Mirna glava i bas me briga

Relativno cesto se cuje ono, "ma od kada me je bas briga, od kada sam prestao da se cimam, mirna mi glava i sve mi je bolje u vezi". Ok, to je sada mozda malo i ono macho hurcenje, ali koliko ima istine u tome?

Da li se odnos druge osobe promeni prema nama kada prestanemo da se trudimo i cimamo previse, kada nas nije briga da udovoljimo (uvek)?
Da li se onda druga osoba oseca kao da smo "zavrnuli slavinu" kao da ona nije vise epicentar oko koje se sve vrti, neki bi rekli, spustili na zemlju i stoga pocinje vise da se trudi oko nas, jer oseca, boji se da mi nismo toliko ludi, neko bi rekao i ocajni, da se cimamo i trudimo i udovoljavamo?

Ili je reakcija drugacija kada saljemo nekom signal "ma bas me briga, necu da se cimam, maltretiram", tj. ta osoba protumaci to da nas nije briga i digne ruke i ode?

Znaci imamo dva moguca ishoda:

  1. Osoba se ne oseca vise kao centar svega, ne oseca se sigruno, pa se drugacije (bolje) ponasa prema nema, jer pokazujemo da necemo se cimati previse (i da mozda necemo uvek biti tu, jer nas navodno nije briga da udovoljavamo u svemu).
  2. Osoba oseti to "ma bas me briga ponasanje" kao manjak ljubavi, i gubi interesovanje za vezu.

Pitanja za vas:

  1. Da li ste vi poslali signal "ma bas me briga, necu da se cimam" nekome i kako je ta osoba reagovala? Da li je promenila ponasanje na bolje, ili je digla ruka i udaljila se?
  2. Da li je vama neko poslao signal "ma bas me briga, necu da se cimam" i da li ste vi promenili ponasanje na bolje ili na gore?

ja, prosto, ne razmisljam na tom nivou i ne mogu to uopste da pojmim
ne ulazim u neko vise stanje svesti i u drugi modalitet ponasanja kada sam u vezi
samo prirodno :cool:
valjda zato i nema tih fluktuacija, a da ne pominjem kojekakva vaganja i proracune

ali da odgovorim na pitanje koje ja naslucujem iz svega...
oseti se neko zasicenje i udaljavanje; nije to u pravom smislu ''dizanje ruku''
ipak, siguran je znak da smo dostigli limit i da je sve nadalje samo razvlacenje
 
Nisam zagovornik manipulacije, ako mi se cima, cimam se, ako ne, ne, prosto i jednostavno.

Nego eto, cujem da relativnog uspeha ima to "ma boli me uvo", lupam, dvoje se posvadjaju oko neke teske gluposti a njega boli uvo da se cima i pravda (mozda to kaze i ponasa se tako, a ispod toga laze, ali zarad diskusije pretpostavimo da je istina, tj. da nije manipulacija) i izgladjuje stvari.
Jednostavno doticna shvati da on nece mnogo da se cima da zadrzi vezu sa njom (neki bi rekli da tako i pokaze zube, ili pokaze kicmu), stoga ona nema "moc" vec on ima vecu "moc" od nje, i prica prestaje da se vrti oko nje i odnos je navodno mnogo ravnopravniji, tj. i ona se onda vise trudi oko njega, njemu da udovolji.

Kad pogledam i malo bolje, sve je to nekako nezrelo, ali vidjam ljude 20 i kusur godina, pa cak i skoro u 30-ima da tako funkcionisu.
sad si dao malo konkretniji primjer, pa vezano za opisani primjer...kod mene bi ovakvo ponašanje izazvalo negativne reakcije. Nema potrebe ni za pretjeranim cimanjem,ali neka ozbiljna situacija zahtijeva zrelu reakciju a ne da ga /me boli uvo.
 

Back
Top