Милановић: Олуја је људска трагедија којој је претходила похлепа власти у Београду

комшија

Stara legenda
Poruka
78.460
1659739786183.png


Milanović: Oluja je ljudska tragedija kojoj je prethodila pohlepa vlasti u Beogradu


Milanović: Oluja je ljudska tragedija kojoj je prethodila pohlepa vlasti u Beogradu 1


danas 23:52

Oluja je bila ljudska tragedija, ali joj je prethodila ljudska pohlepa, glupost vlastodržaca u Beogradu i kratkovidnost onih koji nisu hteli da prihvate plan Z4, koji za Hrvatsku nije bio povoljan, ali hrvatsko vodstvo je bilo spremno da ga prihvati, iako bi zbog toga bilo godinama kritikovano, izjavio je predsednik Hrvatske Zoran Milanović.

Milanović je u Kninu na obeležavanju godišnjice Oluje rekao da oni koji su mogli da dobiju više zbog tvrdoglavosti to nisu prihvatili.
Hrvatska je mogla da izgleda drugačije, ali okolnosti su bile takve da su na scenu nastupili oni koji možda dan pre te operacije nisu bili sigurni što će se dogoditi, kazao jen Milanović i istakao da Hrvatska tada nije imala municije za više od nekoliko nedelja.

Milanović je poručio da Hrvatska nema čega da se stidi, da mora glasno da zagovara svoje interese, a odgovorio je i na optužbe iz Srbije o etničkom čišćenju, podsetivši ponovo da je za odlazak stanovništva kriv Beograd koji je odbio da prihvati plan Z4.
Predsednik Hrvatske je naveo da su svoje ponajbolje ljude morali da pošalju u Hag i da su generali „samo treptajem oka bili odvojeni od višegodišnje kazne zatvora po najbezobraznijoj optužnici“.

„Hrvatska danas više nije ničiji talac. Može jače, svesnije i drskije, ako za to postoji potreba. Ne branimo se ćutanjem, naše zasluge su velike, naše krivnje neizbežne, ali nemamo čega da se stidimo“, poručio je Milanović, prenosi N1.

Premijer Hrvatske Andrej Plenković rekao je da se Hrvatska pokušava prokazati jalovim i lažnim optužbama o proterivanju srpskog stanovništva, iako je poznato da ih je njihovo vođstvo prisililo na evakuaciju, što su i sami pokajnici kazali u Hagu i potvrdili dokumentima.

Najavljene optužnice protiv hrvatskih pilota su neprihvatljive, tim više što dolaze iz države iz koje je pokrenuta velikosrpska agresija i koja ne pokazuje spremnost da prizna odgovornost Miloševićevog režima, rekao je Plenković.

On je istakao da će vlada čvrsto štititi branitelje i neće dopustiti da se dovede u pitanje pravedan, legitiman, obrambeni i oslobađajući karakter obrambenog rata, ni da se optužuju heroji, a poručio je da se ponose što država štiti prava svih nacionalnih manjina, uključujući i srpsku, čiji predstavnici su članovi Vlade.

„Srbija ne sarađuje ni oko ratnih zločinaca, ni u pitanja nestalih, ali mi ćemo raditi na dobrosusedstvu, miru, stabilnosti i dijalogu, što očekujemo i od svih naših suseda“, kazao je Plenković.

link


Слободан Милошевић односно њему одане крајишке вође позвали су Крајишнике да напусте Хрватску, упркос томе што их је Председник Републике Хрватске др. Фрањо Туђман јавно позвао да остану. Све зло долази са београдског Андрићевог венца! Пред "Олују", тада Шешељев генсек а сада председник СНС-а који лије крокодилске сузе над Крајишницима, обилазио је Крајину и убеђивао Крајишнике да одбаце спасоносни план Z4 који је за њих предвиђао државу у држави, са својим грбом, заставом и валутом, скупштином и владом, председником, судом, полицијским снагама, правом на наплату пореза и склапањем међународних споразума!
 

