Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)

"Metateza likvida – u slavenskim je jezicima vladao tzv. zakon otvorenih slogova (v. dolje) tj. težnja da ne bude zatvorenih slogova (stsl. je doista bio takov, nije uopće imao zatvorenih slogova). Tomu su zakonu među ostalim smetale i skupine *e i *a (koje će poslije dati o u slav.) s likvidama *l i *r (skupine sastavljene od *e i *a s nazalima *m i *n daju slav. nosne samoglase ę i ǫ, v. gore). Stoga su te skupine *eRC i *aRC (R stoji za *r/l) morale biti nekako uklonjene u slavenskom, a tȃ se promjena različito odigrala u pojedinim slavenskim jezicima. Tu promjenu, koja se je dogodilo negdje u 8. st., nazivamo metatezom likvida. Slavenske su riječi bez metateze likvida zabilježene u inojezičnim izvorima – tako Grk Teofan bilježi slavenska imena ̓Αρδάγαστος i Δαργαμηρός (u stsl. bi ta imena glasila Radogostъ i Dragomerъ). Metatezu likvida vidimo i u brojnim toponimima, lat. Arba > hrv. Rȁb, lat. Albōna > hrv. Lȁbīn, lat. Scardōna > hrv. Skràdīn itd.
1644436813560.png

U južnoslavenskom samoglas i likvida mijenjaju mjesta, a samoglas se pritom dulji (*e > *ē > e, a *a > *ā > a): *al > la, *ar > ra, *el > le, *er > re. Usp. psl. *gardu > stsl. gradъ (hrv. grȃd), psl. *walti > hrv. vlȃt, psl. *wermēn > stsl. vremę (hrv. vrijéme), psl. *melko > stsl. mleko (hrv. mlijéko). Usp. i lit. gar̃das, váltis, stind. vártman «put», eng. milk gdje se vidi VRC u drugim jezicima prema premetnutom RVC u južnoslavenskom.
Na početku se riječi metateza s duljenjem događa sàmo u južnim i središnjim slovačkim dijalektima uvijek (dakle jednako Jslav.), a u ostalim Z i Islav. jezicima sàmo pod akutom odn. uzlaznim slavenskim naglaskom, usp. psl. *ar̋dla > hrv. rȁlo, češ. rádlo. Ako slog nije bio akutiran, metateza se u Z i Islav. događala bez duljenja pa *a ostaje kratko i daje o, usp. psl. *ȃlkuti > hrv. lȃkat, ali češ. loket.

U sredini se riječi pak događa sljedeće: u lehitskim se jezicima (polj., gluž. i dluž.) provodi metateza bez duljenja, usp. polj. brzeg, mleko, groch, młot prema hrv. brijȇg, mlijéko, grȁh, mlȃt. U SZ lehitskom (kašupskom, slovjinskom, pomoranskom i polapskom) *CarC ostaje nepromijenjeno (bez metateze), *CalC i *CelC daju CloC, a *CerC > CreC (bez duljenja). Usp. polapski porsą prema hrv. prȃse i pomoranski gard (često u toponimima, npr. Białogard i sl.) prema hrv. grȃd. U češ. se i slč. metateza u sredini riječi odvija uz duljenje, kao u Jslav., usp. češ. mlat, hrách s a prema polj. młot, groch s o. U Islav. se jezicima događa tzv. punoglasje – ondje *CarC > CoroC, *CerC > CereC, a *CalC/CelC > ColoC, usp. rus. го́род, бе́рег, мо́лот, молоко́. Ondje se zatvoren slog rješava ubacivanjem još jednoga samoglasa iza likvide. U SZ je lehitskom i Islav. odraz *CelC izjednačen s odrazom *CalC.

