Miris ima uticaj na naše misli i raspoloženje

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
368.963
Naše čulo mirisa razvija se pre nego što se rodimo i snažno je povezano sa moždanim centrima povezanim sa stvaranjem novih sećanja i opažanjem emocija i telesnih senzacija. Zahvaljujući tome, mirisi ih mogu spojiti, formirajući živopisna lična sećanja. Većina nas ima mirise koji deluju kao okidač, prenoseći nas u drugo vreme i mesto. Za nekoga je to morski povetarac leti, za drugog to mogu biti gradski mirisi kafića, izduvnih gasova ili vrućeg trotoara po sunčanom danu.

Prust je bio u pravu kada je napisao da mirisi sadrže „ogromnu strukturu sećanja“.

Danas se čini da je miris najmanje cenjen od naših čula. Nije uvek bilo tako. Njegova moćna uloga u stvaranju ličnih iskustava iskorišćena je
u verskim ritualima antičke i srednjovekovne Evrope.

Tamjan je, kako se verovalo, pomogao da se duhovi pokojnika prenesu do neba, i koristio se za prizivanje božanskog. Mirisi prirode bili su centralni deo života ljudi kada su živeli od zemlje i blizu stoke. Vekovima su se loši mirisi smatrali prenosiocima bolesti (pojam koji se naziva teorija mijazme), a samo prijatni su mogli da zaštite od njih.
Zato su lekari tokom epidemije kuge koristili maske u obliku kljuna punjene suvim cvećem kako bi ih zaštitile od potencijalno smrtonosnih mirisa obolelih. Danas su okruženja bez mirisa postala ideal kome se teži, a čini se da na mirise obraćamo manje pažnje nego ikada ranije. Na taj način, međutim, propuštamo niz prednosti.
 
miris_devojka_uziva_u_mirisu_ruzmarina.jpg
 
Miris čini ključni deo mnogih naših najvažnijih iskustava. Emocionalna vezanost i želja za romantičnim partnerom, na primer, u iznenađujućoj meri zavise od mirisa. I naš apetit, takođe, a signali iz nosa usmeravaju naš mozak ka ukusnoj, raznovrsnoj, ali i kaloričnoj hrani. Dok se uživanje u hrani i piću često pripisuje ukusu, u stvari se uglavnom radi o mirisu.

Gde god da se nalazimo, još uvek možemo da izvučemo neku korist vežbanjem „hodanja po mirisu“ – da puštamo nos da nas vodi kroz novo okruženje, obraćajući pažnju i zapisujući i razgovarajući o svim mirisima na koje nailazimo. Šetnja po mirisu uliva osećaj povezanosti, čineći da shvatimo da sva mesta imaju svoj karakterističan „mirisni pejzaž“ oblikovan njihovom jedinstvenom prirodom, istorijom i kulturom.

Uvek je vredno obratiti pažnju na miris pejzaža u kome se nalazimo, jer on verovatno oblikuje naše misli, osećanja i raspoloženja, bilo da smo toga svesni ili ne. Miris povezuje mnoge aspekte onoga ko smo kao nijedno drugo čulo, budi naše emocije i nagone, i ponovo stvara uspomene.
Ukratko, negovanje boljeg razumevanja mirisa sa kojima se susrećemo – praćenje, opisivanje i pamćenje ovih ponekad maglovitih, ali moćnih sugestivnih znakova – znači bolje razumevanje sebe (rts)
 

Back
Top