MOST6

Elita
Poruka
19.461
Oluja je klasični zločin i etničko čišćenje. Ni manje ni više. A tebe bi @комшија trebalo biti sramota. Ako znaš šta je to.
„Hrvatska danas više nije ničiji talac. Može jače, svesnije i drskije, ako za to postoji potreba. Ne branimo se ćutanjem, naše zasluge su velike, naše krivnje neizbežne, ali nemamo čega da se stidimo“, poručio je Milanović, prenosi N1.
 

đavolčić

Buduća legenda
Moderator
Poruka
40.662
„Hrvatska danas više nije ničiji talac. Može jače, svesnije i drskije, ako za to postoji potreba. Ne branimo se ćutanjem, naše zasluge su velike, naše krivnje neizbežne, ali nemamo čega da se stidimo“, poručio je Milanović, prenosi N1.
Ja. I?
 

Iskapa

Aktivan član
Poruka
1.163
„Hrvatska danas više nije ničiji talac. Može jače, svesnije i drskije, ako za to postoji potreba. Ne branimo se ćutanjem, naše zasluge su velike, naše krivnje neizbežne, ali nemamo čega da se stidimo“, poručio je Milanović, prenosi N1.
hrvati ne da se ne stide,nego se ponose klanjima zena i djece
 

комшија

Stara legenda
Poruka
78.460
1659744935461.png




Petričić: Srbi, zapamtite, jednom za svagda – nisu vam Hrvati neprijatelji, ni Albanci, Crnogorci, ni EU i SAD, već Vučić


dusan-petricic-n1.jpeg


05. avg 2022.


Umesto komentara izjave ovog opskurnog lika iz Novog Sada, Miloša Vučevića, po ko zna koji put bih uputio poruku Srbima: Zapamtite, jednom za svagda – nisu vam Hrvati neprijatelji, nisu vam Albanci neprijatelji, nisu vam Crnogorci neprijatelji, ni Evropska Unija, ni Amerika! Jedini, najozbiljniji i najkrvoločniji neprijatelj koga imate zove se Aleksandar Vučić – kaže za Danas karikaturista Dušan Petričić.

U osvrtu na izjavu gradonačelnika Novog Sada, Miloša Vučevića, tokom obeležavanja stradanja žrtava akcije Oluja, da ne razume Srbe koji idu u Hrvatsku na more, sagovornik Danasa kaže da predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, „i njegova banda“ onemogućavaju opstanak građanima Srbije.

–Razni Šešelji, Vulini, Brnabići, Orlići, Đukanovići, Vučićevići… unakazili su prošlost, sadašnjost i budućnost Srbije i ugrozili opstanak vaših porodica i potomaka. Stanite za trenutak, stavite prst na čelo i pokušajte da razumete ovu prostu činjenicu. I ako je, kojim čudom budete razumeli, uzmite stvar u svoje ruke i eliminišite definitivno i zauvek ovo zlo. Samo tako Srbija ima šansu da preživi i pomeri se iz ovog dubokog i mračnog tunela – zaključuje Dušan Petričić.
 

Mr.Infinity

Buduća legenda
Poruka
26.659
„Hrvatska danas više nije ničiji talac. Može jače, svesnije i drskije, ako za to postoji potreba. Ne branimo se ćutanjem, naše zasluge su velike, naše krivnje neizbežne, ali nemamo čega da se stidimo“, poručio je Milanović, prenosi N1.
Sada ste okupirani sa EU i NATO.
 

