Ne bih htio biti zločest, no ovo vam je politika serbokroatizma dala. Da nije bilo toga, Hrvati bi ostali na svojoj konačnoj varijanti latinice, Srbi na svojoj ćirilici i gotova priča. To što su oni u 19. st.mislili da je to jedan jezik, a mnogi i danas misle, vjerojatno je važno, ali nije kulturološki presudno.
Srbi su se rukama i nogama do konca 19. st. borili za ćirilicu, a onda su i preko jugoslavenstva malaksali, a mislili su da će bolje proširiti jezično-nacionalni utjecaj preko latinice. Hrvati su se usadili u Gajevoj latinici, glagoljica i bosančica su se pokazale nepraktičnima, pa su ostale u muzeju.
I onda se kroz cijelo 20. a i 21. stoljeće provlačio serbokroatizam koji se prelio i na pismo. Hrvati su ostali gdje jesu, a Srbi su zbog utjecaja zapada (Sanremo, rock, hipiji, ....) prešli na tip latinice koji im je bio najbliži, a to je ovaj kao jednoga jezika. I ćirilica je prirodno, a ne kao posljedica urote, otišla u drugu treću ligu, postala je nogometu neki Čukarički i Pofalički.
Sad se nacionalno orijentirani Srbi, od kojih dio i nije zatucan i hrvatomrzački, trude panično da vrate ćirilicu kao primarno, pače jedino pismo- but, this ship has sailed. Ćirilica će u doglednoj budućnosti istati srpsko pismo, ali će u zbilji "čiljeti". Bit će nazočna - za razliku od glagoljice, bosančice, pa i arabice, no razvidno je da je na putu brontosaura.
I to je zato što se Srbi kao narod osjećaju komotno i neugroženo, a ovo je lakše. Paralela s ostalim ćiriličnim naroda nema smisla jer oni nisu imali jezika-dvojnika, a ne zaboravimo da bi Lenjin, da je poživio, vjerojatno isto polatiničio Ruse. Mislim da slična sudbina čeka i Gruzine, Armence,...i ostale rubne pripadnike europske civili
zacije.
