Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Postoji jedan jutarnji čas posle svake neprospavane noći kada se dodirne samo
dno greha. To je onaj trenutak kada se na usnama osećaju posledice duhovitih dosetki,
a u grlu skrama gorčine od ludorija i ispovesti, da ne govorimo o griži
savesti dok se gleda pošteni narod kako upravo odlazi na posao.
Možda naizgled više plaču oni koji su ostavljeni, ali kasnije, duže i dublje i u sebi plaču oni koji su ostavili nekog ko im je davao više nego što je dobijao, jer kad tad, se pojavi neko lukaviji, bezosećajniji, da završi prljavi posao loše posejane karme.
Koliko li ljudi prolijeva suze, a da ih ne muči nikakva bolest,
koliko li ih opet ima koji se smiju i raduju,
dok ih tuku sva moguća zla i nevolje.........
Zahtevati od nekoga da pamti sve što je ikad pročitao,
bilo bi isto što i zahtevati da sve ono što je ikada pojeo još nosi u sebi.
Od ovoga je živeo telesno,a od onoga duševno i tako je postao ono što jeste.