Smatramo li metatezu potpunom sàmo ako se odvijaše uz istodobno duljenje samoglasa, òna se je kao takova dakle odvila sàmo u Jslav. i dijelu slovačkoga te u nepočetnom položaju u cijeloj češko-slovačkoj skupini. Potpuna je metateza provedena u svim jezicima na početku riječi pod akutskom intonacijom. Pod neakutskom intonacijom na početku riječi nije bilo duljenja samoglasa osim u Jslav. i dijelu slovačkoga. U sredini je riječi potpuna metateza, osim u Jslav. provedena, kako rekosmo, i u češ.-slč. skupini; u lehitskim je jezicima metateza provedena bez duljenja, a u SZ lehitskom metateze uopće nije ni bilo kod slogova tipa *CarC (inače je provedena nepotpuna metateza – bez duljenja). U Islav. je tu provedeno punoglasje *CVRC > CVRVC. Odraz je kod *l u SZ lehitskom i Islav. uvijek «tvrd». "

https://bib.irb.hr/datoteka/392402.Kapovic_-_Indoeuropska_lingvistika.pdf

M. Kapović, Uvod u indoeuropsku lingvistiku: pregled jezikâ i poredbena fonologija., MH, Zagreb 2008.

Otvaram temu objektivne kritike metateze likvida u slovenskim jezicima u 8. veku. :manikir:
 
Poslednja izmena:

Razrešenje konstrukcije leži u (svesno?) pogrešnoj radnoj (početnoj) hipotezi. Najprostije rečeno:

Sve reči koje podležu navodnoj slovenskoj metatezi likvida u 8. veku praslovenske su reči, sa poluglasima, koje su beležene od neslovena dodavanjem samoglasnika (po sluhu) ispred navodno "metatezne" grupe. Prosto, praslovenski nije bio Rab nego Rb, koji je stranac zapisao kao Arb. Gotova priča - www.amin.
 
Da nadodamo slovensku reč Dunav (Dunaj) slovenskog korena dno.
quote_icon.png
Original postavio Mrkalj

Naravno da je lako lingvistikom se poigravati, ali je problem neupućenih što se ta igra, ničim u potpunosti potvrdiva, odvija i na najvišem naučnom nivou. Žalosno je što se ovde ta publikovana "igra" od priučenjaka bahato pokušava predstaviti apsolutno i jedino mogućom istinom.

Što se tiče te mačke, na to je bilo odgovoreno, 9. marta oko 20:45:



Ali te poruke tamo više nema zbog "spajanja poruka". To je paradigmatično za one pronicljive Ahilove teze po pitanju indogermanistike: 3. "institucionalizam" i 5. "cenzura":




Međutim, zbog germanocentrične ideološke paradigme, tzv. bečko-berlinsku školu, bolje je zvati indogermanska, nemačkoarijevska ili, naprosto, die Hitlerschule.

Primer na osnovu kojeg sam prikazao sistem "ruka ruku mije" je knjiga Zbignjeva Goluba u kojoj Golub nakon nekoliko stranica iscrpnog teoretisanja u okvirima indogermanističkih pravila o glasovnim promenama rezignirano konstatuje kako predložene modele, parafraziram, "moramo odbaciti jer se ne uklapaju u postojeći istoriografski matriks":
Drugo, što se tiče naziva reke Dunav, dodajem i etimološku analizu iz knjige Zbignjeva Goluba:

qLnZXzN.gif

Zbigniew Gołąb, The origins of the Slavs. A linguist's view, Columbus: Slavica Publishers, Inc., 1992, str. 239-241

Intersantno je da Golub u rečenici koja sledi odmah za ovim citatom konstatuje da je data analiza istoriografski neodrživa. S druge strane, istoriografija se, šatro, oslanja na lingvistiku, a lingvistika ne sme da protivureči istoriografskim stavovima, što znači da se u lingvistici selektivno iznose određenom istoriografskom konceptu podobni stavovi, pa se onda istoriografija na njih poziva. I tako u krug. Tako to ide u die Hitlerschule. :kafa:

Inače, Golub je veoma svestan naučnik, razlikuje stavove i pretpostavke od činjenica i knjiga je vredna po pitanju obaveštenja koja donosi, ali ne i po pitanju konačnih zaključaka.