ziltoid

Primećen član
Poruka
865

Post festum Oluje, crtice iz napuštene zemlje​

Dragan Markovina05/08/2022

Knin, foto: Igor Čoko Knin, foto: Igor Čoko
Koliko god to bilo žalosno, o Oluji se može napisati identičan tekst povodom svake godišnjice, jer jednostavno s izuzetkom one šačice preostalih Srba ili onih koji su se vratili nakon egzodusa, nikome ne odgovara saniranje društvenog i međunacionalnog rascjepa u Hrvatskoj. Bilo da je riječ o službenoj Hrvatskoj koja Oluju uzima za temeljnu konstitutivnu činjenicu, stavljajući po strani sve zločine koji su se dogodili, paljevinu kuća i kolektivnu pljačku te zakonska nastojanja da se povratak onemogući. Ili pak da je riječ o službenoj Srbiji koja sve masovnijim hepeninzima pokušava prešutjeti činjenicu da je toj ‘95. godini nešto prethodilo, a to nešto su zločini prema Hrvatima i njihovo protjerivanje iz okupiranih krajeva ‘91., iživljavanje nad Vukovarom, Šibenikom, Zadrom, Dubrovnikom, Siskom, Petrinjom, Karlovcem i dobrim dijelom Slavonije te suluda ideja da je moguće okupirati trećinu druge zemlje i da će to biti trajno stanje. Pored toga, službena Srbija ni na jednom od tih okupljanja ne uspijeva progovoriti ništa o vlastitoj ulozi u čitavoj priči.
A upravo zbog nespremnosti i nedostatka političke volje da se traume nadiđu, svaki se hvale vrijedan pokušaj, poput onoga iz 2020. godine, kada je Boris Milošević kao SDSS-ov potpredsjednik Vlade otišao u Knin, a ministar branitelja Tomislav Medved došao na komemoraciju u Varivode, jednostavno potiskuje kao da se nije ni desilo.
No, svemu tome unatoč, žao mi je i tih ljudi i krajeva, bez obzira što su mnogi s jedne strane povjerovali da im je Beograd glavni grad, a drugi i dalje vide sreću u HDZ-u. Iako su jedni napustili, a drugi došli živjeti u spaljenu zemlju bez perspektive. Evo stoga par crtica o tome kako ta zemlja u zaleđu Dalmacije izgleda nakon svih ovih godina.
***
Godina je 2007. i u kasno ljeto sudjelujem na fizičkim poslovima prvog raščišćavanja Kule Stojana Jankovića, u Islamu Grčkom. Taj spaljeni dragulj mletačke arhitekture u kojem je Vladan Desnica napisao ‘Zimsko ljetovanje’ obitelj Desnica je odlučila dijelom ustupiti zagrebačkom i zadarskom Filozofskom fakultetu, ministarstvo je dalo neka sredstva za obnovu, došli su profesori i volonteri, tu je divna obitelj Desnica, Uroš i Nataša su s nama, a tek noć prije našeg dolaska u selo je uvedena struja i proradila je javna rasvjeta, ali struja nije sprovedena po kućama. Voda još uvijek nije spojena, pa onih nekoliko desetaka preostalih mještana i povratnika, od nekih nešto više od dvije tisuće predratnih stanovnika, uzima vodu na prirodnom izvoru ispod kule.
Za razliku od Islama Grčkog koji je bio pretežno srpsko selo, s tih par desetaka povratnika, korovom koji izjeda spaljene kuće i teškim mrakom koji se nadvija nad mjesto navečer, susjedni pretežno hrvatski Islam Latinski, koji je također bio spaljen, ali početkom rata, živi svoj normalni život obnovljenog sela, u kojeg se većina ljudi vratila, s cjelokupnom infrastrukturom. A sve skupa je pet minuta autom od autoceste između Zagreba i Splita i niti pola sata do središta Zadra u kojem se odvija regularna turistička sezona, bez ikakve svijesti o spaljenoj zemlji u zaleđu.
***
Sad smo već u drugom desetljeću 21. stoljeća. U Kistanjama se održava znanstveni skup o rijeci Krki, do tamo se vozimo toponimima iz neprevaziđene Arsenove pjesme ‘Posljednji tango u Đevrskama’ u kojoj je nimalo slučajno pobrojao sva napuštena i spaljena mjesta šibenskog zaleđa. Atmosfera je postapokaliptična, gotovo identična onoj u Islamu Grčkom. Magistrala je neodržavana, pola kuća je i dalje spaljeno, poneka gostionica radi, ali iz svega je vidljivo da je tu vrijeme stalo. U dijelu Kistanja naseljeni su Hrvati iz Janjeva, mahom nacionalistički raspoloženi, no na vlasti je svejedno SDSS. I u jednom času načelnik mi se obraća, ispitujem ga o devedesetima i on kaže normalno: „Ja sam bio tu do dana D“. Misleći naravno na Oluju, dok sam ja istovremeno pomislio na balvane i barikade na cesti i tek onda shvatio da imamo sasvim različite asocijacije na to što bi trebao biti dan D.
