaju samo pretpostavke.
Slika je nastala 1434. Danas se nalazi u Nacionalnoj galeriji u Londonu.
Iako neka od njegovih dela spadaju u najznačajnija dela evropske umetnosti, poput poliptiha „Mistično jagnje“, o samom umetniku se ne zna mnogo.
Ponešto se zna po dokumentima, njegovim zapisima na samim slikama, ali dosta toga je nepoznato
Pretpostavlja se da je rodjen 1390 godine. Prvi dokumenti koji govore o njegovom radu potiču iz 1422-1424. On tada radi u Hagu, na dvoru Johana Bavarskog, vojvode Holandije. Posle smrti vojvode, januara 1425, priključuje se svom bratu Hubertu u Flandriji. Hubert van Ajk je takođe bio slikar.Ulazi u službu kod Filipa Lepog, vojvode Burgundije, kao slikar i lični sekretar. U jesen 1428, odlazi u ime svog gospodara, da oceni istinitost lika i karaktera princeze Izabele Lepe, kćeri kralja Žoaoa I.
Trajno se nastanjuje u Brižu, gde kupuje kuću 1432. Ženi se i dobija dete.
Jan van Ajk je umro 1441. u Brižu, gde je i sahranjen u Crkvi sv. Donatijana.
Van Ajk je pored tradicionalne tempere i fresko tehnike, prvenstveno je koristio uljane boje.
Đorđo Vazari je u Van Ajku video pronalazača uljane tehnike, međutim ona je bila poznata i ranije.
Jan van Ajk je bio prvi slikar koji je koristio sikativ i razređivače.
Prvenstveno bio slikar religioznih kompozicija i portreta.
Njegovo najpoznatije delo je monumentalni Gentski oltar. Na njemu je naslikan prvi prikaz nage ljudske figure u severnoj Evropi posle antičkog doba
Slika koja je oduvek privlacila paznju je : Portret supružnika Arnolfini
Portret supružnika Arnolfini predstavlja manifest građanskog slikarstva XV veka par ekselans. Prizor je postavljen u spavaćoj sobi gde dvoje imućnih protagonista,
otmeno odevenih, stoje ruku pod ruku: to su Đovani Arnolfini, trgovac, i Đovana Čenami, čerka bogatog bankara.
Prema tradicionalnom tumačenju, slika prikazuje venčanje, dok su novija tumačenja naklonjenija veridbi
U „bibliji“ svih studenata istorije umetnosti „Istorija umetnosti“ H. W. Džensona piše da je u pitanju slika mladog para koji polaže bračni zavet „u skrovitosti nevestinske odaje“. Odraz dvojce muškaraca koji se vidi na ogledalu u pozadini tumači se kao prisustvo dvojce svedoka, a da je jedan od njih sam umetnik opravdava se time što iznad ogledala na slici piše „Jan van Ajk beše tu“...Nesto slicno kao sto je Direr potpisivao svoje slike
Prema drugoj teoriji, prvi put iznesenoj 1847. godine, na slici se nalaze Jan van Ajk i njegova supruga Margareta.
Mnogi su u slikama na kojima se veruje da je Van Ajk predstavio sebe tražili i upoređivali lice sa ove slike.
Rasprava između pristalica autoportreta i "arnolfinijevaca" traje gotovo dva veka. Nepoznato je i ko je naručio sliku pod imenom Ernl-leFen.
Nama ostaju samo pretpostavke.
Slika je nastala 1434. Danas se nalazi u Nacionalnoj galeriji u Londonu.