Ko ima malo klikera, na osnovu desetina slovenskih potvrda naziva za vodotok, shvatiće očiglednost teze da je latinska reč Danubius izvedena is slovenske Dunav ili Dunaj , a ne iz nekih iranskih reči ili šta se sve ovde ne istresa od bukvalističkog kluba koji malodušno u cilju pothrane sopstvenog ega kopira indogermanističke modele kojima maca odavno kuca na vratanca. Ne to raditi...
nono%283%29.gif


Imamo na vagone današnjih potvrda u hidronimima: Dùbanjak, Dùbna, Dùbno, Dubòčac, Dȕbočāj, Dubočánac, Dubòčec, Dȕbokāš, Dùbolj, Dȕmboka itd. Tako da je latinsko Danubius došlo od srpskog Duban, nakon metateze u Dunab koje je naknadno dalo Dunav, Dunaj i (danas mađarsko Dona) Duna. Inače, dub tj. dlb (u značenju dubine) došlo je od starije onomatopeje glb odakle i sinonimi glubina (dubina) i glib (blato), pa i glina od glibna. Na izvoz imamo i starijih oblika sa potvrdom u hidronimima Glìbočica, Glìbokī, Glòbočica, Glòmboka (kajkavski), Glùbokī járak, Glùbokī pòtok, Глубокий Поток itd. Dno je došlo od "dubno" (dъbno) (dъbъn, dъnъb). Ove poslednje metateze odigrale su se značajno pre pojave prvih zapisa imena reke Dunav (recimo u 7. veku pre Hrista). E, sada, što indogermanistika ima iracionalan poriv da tvrdi kako je slovenski jezik do osmog veka bio konzerviran, nastao na jednom malom prostoru, u jednom vremenu bliskom osmom veku proizilazi iz podsvesne težnje za zatiranjem slovenskog imena i jezika.

Tačno je da na strani slovenskog autohtonizma postoje slaboumnici i neopamećenici koji protivčinjenično ustrajavaju na svojim fiksidejama. Ali, na drugoj strani imaju dostojnog suparnika koji se drži odavno instalirane ideološke šeme u lingvistici i istoriografiji, dok im teze onih prvih dođu kao zicer za licemerno likovanje nad klimavim tezama. Treća strana, ako neko nije obavešten, postoji. To je ona strana koja vidi da sve dosedmovekovno-močvarnoslovenske teze indogermanistike imaju alternativni održivi model. Pa, iako je i to više nego dovoljno za ustanovu/vaspostavu škole, imaju i više od toga. Na primer, opšteslovenska slatkovodne hidro-terminologije može se ad hoc objasniti na najmanje dva načina. Prvo, Sloveni su se sa Slovenskog Juga (vulgarno prozvanog Balkan) postepeno širili kroz predele u kojima nije bilo mora, tako da je kroz nekoliko generacija neupotrebljavana terminiologija izumrla pa je pri kontaktu novih generacija Slovena sa severnim morima moralo doći do formiranja nove primorske terminilogije, i to u delu koji se pojmovno ne poklapa sa slatkovodnim terminima. Drugi model odsustvo opšte slovenske pomorske terminologije objašnjava modelom po kojem su se centralna i severna plemena Slovena sa Slovenskog Juga širila na sever, dok su južna zbog odvojenosti reljefom visokih planina koje odvaja more od zaleđa Slovenskog Juga ostajala sesilna, što se i uklapa u nevlaški-nenomadski tip južnih slovena s mora i priobalja.










Uz bitnu potvrdu da metateze nije bilo kod Slovena, već kod naroda koji su s njima bili u dodiru i poprimali slovenske reči, potvrdu u izvoru reke Dunav. Dunav, naime, nastaje podno planine Švracvald spajanjem dveju rečica od kojih se jedna zove Breg (sic! ne Berg!), a druga, kraća, Briga (ne Birga!). Kod nas Slovena Breg je zaista je često ime za reku. Imamo Bregavu u Hercegovini, Breganu u Sloveniji, Bregalnicu u Makedoniju itd, a verujem da bismo našli na desetine vodotoka s korenom u reči breg po slovenskom svetu.

... tert, telt... ... trt, trt, trt... :rotf:


PS. Ljudi, Dunav izvire kao reka Breg. :ok:


800px-Donaueschingen_Donauzusammenfluss_20080714.jpg

Mesto slivanja reka Briga i Breg - nastanak Dunava




Ajde ko pogodi od koje reči potiče Švabija?