***
Sad je već godina 2014. i jedan sam od govornika na obilježavanju nekadašnjeg Dana ustanka u Srbu, nakon čega s Miloradom Pupovcem i Zoranom Pusićem idemo na ručak kod jedne od povratničkih familija u Čistu Malu. I opet isti slučaj kao u zadarskom zaleđu. Pretežno hrvatska Čista Velika koja se nalazi preko ceste i koja je spaljena ‘91., obnovljeno je i živo mjesto, dok je pretežno srpska Čista Mala koja je spaljena ‘95. i dalje u ruševinama, s par desetaka povratnika i ponekom obnovljenom kućom u kojoj evidentno nitko ne živi. A sve u mjestu u kojem je doslovno ulaz na autocestu i koje se nalazi 14 kilometara od turistički razvikanih Vodica.
***
Na pravoslavni Božić 2017. godine dolazim u Knin na sprovod bake bivše supruge, čiji muž je bio gradonačelnik Knina osamdesetih i čovjek koji je teško podnio ono na što su se njegovi sunarodnjaci odlučili početkom devedesetih. U Kninu nas dočekuje nevjerovatna zima, puše orkanska bura s Dinare, na sprovodu je tek petnaestak nas iz Splita i možda isto toliko ljudi koji žive u Kninu, a jedan od njih prilazi mi i govori kako je ovo sav svijet koji je ostao živjeti tu čitavu godinu. Grad je pust i evidentno zaboravljen od svih, tek na izlazu sjaji nova kičasta i predimenzionirana crkva Hrvatskog krsnog zavjeta. Ono što mi čitavo vrijeme prolazi kroz glavu je ogromna tuga i pitanje kako je itko mogao i pomisliti da bi Knin mogao biti središte nekakve države?
***
Godina je sad već 2018. i vozim se iz Zagreba autocestom do Svetog Roka koji je zatvoren zbog bure, pa moram dalje okukama niz Velebit. U jednom času, spuštajući se prema još uvijek umnogome spaljenom Zatonu Obrovačkom, mjestu u kojem je odrastao Luka Modrić, na cesti ugledam risa koji sjedi na sred magistrale i zaljubljeno gleda u mjesec. Cesta se dalje spušta do prekrasnog Obrovca na Zrmanje, mjesta toliko pustog, napuštenog i zapuštenog, da se sva tuga svijeta u njemu skupila.
***
U godini smo sad 2019. i opet je bura, a odlučujem do Knina, do tada nekorištenom cestom preko Zelengrada i vozim se kroz potpuno spaljenu zemlju sve do Đevrsaka i Knina. Tek pred Zelengradom vidim dvojicu pastira i dvije krave koje spokojno šetaju po magistrali, više se čudeći odakle automobila na njihovoj trasi, nego što sam se ja čudio njima. Cesta me dalje vodi kroz mahom i dalje spaljeno Plavno i prizor je svugdje isti, tek oko dvadesetak posto obnovljenih kuća, u njih još manje gori svjetlo. Tu je i monumentalni partizanski spomenik s velikim grbom SFRJ na vrhu, kraj kojeg stajem da bih ga fotografirao.
***
I na koncu željeznica. Rat je zauvijek dokinuo unsku prugu, svim pokušajima obnove prometa njom unatoč, pa između Splita i Zagreba prometuju tek dva vlaka dnevno po toj staroj ličkoj pruzi. I kad čovjek prođe mitski Arsenov Perković i krene kroz te krajeve, vidi samo opću pustoš i jedan prozor na sada nepotrebnoj pomoćnoj zgradi željezničkog kolodvora u Pađenima, kako na njemu visi jedna škura na samo jednoj vidi, a bura s njom udara već četvrt stoljeća u kameni zid.
***
A sve ovo u srcu turizmom opsjednute Dalmacije, gdje cijene kvadrata u Splitu ne padaju ispod 3000 eura i koja ne zna što više s tom ogromnom količinom ljudi koja dolazi, sve skupa na sat vremena vožnje od Zadra, Šibenika i Splita, ova napuštena terra incognita, napuštena da ostane zauvijek takva.
Peščanik.net, 05.08.2022.
 

