eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.177
HRVATSKI ISTORIČAR GORAN ŠARIĆ: Studenti 19. veku u Beču su janjičari bečko-berlinske škole istorije
14 septembra 2018
Kako su Mađari na Balkan doneli livade, Turci bubrege, a Austrija bitange ili gde ćeš smokvom na Rusiju, piše na svojoj Fejsbuk stranici ostoričar Goran Šarić.
Piše neka bitanga kako je riječ smokva dokaz da Balkan i Podunavlje nisu pradomovina Slavena, jer kao Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci koriste perzijsku riječ za smokvu “inžir”. Kaže bitanga: “da su došli sa Balkana zadržali bi riječ smokva”. Ovo je lijep primjer koliko su bečko-berlinski sektaši posvađani sa logikom, mozgom i na kraju istinom. I najluđi authtonista je direktor svemira za njih.
Srbi danas koriste riječ “hiljada” za slavensku riječ “tisuća”. Znači li to da prije doticaja sa grčkim nikad nisu znali za broj 1000?! A ostali Slaveni su znali?! Srbi ne koriste narodne izraze za mjesece u godini, a znamo da su ih nekada koristili. U dubrovačkoj arhivi postoji dokument gdje se kaže: “u mjesecu decembru ili na srpskom prosincu.”
U malom selu Kolinde Grabar Kitarović za “jastuk” koji je turska riječ kaže se “kušin” (talijanski cuscino). Srbi su nekad koristili riječ “čakšire”, a danas “pantalone”, znači li to da su prije dolaska Turaka hodali u gaćama? U Srbiji i Bosni koristi se perzijska riječ “dušman”, za neprijatelja.
“Livada” je mađarska riječ. Mađari u naše krajeve dolaze tek u 10. i 11. stoljeću, što po logici bečko-berlinske sekte znači da prije 11. stoljeća na Balkanu nije bilo livada. I “lopov” je mađarska riječ i “cipele”… “Bubreg” je turska. Da li smo prije dolaska Turaka imali bubrege? Dalmatinci za magarca, svoju autohtonu životinju kažu “tovar”, a to je mađarska riječ.
Česti su primjeri da strani naziv uđe u jezik, iako već postoji domaća riječ. Nekad je potpuno istisne i domaća riječ bude zaboravljena. Pogotovo je u trgovini, kad narod kupuje nečije proizvod, često usvoji i njihovu riječ za taj proizvod, pa tako Draga Mirković najviše voli “sok od džusa”.
Prema najnovijim znanstvenim istraživanjima, koja se poklapaju sa zapažanjima naših starih autora, Balkan je pradomovina Slavena. Sa njega su Slaveni prema Rusiji otišli krajem ledenog doba. Ranije nisu ni mogli jer je sjeverna Evropa bila pod ledom. Migracije su išle iz smjera juga prema sjeveru, sa Balkana prema Rusiji. A prema logici bečko-berlinske sekte u Rusiji je pradomovina Slavena u vremenu kad su tamo jedva polarni medvjedi preživljavali.
Poznati povjesničar i lingvista, Radovan Damjanović, dokazao je to preko riječi vjeverica. Iako kod Rusa postoji ta riječ u starijim spisima, danas uglavnom koriste noviju riječ “belka” za vjevericu, što ukazuje da su se tek kasnije susreli sa polarnom vjevericom.
Od kad su preci današnjih Rusa otišli sa Balkana do kada su se prvi put ponovo susreli sa smokvama prošlo je nekoliko tisuća godina i ta je riječ bila zaboravljena. Kada su milenijima kasnije trgovali sa turskim narodima i Perzijancima, po inerciji su preuzeli njihovu riječ. Da je tako dokazuje što Poljaci, Česi i Slovaci koriste za smoku riječ figa, koja je sinonim za smokvu, pa se tako riba Smokva (lat. Labrus mixtus) u Dalmaciji naziva figa. Da su Slaveni došli na Balkan u 7. stoljeću, vjerovatno bi preuzeli riječ lokalnog stanovništva za smokvu, a ne bi do danas imali svoju.
Iako su livade postojale prije Mađara, a bubrezi prije Turaka, bečko-berlinske bitange su nam, iako je “bitanga” mađarska riječ ovdje posijali Austrijanci, koji su krajem 19. stoljeća od naših studenata u Beču pravili janjičare. Ti janjičari poslije Beča vraćali su se na naše fakultete i krivotvorili povijest svog naroda za račun Habsburga. I ovaj nevješti pokušaj sa ruskom riječju za smokve je primjer njihovog zatrovanog uma. Ali, gdje ćeš smokvom na Rusiju!