Swabia (/ˈsweɪbiə/; German: Schwaben, colloquially Schwabenland or Ländle; in English also archaic Suabia or Svebia) is a cultural, historic and linguistic region in southwestern Germany. The name is ultimately derived from the medieval Duchy of Swabia, one of the German stem duchies, representing the territory of Alemannia, whose inhabitants were interchangeably called Alemanni or Suebi.

Ko su, the fucq, Suebi?
rotf.gif


Uočiti ime Dunava u Švabiji:
http://i.imgur.com/vtXW5gX.jpg

Donaw

 
Poslednja izmena:
Nedostaje mi Igor. Pitao bih ga otkud kod Mađara serda (sreda), barazda (brazda), Balaton (blatno jezero), szilva (od srpskog sliva - danas šljiva), könyv (knjiga) i sl. kad su Ugri došli krajem 9. veka, a tzv. "metateza kod Slovena" odigrala se u 8. veku?

:manikir:

9Dq8bBz.gif


Biće pre onako kako Vučko reče - da su Sloveni ti koji su mogli da lome jezik na sonantu r, a ne njihovi komšije. Ponekad je hvale vredno skrenuti pogled sa drveta da bi se videla šuma. Bravo Vučko!


Isto važi za uticaj azijatskih jezika na Istočne Slovene u nastanku mnogoglasja ("satopedeset", "davadeset", "nije manogo" čuo je svako ko je posetio kineski TC u B70).




Ruskim, autohtonističkim, motivima pristanka na indogermansku paradigmu, koherentni su bugarski i hrvatski motivi otpora slovenskom autohtonizmu na Slovenskom Jugu. Bugari i Hrvati jesu doseljenici na Slovenski Jug, ali su oni kao nesloveni došli među Slovene. Pristankom na slovensku autohtonost i Bugari i Hrvati prikazali bi se kao svojevrsni paraziti na južnoslovenskom (srpskom) autohtonom tkivu. To bi za ove nacije predstavljalo supstancijalan ideološko-politčki potres. Otud njihova zainteresovanost za poricanje slovenske autohtonosti.

Utoliko je jasnije zašto je zadatak slavističke istoriografske revolucije spao samo na srpsku istoriografiju, koja treba tek da zaživi. Na nama je.

Januar 2015.

Igore, otkud mađarsko ken´ez za kneza? Mađarsko mnogoglasje?
think.gif
 
Poslednja izmena:
Sve je od korena lom, sa prevojem u lem (sa jatom). Lemeš (grad ili tuča), lemezati (tući), sleme (lom krova ili planinski vrh, prevoj), slem (kaciga; "sulice slama") itd.

A, kad slovenksa reč ne može da se izvede zajedno sa nemačkom iz "PIE-ZMIE", onda mora da je došla iz nekog turkijskog jezika:

prasl. *trьbuxъ (rus. trebúx: proždrljivac, polj. trybuch)

A ustvari, Nemcima bilo teško to da izgovore, nikako im se u ovoj reči nije dala metateza, pa su iz trbuha izveli svoju reč za trbuh bauh - bez metateze jer bi im čak i sa metatezom bilo teško. :tease:

- - - - - - - - - -



Saskija pronalazi rupu na saksiji. ;) Već si nas pedeset puta o tome obavestio, ali ne primaš ono što ti ja kažem, da nema metateze kod Južnih Slovena, da ima metateze kod Nemaca, Pomoraca i Litavaca, da je zakon punoglasja glupost smišljena da objasni kako kosooki nisu mogli da izgovaraju teže konsonantske grupe (Ko je bio u bloku 70 zna šta znači "satopedeset") pa se na slovenskom istoku, gde se slovenstvo sa Slovenskog Juga iliti Balkana širilo, javlja njihovo mimoilaženje.
 
Slavic liquid metathesis refers to the historical phenomenon of metathesis of liquid consonants occurring in the Common Slavic period in the South Slavic and Czecho-Slovak area. The closely related corresponding phenomenon of pleophony (also known as polnoglasie or full vocalization) occurred in parallel in the East Slavic languages. The change acted on syllables in which the Proto-Slavic liquid consonants *r and *l occurred in a coda position. The result of the change is dependent upon the phonological environment and accents, and varies among the Slavic languages; see below for details.

