- Poruka
- 376.900
Milo iz Krotone (kraj 6. veka p. n. e.) bio je poznati starogrčki atletičar iz grčko−ahajske kolonije Kroton Velikoj Grčkoj.
Milo je bio šestostruki olimpijski pobednik, pvi put u kategoriji za dečake u rvanju 540. p. n. e. na 60. Olimpijadi i petostruki šampion u rvanju na 62, 63, 64, 65 i 66. Olimpijadi. Milo je nastavio da se takmiči, čak i nakon onih godina koji bi se smatrale najboljim godinama za sportiste. Do 67. olimpijade trebao bi da ima preko 40 godina. Takođe je prisustvovao mnogim Pitijskim igrama.
Njegovu istoričnost svedoče mnogi klasični autori, među kojima su Aristotel, Pausanija, Ciceron, Herodot, Vitruvije, Epiktet i autor Suda, ali pored toga oko Mila postoje mnoge legendarne priče.Diodor Sikulus je u svojoj istoriji zapisao da je Milo bio Pitagorin sledbenik i da je komandovao krotonskom vojskom koja je pobedila Sibarite 511. p. n. e., kadaje nosio svoje olimpijske vence i obukao se kao Herkul u lavlju kožu i nosio toljagu
Milova smrt postala je popularna tema u umetnosti u kasnoj italijanskoj renesansnoj skulpturi, nastavivši se sve do 1900. godine,
omogućavajući vajaru i slikaru da pokaže svoju veštinu u dramatičnoj anatomskoj pozi.
Milo je bio šestostruki olimpijski pobednik, pvi put u kategoriji za dečake u rvanju 540. p. n. e. na 60. Olimpijadi i petostruki šampion u rvanju na 62, 63, 64, 65 i 66. Olimpijadi. Milo je nastavio da se takmiči, čak i nakon onih godina koji bi se smatrale najboljim godinama za sportiste. Do 67. olimpijade trebao bi da ima preko 40 godina. Takođe je prisustvovao mnogim Pitijskim igrama.
Njegovu istoričnost svedoče mnogi klasični autori, među kojima su Aristotel, Pausanija, Ciceron, Herodot, Vitruvije, Epiktet i autor Suda, ali pored toga oko Mila postoje mnoge legendarne priče.Diodor Sikulus je u svojoj istoriji zapisao da je Milo bio Pitagorin sledbenik i da je komandovao krotonskom vojskom koja je pobedila Sibarite 511. p. n. e., kadaje nosio svoje olimpijske vence i obukao se kao Herkul u lavlju kožu i nosio toljagu
Milova smrt postala je popularna tema u umetnosti u kasnoj italijanskoj renesansnoj skulpturi, nastavivši se sve do 1900. godine,
omogućavajući vajaru i slikaru da pokaže svoju veštinu u dramatičnoj anatomskoj pozi.