Goran Šarić, Fejsbuk
14 septembra 2018
Kako su Mađari na Balkan doneli livade, Turci bubrege, a Austrija bitange ili gde ćeš smokvom na Rusiju, piše na svojoj Fejsbuk stranici ostoričar Goran Šarić.
Piše neka bitanga kako je riječ smokva dokaz da Balkan i Podunavlje nisu pradomovina Slavena, jer kao Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci koriste perzijsku riječ za smokvu “inžir”. Kaže bitanga: “da su došli sa Balkana zadržali bi riječ smokva”. Ovo je lijep primjer koliko su bečko-berlinski sektaši posvađani sa logikom, mozgom i na kraju istinom. I najluđi authtonista je direktor svemira za njih.
Srbi danas koriste riječ “hiljada” za slavensku riječ “tisuća”. Znači li to da prije doticaja sa grčkim nikad nisu znali za broj 1000?! A ostali Slaveni su znali?! Srbi ne koriste narodne izraze za mjesece u godini, a znamo da su ih nekada koristili. U dubrovačkoj arhivi postoji dokument gdje se kaže: “u mjesecu decembru ili na srpskom prosincu.”
U malom selu Kolinde Grabar Kitarović za “jastuk” koji je turska riječ kaže se “kušin” (talijanski cuscino). Srbi su nekad koristili riječ “čakšire”, a danas “pantalone”, znači li to da su prije dolaska Turaka hodali u gaćama? U Srbiji i Bosni koristi se perzijska riječ “dušman”, za neprijatelja.
“Livada” je mađarska riječ. Mađari u naše krajeve dolaze tek u 10. i 11. stoljeću, što po logici bečko-berlinske sekte znači da prije 11. stoljeća na Balkanu nije bilo livada. I “lopov” je mađarska riječ i “cipele”… “Bubreg” je turska. Da li smo prije dolaska Turaka imali bubrege? Dalmatinci za magarca, svoju autohtonu životinju kažu “tovar”, a to je mađarska riječ.
Česti su primjeri da strani naziv uđe u jezik, iako već postoji domaća riječ. Nekad je potpuno istisne i domaća riječ bude zaboravljena. Pogotovo je u trgovini, kad narod kupuje nečije proizvod, često usvoji i njihovu riječ za taj proizvod, pa tako Draga Mirković najviše voli “sok od džusa”.
Prema najnovijim znanstvenim istraživanjima, koja se poklapaju sa zapažanjima naših starih autora, Balkan je pradomovina Slavena. Sa njega su Slaveni prema Rusiji otišli krajem ledenog doba. Ranije nisu ni mogli jer je sjeverna Evropa bila pod ledom. Migracije su išle iz smjera juga prema sjeveru, sa Balkana prema Rusiji. A prema logici bečko-berlinske sekte u Rusiji je pradomovina Slavena u vremenu kad su tamo jedva polarni medvjedi preživljavali.
Poznati povjesničar i lingvista, Radovan Damjanović, dokazao je to preko riječi vjeverica. Iako kod Rusa postoji ta riječ u starijim spisima, danas uglavnom koriste noviju riječ “belka” za vjevericu, što ukazuje da su se tek kasnije susreli sa polarnom vjevericom.
Od kad su preci današnjih Rusa otišli sa Balkana do kada su se prvi put ponovo susreli sa smokvama prošlo je nekoliko tisuća godina i ta je riječ bila zaboravljena. Kada su milenijima kasnije trgovali sa turskim narodima i Perzijancima, po inerciji su preuzeli njihovu riječ. Da je tako dokazuje što Poljaci, Česi i Slovaci koriste za smoku riječ figa, koja je sinonim za smokvu, pa se tako riba Smokva (lat. Labrus mixtus) u Dalmaciji naziva figa. Da su Slaveni došli na Balkan u 7. stoljeću, vjerovatno bi preuzeli riječ lokalnog stanovništva za smokvu, a ne bi do danas imali svoju.
Iako su livade postojale prije Mađara, a bubrezi prije Turaka, bečko-berlinske bitange su nam, iako je “bitanga” mađarska riječ ovdje posijali Austrijanci, koji su krajem 19. stoljeća od naših studenata u Beču pravili janjičare. Ti janjičari poslije Beča vraćali su se na naše fakultete i krivotvorili povijest svog naroda za račun Habsburga. I ovaj nevješti pokušaj sa ruskom riječju za smokve je primjer njihovog zatrovanog uma. Ali, gdje ćeš smokvom na Rusiju!
Goran Šarić, Fejsbuk
A kad smo kod kompleksa, zamisli nekog Hrvata koji dolazi na srpski forum i za vreme utakmice komentariše kako hrvatski vaterpolista udara srpskog, a po završetku utakmice tvrdi da ne prati taj sport 