The change has been dated to the second half of the eighth century, before any Slavic languages were recorded in writing. Therefore, the change itself cannot be observed, but it can be inferred by comparing words in different Slavic languages. Evidence of the earlier state of affairs is also preserved in loanwords into and from early Slavic, as well as in cognates in other Indo-European languages, particularly in the Baltic branch.

During the Common Slavic period, a tendency known as the law of open syllables led to a series of changes that completely eliminated closed syllables. This was evident in Old Church Slavonic, which had no closed syllables at all: every syllable ended in a vowel. Some of these changes included the monophthongization of diphthongs, loss of word-final consonants (e.g. OCS nebo < PIE *nébʰos), simplification of some medial consonant clusters (e.g. OCS tonǫti < *topnǫti etc.) and the formation of the nasal vowels *ǫ and *ę from *am/*an and *em/*en respectively.

The change discussed here is part of this process, and involved liquid consonants (grouped under the cover symbol R) *l or *r in a coda position, in environments which are traditionally designated as shown in table on the right. The application of the law of open syllables in such environments had different results in different Slavic dialects, and in fact presents some of the earliest evidence for differentiation into the multitude of Slavic languages. In some it manifested as the metathesis of a sequence of a liquid consonants followed by a vowel, whereas in others it manifested as an insertion of another vowel. In most cases, the effect was to eliminate the syllable-final consonants *l and *r so that the law of open syllables was maintained.



TraditionalSchenkerHolzer
oRTăRCaRC
TeRTCĕRCCeRC
ToRTCăRCCaRC
TьRTCĭRCCiRC
TъRTCŭRCCuRC

<tbody>
</tbody>



eRT

20px-Wiki_letter_w_cropped.svg.png
This section requires expansion. (November 2013)

<tbody>
</tbody>
oRT

In this environment, metathesis occurred in all Slavic dialects. In South Slavic dialects (Slovene, Serbo-Croatian, Macedonian, Bulgarian), as well in Czech and Slovak, the metathesized vowel are lengthened as well. In Northern Slavic dialects (East Slavic and Lechitic) the outcome is dependent upon the Proto-Slavic accent: in acuted syllables the output was the same as in South Slavic and Czech-Slovak, whereas on circumflexed syllables the metathesized vowel did not lengthen.

AreaAcuted syllableCircumflexed syllable
TraditionalSchenker/HolzerTraditionalSchenker/Holzer
South Slavic, Czech and SlovakCS *oRT > CS *raTPSl. *aRC > PSl. *RāC > CS *RaCCS *oRT > CS *raTPSl. *aRC > PSl. *RāC > CS *RaC
North SlavicCS *oRT > CS *roTPSl. *aRC > PSl. *RaC > CS *RoC

<tbody>
</tbody>

PSl.
= Proto-Slavic proper, i.e. stage before the loss of distinctive vowel length and the change *a > *o
CS
= Common Slavic, i.e. Late Proto-Slavic, the last recontructable ancestor of all Slavic languages


Compare the following reflexes:



Accent
Proto-Slavic reconstructionSouth Slavic, Czech and SlovakNorth Slavic
OCS
SloveneSerbo-CroatianBulgarianMacedonianCzechSlovakRussianBelarusianUkrainianPolishLow. SorbianUpp. Sorbian
Acute
PSl. *ardla > CS *őrdlo "plough"ralorálorȁlo / ра̏лора́ло (rálo)рало (ralo)rádloradloра́ло (rálo)ра́ла (rála)ра́ло (rálo)radłoradłoradło
Circumflex
PSl. *arstu > CS *orstъ "growth"













<tbody>
</tbody>


If the syllable was not acuted, metathesis in West and East Slavic occurs without the lengthening so EPSl. *a retains short quantity and yields /o/; compare EPSl. *ȃlkuti ('elbow') > Serbo-Croatian lȃkat, but Czech loket.