ziltoid

Primećen član
Poruka
865

VUČIĆ NE ŽELI DA SE ZA OVO ZNA: Ko je izdao tzv. Republiku srpsku Krajinu i naredio Srbima da napuste vjekovna ognjišta i zapute se u Banju Luku…​


Naša današnja priča vraća vas u davnu 1995. godinu, kada su 4. augusta u 16.30 sati Milan Martić i general Mrkšić, suočeni s neposrednom prijetnjom da će hrvatska vojska zauzeti Knin, pozvali premijera tzv. Republike srpske Krajine Milana Babića i donijeli odluku o evakuaciji civila iz Knina. Telefonski transkript razgovora između Babića i Mrkšića glasi: ''Slušaj, ne može se ništa učiniti, izvuci ljude odande'', govori Babić.

''Uredu, počinjemo s time'', govori Mrkšić. Babić, također, tvrdi da je razgovarao s ambasadorom SAD-a u Hrvatskoj Peterom Goldbraithom. ''Sudeći prema onome što je rekao, ne mislim da će (HV) stati. Izvršite svaku akciju kako je planirano'', rekao je.

Mrkšić je priznao na sudu da je strah od opkoljavanja Otrića pokrenuo odluku o evakuaciji srpskog stanovništva. ''To je bilo jedino rješenje. Ili smo se mogli boriti u okruženju koje bi koštalo mnogo ljudskih života'', rekao je.

Odluka o evakuaciji je, dakle, donesena između predsjednika i premijera RSK te Mrkšića. Pukovnik Kosta Novaković je na suđenju u Haagu izjavio da je tog dana u 16.45 sati pozvan na sastanak generala Mrkšića te mu je rečeno da sastavi naredbu o evakuaciji civilnog stanovništva južne Krajine.

''Meni je rečeno da se stanovništvo treba iseliti, preseliti u Srb i Lapac preko Otrića te da ja napravim takvu odluku. Nisu mi puno objašnjavali. Rekli su da ja vidim sam s upravom UNPROFOR-a pošto je to moj sektor'', rekao je na suđenju.

Novaković je brzo natipkao odluku koju je predsjednik Babić potpisao u 17.10 sati. U 18 sati, Novaković se sastao s UN-ovim dužnosnicima u Kninu kako bi zatražio prijevoz kako bi 32.000 ljudi iz Drniša, Benkovca, Obrovca, Knina i Gračaca preselio u Petrovac i Banju Luku.


Također u 18 sati, naredba o evakuaciji prenosi se na lokalnom srpskom radiju. Do 20 sati u potpunosti je u toku evakuacija južnog dijela Krajine. Mrkšić je planirao nastaviti odbranu Knina s uzvisina na zapadnoj strani Knina poznatih kao Bulina strana. Pokušao je organizirati jedinice. No, vojnici su zbog evakuacije izgubili moral te su sa svojim porodicama krenuli s teritorije. Sljedećeg dana u 9.45 ujutro, hrvatska vojska ulazi i preuzima Knin.

Slobodan Milošević nedvosmisleno je za egzodus okrivio rukovodstvo krajiških Srba. Na tajnom sastanku Vrhovnog vijeća odbrane Jugoslavije kaže: "Pitanje je ko je stvarno donio odluku u krajiškom vodstvu da se napusti Krajina. Takva odluka je donesena i prouzročila je egzodus u uslovima u kojima je odbrana bila moguća."

