Milosnice

Nina

Srebrna tastatura
Supermoderator
Poruka
290.326
12694868_173527366356248_8497654466906160528_o.jpg
 

Nina

Srebrna tastatura
Supermoderator
Poruka
290.326
index.jpg


Kod Slovena su postojala mitska bića koja su mogla da donesu bolest bilo kome u bilo kom periodu. To su bile milosnice. Milosnice su mogle doći same ili u grupi i doneti nekom regionu neku bolest. Zavisno od toga koliko milosnica je bilo umešano u napad, takvog intenziteta su bile i bolesti ili broj ljudi koji je od tih bolesti oboleo. Prema narodnom verovanju od milosnica nije bilo spasa, jer su mogle naneti bolest bilo kome u bilo koje vreme. Kao što je slučaj i sa drugim demonima bolesti lična imena milosnica se nisu pominjala, tako da su vremenom i zaboravljena, međutim ta imena su se znala. Postojalo je verovanje u narodu da pominjanje ličnog imena nekog božanstva ili demona je ravno dozivanju tog bića. A naravno niko nije imao nameru da dozove demona bolesti, pa je to razlog što su lična imena demona bolesti pala u zaborav. Pored naziva milosnice, ovi demoni su nosili imena poput milostive, dobre majke ili tetke. Ovakva imena ne odgovaraju baš onome šta je bila uloga ovih demona, ali narod je verovao da će ove demone pridobiti ovakvim laskavim epitetima, pa neće nanositi bolest, ili će je nanositi manje. Zapravo ljudi su želeli da one prema ljudima odnose kao dobre majke ili tetke.

Milosnice su zamišljane kao nevidljiva ženska bića odevene u crninu. Da ne bi morile svet morale su se darivati. Broj u kom su se pojavljivale nije uvek bio isti. Menjao se prema bolestima koje bi se u određeno vreme javljale: boginje, gušobolja i mnoge druge. Svaka od njih je nosila neku bolest i mogla je da izazove neku od njih. Epidemije su izazivale udruženim snagama.

Postojao je obred kojim bi se milosnice terale. Naime ukoliko bi se pretpostavljalo da će uskoro doći neka bolest ili je već počela neka epidemija, na raskrsnicama i ulazima u selo bi se ložile vatre. Time se verovalo da se može sprečiti ulazak bolesti u selo. Na određenim mestima bi se delila hrana i piće, a takođe organizovala bi se neka vrsta svečanosti sa muzikom i igrom. Ovakvi obredi su se zvali ili tetke (tejke) ili Baba Kalja i obavljali bi se kad nastane pomor ili kad u okolini dodje do pomora, pa seljani krenu da sumnjaju da će se pomor proširiti i na njihovo selo.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Jasna

Legenda
Moderator
Poruka
71.987
Za milosnice nisam čula. U mom kraju ih zovu Čume. Kad se ne očešljam,
baba je umela da kaže da ličim na Čumu. :malav:

Ima mi smisla to da se o bolestima ne govori. Dovukao se taj običaj čak
i do mojih roditelja. Tata je odmahivao rukom i govorio ''Ćuti to se ne priča.
O bolestima se ne priča.'' Pa kako drugačije da mu odgovorim na pitanje
kako su deca. :lol:
I veze nemam od starijih rođaka ko je od čega umro. Kad me pitaju za
nasledne bolesti ja kažem da nemam pojma. O tome se u mojoj porodici
ne priča.
 

Top