TeRT and ToRT

Word-medially, on the other hand, there are three primary types of outcomes:



  1. In Czech, Slovak and South Slavic, metathesis occurred with lengthening: Proto-Slavic (PS) CeRC CaRC > CRēC CRāC > Common Slavic (CS) CReC CRaC.
  2. In the rest of West Slavic, metathesis occurred but without lengthening: PS CeRC CaRC > CReC CRaC > CS CReC CRoC.
  3. In East Slavic, a vowel was inserted to break up the RC sequence (so-called pleophony): PS CeRC CaRC > CeReC CaRaC > CS CeReC CoRoC.

As a result of dialect-specific changes occurring before and after the cluster resolution (i.e. metathesis/pleophony), the outcomes in various languages are diverse and complex. For example, in North-West Lechitic (northern Kashubian, Slovincian, Pomeranian and Polabian) and East Slavic, *CalC and *CelC merged into *CalC prior to cluster resolution.


Examples:


  • In Polish and Sorbian languages metathesis without lengthening occurs; compare Polish brzeg, mleko, groch, młot as opposed to OCS bregъ, mleko, Slovene gràh, OCS mlatъ.
  • In North-West Lechitic *CalC and *CelC yield ClŭC (Polabian glåvă ‘head’, å < ъ), *CerC > CreC (without lengthening, as in Polish), while in *CarC, ar becomes ŭr, just like word-initially under acute (Polabian råmą ‘arm’ < *rъmę < *armę), but does not undergo metathesis. Compare Polabian porsą to Slovene prasè and Pomerian gard (often in toponymics, e.g. Białogard and similar) to OCS gradъ (note that unchanged ar in *gardŭ would have given or in Pomeranian).
  • In Czecho-Slovak word-medial metathesis occurs with the lengthening, just as in South Slavic; compare Czech mlat, hrách to Polish młot, groch with /o/ inside.
  • East Slavic languages have pleophonic *CarC > CoroC, *CerC > CereC, and *CalC/*CelC > ColoC; compare Russian górod, béreg, mólot, molokó.
TьRT and TъRT

20px-Wiki_letter_w_cropped.svg.png
This section requires expansion. (October 2013)

<tbody>
</tbody>
 
Poslednja izmena:
Complete and incomplete, first and the second metathesis

If one considers the liquid metathesis complete only under the condition that it occurs with the corresponding vowel lengthening, then the complete metathesis occurs only in South Slavic, partially Slovak and in non-word-initial position in the whole Czecho-Slovak area. The complete metathesis has been operational in all Slavic languages under the acuted syllable. Under the word-initial non-acuted syllable there was no lengthening except in South Slavic and partially Slovak. As it was mentioned, word-medially the complete metathesis occurred, besides in South Slavic, in Czecho-Slovak group; in Polish and Sorbian it operated without lengthening, and in North-West Lechitic it didn't operate even in the case of *CarC syllables (otherwise the incomplete metathesis occurred - without the lengthening). In East Slavic languages pleophony yielded *CVRC > CVRVC. The reflex of *l in North-West Lechitic and East Slavic is always "hard".

Since the reflexes of acuted word-initial *ar- and *al- have been the same in all Slavic dialects, the change of acuted *ar-, *al- must have preceded the change of other syllables closed by a liquid, where the reflexes are different.[1] So one can distinguish the first and the second metathesis of liquids.
Dating

With Slavic evidence alone, the change cannot be dated precisely because no Slavic languages were committed to writing at the time. However, words may have been documented in the non-Slavic languages of the same time period, and words may also have been borrowed into Slavic from other languages. This makes it possible to narrow down the time at which the change occurred.

The liquid metathesis occurred in the Common Slavic era. It either took place after, or was still productive until, the end of the 8th century. This is because the name of Frankish ruler Charlemagne (who died in 814) underwent this change:

Old High German Karl[note 1] > PSl. *karlju[note 2] > Common Slavic *korljь > Russian koról’, Polish król, Slovak kráľ, Serbo-Croatian krȃlj



Note that karl – which is not only a proper name, but also a common noun with the meaning "adult male" – is a normalized form based on the Old East Franconian dialect. The common noun is also attested as charal in Old Upper German, i. e., with an epenthetic vowel, for example in the Old Alemannic rendering of the Rule of Saint Benedict; this may be the origin of the intrusive vowel in Carolus, the Latinised version of the name, but the Slavic process seems to be unconnected.