(SB)
 

ziltoid

Primećen član
Poruka
865
POLITOLOG DAVOR GJENERO ZA „SB“: Jedna stvar je važnija od sramnih poruka Šešeljevog posilnog Aleksandra Vučića i ratnog profitera Milorada Dodika…

Nakon skandaloznih poruka odaslanih u Novom Sadu na obljetnici stradanja Srba u vojno redarstvenoj akciji „Oluja“ od strane predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a Milorada Dodika, dan kasnije u Kninu na obilježavanju Dana pobjede uslijedila je zapaljiva retorika i od čelnika Republike Hrvatske.


Oštru retoriku i poruke koje ne pridonose pomirenju u regionu, za „Slobodnu Bosnu“ komentirao je politolog Davor Gjenero.

-Iz pozicije Hrvatske posve je irelevantno što o vojno-policijskoj operaciji Oluja govore Aleksandar Vučić, u ono vrijeme posilni Vojislava Šešelja, ili ratni profiter Milorad Dodik, pa čak niti navodno umjereni i koncilijantni Prvoslav Perić, koji sve očitije postaje Vučićevim lakejem zaduženim za „duhovnost”. Jedna je važna činjenica vezana uz skup što ga je Vučić organizirao u Novom Sadu, da bi stvarao napetost u svom društvu protiv susjedne države – niti jedne relevantne osobe iz kruga vodstva srpske manjinske zajednice u Hrvatskoj nije bilo u Novom Sadu. Nije, doduše, ove godine nikog bilo niti u Kninu, ali je istina da ovogodišnje hrvatsko obilježavanje godišnjice vojne pobjede i integracije Hrvatske nije bilo na razini na kakvoj je bilo pred dvije godine, kad je uz tada vrlo dobre predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića, važan govor održao tadašnji potpredsjednik Vlade Boris Milošević, čovjek koji je pokazivao potencijal da postane vrlo važan politički lider sposoban oživotvoriti vrijednosti konstitucionalnog patriotizma, o kojem je upravo u to vrijeme Milorad Pupovac počeo govoriti kao jednom od ključnih elemenata seta političkih vrijednosti što obilježavaju srpsku zajednicu u Hrvatskoj, poručio je Gjenero, te nastavio:

-Oluja je bila silno važna i za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu. Ona ne bi bila moguća da u to vrijeme, kako to u Beogradu ovih dana prostodušno govore „Ratko Mladić nije bio zauzet poslovima u Srebrenici”, dakle i da nije bilo srebreničkog genocida, ali i da nije pripreman jednak takav genocid u bihaćkom kraju. Oluje ne bi bilo niti bez Splitskog sporazuma predsjednika Tuđmana i Izetbegovića, a ni bez sudjelovanja Armije BiH u združenim oslobodilačkim operacijama.

Oluja je jedan od dana kad bi trebalo slaviti prijateljstvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kad bi se trebalo prisjećati uspjeha što su ove dvije države zajedno postigle, nakon prijelomnog Washingtonskog soprazuma. Savezništvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine glavni su garant europskei euroatlantske perspektive ovog dijela Balkana. Umjesto prisjećanja na to što te dvije države mogu postići u savezništvu, u Kninu se slušala druga priča, priča o konfliktu, s dosta podcjenjivanja susjedne država s kojom je Hrvatska upućena na prijateljstvo i suradnju.

SRBIJA JE RUSKI TRABANT

To je element u tumačenju novije prošlosti koji daleko više zabrinjava nego proputinovska retorika kojekakvih Vučića, Vučevića, Vulina, i kako se već zovu ti likovi iz noćnih mora nedavne prošlosti. I to da Hrvatska ove godine nije imala snage ponoviti onu razinu empatije prema stradanju civilnog stanovništva srpske nacionalnosti, koje se našlo u zbjegu koji nije mogao proći bez žrtava, loš je signal. Osim Vesne Pusić, koja danas nešto znači u hrvatskom građanskom društvu, ali ne i u političkoj areni, zapravo nitko nije govorio o miru, kojeg treba proslaviti, a za kojeg je Hrvatska, zajedno s BiH, u Oluji stvorila temelje.