On the other hand, the change is already shown completed in the earliest Old Church Slavonic documents. This implies that the change was completed, at least in the dialects of Bulgaria and Macedonia, no later than the 9th century, when these documents were written.

There are also glosses of Slavic words in foreign-language sources. Earlier sources show no effect of liquid metathesis, such as when the late 8th century Greek chronicler Theophanes writes Slavic names as Άρδάγαστος (Ardágastos) and Δαργαμηρός (Dargamērós). Old Church Slavonic versions of these names, with the metathesis applied, would be Radogostъ and Dragomerъ. Liquid metathesis is also seen in various borrowings preserved in toponymics; Latin Arba > Serbo-Croatian Rȃb, Latin Albōna > Serbo-Croatian Làbīn, Latin Scardōna > Serbo-Croatian Skràdīn etc.
Interpretation

It has been suggested[2] that East Slavic preserved the actual state of affairs, i.e. that the vowel was inserted in Common Slavic period, and only subsequently it was lost in all dialects except in East Slavic, in a position preceding the liquid. So the exact development would be, e.g. in case of Serbo-Croatian:

PSl. *bardā 'beard' > *Common Slavic *boradā > *baradā > SCr. bráda

https://en.wikipedia.org/wiki/Slavic_liquid_metathesis_and_pleophony#Reflexes_in_Slavic_languages
 
Posmatranje istog fenomena iz različitog ugla

Razgovaraju dve svekrve:

Deder, kakva ti je snaha? Da čujem..

-Ma šuti draga, ne d'o Bog nikom.Takvi još nisam srela, ne da sinu disat. Nosi joj doručak u krevet, k'o da je carica. Ne smije mrdnut bez nje, il' što je neće pitat. Jučer ga zatekoh kako usisava, a kod mene nije znao ni kako izgleda usisivač.Preda mnom se cmaču i u krilo mu sjeda, pa moram pogled skretat. Svašta insan doživi, ali da ću dočekat da mi sin bude papučar- ni u snu snila nisam.

-Šta ćeš draga moja, takve dobričke vazda savataju rospije, nego, kakav ti je zet?

-E Bog me počastio sa zetom! Da znaš kakv je to insan i kako je pazi..On ti bona ujutru ustane i doručak joj napravi i u krevet joj odnese. A kako je poštuje, nigdje bez nje ne ide. Ništa mu nije teško, usisa, opre suđe. Pa malo, malo, pa je štipne,u krilo stavi, a ja onda kad vidim kakav je to insan, i kako je voli, plakala bih od sreće..
 
Breg > Berg

Metateza likvida nije se desila kod Slovena. Desila se kod Nemaca i drugih naroda koji su se našli po periferiji ogromnog slovenskog prostranstva. Do toga je kod njih došlo jer nikako nisu bili u stanju da izgovore slogotvorno r, l i ostale teže konsonantske grupe. Dakle, ono što se uči u indogermanistici je, zapravo, slika u ogledalu pravog stanja stvari.
 
Dakle, zahvaljujući tekstu Ronalda O. Ričardsa kojeg je preneo Tandoori

A. The Addition of An Anlaut Vowel, B. The Insertion of an Anaptyctic Vowel.
Ronald O. Richards, Common Slavic's Pannonian Dialect as Viewed Through Old Hungarian, A dissertation submitted in partial satisfaction of the requirements for the Degree of Doctor of Philosophy in Slavic Languages and Literatures, UCLA, 2001, pp. 101-102.

imamo stručne nazive za glasovne promene koje su se dešavale kod reči koje su stranci usvajali od Slovena

A. Anlaut-vokalizam u primerima Arba od Rba i Albona od Lb(on), te

B. Umetanje anaptiksnog vokala umesto tzv. mnogoglasja

C. Kvaziteza likvida. Pošto se anaptiksni samoglasnik umetnuo u anlautni (početni) konstonantski skup s ciljem njegovog razbijanja, dolazi do čestog gubljenja samoglasnika u drugom slogu, "thereby giving the appearance of an umethathesized ToRT form." Primer takve promene je kada breg i vlah postaju berg i volh - kod ovog breg čak postoji ekavsko/ikavsko kolebanje refleksije jata u oblicima Berg / Gebirge (iako se to objašnjava preglasima i prevojima kao što se ispljuvci (anaptize) predstavljaju oblicima ante metatathesem).
 