Srbija je sve više ruski trabant, sve je očitije da će se morati uspostaviti sanitarni kordon prema patogenom režimu, jer, nažalost, građansko društvo u Srbiji nema niti snage niti volje samo se izboriti s autoritarnom vlašću. To što Hrvatska u takvoj situaciji ne shvaća ono što je shvaćao čak i Franjo Tuđman, naime da nema garancije mira bez savezništva Hrvatske i BiH i Bošnjaka i Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine, signal je koji bi svakoga tko zagovara europsku i euroatlantsku perspektivu ovog prostora, morao ozbiljno zabrinuti, komentirao je Gjenero za „Slobodnu Bosnu“.
 

kapetanmark

Veoma poznat
Poruka
13.666
koga boli ku.r.ac sta brboce milov lopov

milo je izgubio izbore ZAHVALJUJUCI ZAKONU PROTIV SPC!!!


kraj price i pametnom jasno

a ko sta njih danas uopste ptiao tome...narod je litijama i izborima pokazao da ce srusiti taj milov zakon i stao u odbranu spc!
 
Poruka
9.970
Red je da se navede cijeli Milanovićev govor, budući da daje negativne ocjene i tzv. međunarodnoj zajednici, sadašnjoj vladi i današnjem bošnjačkom vodstvu- o Miloševićevoj politici i ne troši previše riječi..

https://www.vecernji.hr/vijesti/mil...na-djelo-stupili-nahrabriji-medu-nama-1607260

Milanović: Hrvatska je bila ucjenjivana nakon Oluje, najbolje ljude smo morali slati u Haag...​


- Više puta sam se pitao zašto svake godine dolazimo na ovo isto mjesto, je li to strah od zaborava. Jesu li to poruke koje od ovog mjesta treba odašiljati. U mnoštvu poslovica koje je smislio narod svojom praznoćom odjekuju one pravničke, onaj koji previše dokazuje, taj ne dokazuje ništa. Onaj koji ne dokazuje ništa taj šuti, a onaj tko se brani šutnjoj taj na kraju nastada. Hrvatska je svoj put prošla teško i nije ništa dobila besplatno. U nizu tema koje bih ovdje mogao i možda i trebao otvoriti, usredotičiti ću se na dvije. Kada govorimo o položaju Hrvata u BiH, iza nas je skoro 30 godina gledanja, pokušaja, vjerovanja, razočaranja, ljutnje, očaja u nekim trenucima. Reći da je Hrvatska jamac Daytona je potrebno, ali nije dovoljno. Ljudi koji su dali svoje živote očekivali su više. Hrvatski narod u BiH ne samo da je obespravljen, nego ga se i vrijeđa. Naša država nije puki pasivni promatrač, nego aktivni pripadnik međunarodne zajednice. Nismo ušli u EU i NATO da bismo bili sretni korisnici EU fondova, nego da bismo našu državu koristili u svom interesu pa i u prkos oni koji nas žele obezvrijediti - rekao je Zoran Milanović, kojeg je taman uoči početka govora dočekao i koji zvuk negodovanja iz publike.

- Druga tema je mogla biti Oluja i odlazak velikog broja građana srpske nacionalnosti iz ovih krajeva. To je ljudska tragedija, ali tome je prethodila ljudska pohlepa i ljudska glupost. Danima prije Oluje nisu htjeli pristati na Plan Z4. A taj plan za Hrvatsku nije bio povoljan, ali ga je Hrvatska bila spremna prihvatiti. Međutim, migom sudbine, ohološću onih koji su mogli dobiti više, to nisu prihvatili, i na djelo su stupili oni najhrabriji među nama. Hrvatska je mogla biti podijeljena na UN zone. Oluja je bila veliki rizik, treba biti svjestan da Hrvatska vojska tada nije imala streljiva za više od 2 tjedna borbe. Hrvatska vojska razbila je neprijatelja i tek tada se stupa za zeleni stol i pregovara. Napravljen je "power sharing agreement", precizno je definirano tko na što ima pravo, a to se danas obezvrjeđuje. Argumenti su na našoj strani - poručio je Milanović. - Mi imamo svoj posao i svoje obveze, svoju vojsku u koju moramo ulagati. Lijepo je imati skupe cipele, ali ako je ostala roba nedostatna, treba se zapitati je li to rješenje. Zadatak naše vojske, koja je nastala od boljih anđela naših duša je obnova naše države i čuvanje teritorija, drugi je stanovništvo, građani ove zemlje. I demokratski izabrana vlast od većina na određeni mandat. Zadatak je hrvatske vojske prije svega obrana domovine. Što sam stariji i iskusniji, tumačin to čim konzervativnije, čim bliže domu, tim bolje. Ovaj dan ogroman je dan za hrvatsku državu. Prvih 5 godina nakon Oluje, utihnuli smo. Hrvatska je bila ucjenjivana, pritiskana, najbolje ljude smo morali slati u Haag, Gotovinu, Markača, Čermaka... Hrvatska danas nije više taoc ničega, Hrvatska može drskije jer je svjesna da su prave vrijednosti na našoj strani. Držimo se prave strane povijesti, ne branimo se šutnjom, naša postignuća su velika. Nemamo se čega stidjeti. Sretan dan hrvatskih branitelja, Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti - zaključio je Milanović, uz pljeska okupljenih.
 

Обилић

Iskusan
Poruka
6.474
...Слободан Милошевић односно њему одане крајишке вође позвали су Крајишнике да напусте Хрватску, упркос томе што их је Председник Републике Хрватске др. Фрањо Туђман јавно позвао да остану.

Не знам ко је шта предлагао,
знам да сам и сам навијао да комплетно Срби дођу овамо у Србију,
као што и сад навијам да дођу из крајева где су им показали да их не воле !

Крвати, превише нас се плашите да бисте били нормални са нама !
Далеко вам красна кућа, збогом !
 

MOST6

Elita
Poruka
19.461
Pa zar rvati imaju kad komentirati po srbocetnickim portalima,mislio sam da su zauzeti pranjem guza irskih baba🤔🤔
Oglašavamo poslove pranja suđa, konobarenja, mijenjanja postojine i čišćenja WC-a za naše drage i vrijedne sezonske radnike iz Srbije. ;)
 

MOST6

Elita
Poruka
19.461
Не знам ко је шта предлагао,
знам да сам и сам навијао да комплетно Срби дођу овамо у Србију,
као што и сад навијам да дођу из крајева где су им показали да их не воле !

Крвати, превише нас се плашите да бисте били нормални са нама !
Далеко вам красна кућа, збогом !
Taj tvoj "Miloš Obilić" bio je zapravo Mikloš Kobilić (Miklos Kobilitz), hrvatski vitez i ivanovac iz Turopolja kod Zagreba. Vi ste ga u narodnim pjesmama prekrstili u Miloša Obilića, "srpskog junaka". ;)

kobi0-300x278.jpg
kobi1-266x300.jpg
 
Poslednja izmena:

Обилић

Iskusan
Poruka
6.474
Taj tvoj "Miloš Obilić" bio je zapravo Mikloš Kobilić (Miklos Kobilitz), hrvatski vitez i ivanovac iz Turopolja kod Zagreba. Vi ste ga u narodnim pjesmama prekrstili u Miloša Obilića, "srpskog junaka". ;)

kobi0-300x278.jpg
kobi1-266x300.jpg

То што износиш није доказ да је Обилић био Хрват,
већ да су Хрвати били Срби.

Сад ти види шта и кад им се у међувремену десило ..?
 
Da biste mogli da kreirate nove teme, trajno koristite svoje ime i ne pogađate stalno slike - kliknite ovde da se registrujete.

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.