Što se tiče izgovora praslovensko-južnoslovenskih toponima od strane romanofonog sveta onog doba, ja bi se poslužio izgovorom nevegetarijanskih Italijana:

https://translate.google.rs/?oe=utf-8&ie=UTF-8&hl=en&client=tw-ob#auto/it/lbin
(kliknuti na ikonicu "Listen" ispod desnog prozorčeta)

Kod tog izgovora jasno se čuje poluglas (debelo jer) kao anlaut ispred početnog L - Lbin. Takav se vokalizam pri udomaćenju uvek razvijao prema punom vokalu (A, E, O i sl.)
 
Ugro-finska (uralska) pleofonija pri usvajanju slovenskog

Dakle, zahvaljujući tekstu Ronalda O. Ričardsa kojeg je preneo Tandoori

A. The Addition of An Anlaut Vowel, B. The Insertion of an Anaptyctic Vowel.
Ronald O. Richards, Common Slavic's Pannonian Dialect as Viewed Through Old Hungarian, A dissertation submitted in partial satisfaction of the requirements for the Degree of Doctor of Philosophy in Slavic Languages and Literatures, UCLA, 2001, pp. 101-102.

imamo stručne nazive za glasovne promene koje su se dešavale kod reči koje su stranci usvajali od Slovena

A. Anlaut-vokalizam u primerima Arba od Rba i Albona od Lb(on), te

B. Umetanje anaptiksnog vokala umesto tzv. mnogoglasja

C. Kvaziteza likvida. Pošto se anaptiksni samoglasnik umetnuo u anlautni (početni) konstonantski skup s ciljem njegovog razbijanja, dolazi do čestog gubljenja samoglasnika u drugom slogu "thereby giving the appearance of an umethathesized ToRT form." Primer takve promene je kada breg i vlah postaju berg i volh - kod ovog breg čak postoji ekavsko/ikavsko kolebanje refleksije jata u oblicima Berg / Gebirge (iako se to objašnjava preglasima i prevojima kao što se ispljuvci (anaptize) predstavljaju oblicima ante metatathesem).

I tek sad nam se precipitirao vrednosni stav glede Posmatračeve opservacije:

Ocigledno je da se mnogoglasje kod istocnih Slovena pojavljuje kao uticaj asimilovanih starosedeoca. Ja bih pre tipovao na "Karelo -Fince" nego azijate, finska plemena su naseljavala prostor od Baltika fakticki do Moskve, znaci Novgorodska,Tverska oblast, kuda su se Rusi makli iz Kijeva. Poznato je da je prisutstvo finske N haplogrupe debelo prisutno kod Rusa sa severa, a u finskom jeziku fakticki ima vise samoglasnika od suglasnika : Isoäitini leipoo herkullisia piiraita.


Providence, I tells ya! Bravo. :ok:

Dakle, ovde je genijalan momenat u tome da spajamo dosad neimenovano mađarsko mnogoglasje (Balaton, sereda, barazda itd.) sa istočnoslovenskim mnogoglasjem koje je takođe - viđi poente - ugro-finskog porekla.

0QVGzPp.png
 
Poslednja izmena:
madjarski1a.jpg

madjarski2a.jpg


Ovde vidimo da se princip mnogoglasja primenjuje i na pozajmljenice iz neslovenskih jezika u mađarski. Time je samo potvrđena doslednost uralskog mnogoglasja nastalog usled potrebe za razbijanjem inicijalnog konsonantskog klastera, ma iz kojeg jezika reč u kojoj se klaster nalazi dolazila. To, međutim, ništa ne menja u svođenju reči koje su zajedničke slovenskim i germanskim tj. romanskim jezicima na slovenski iskon.

PS. Slično, još dramatičnije, dešava se danas kod govornika sino-tibetanskih jezika koji južnoslovenske konsonantske grupe redovno razbijaju:

"Nije manogo!" "Osamasto" "Satopedeset" "Devesta" i sl.
 
Poslednja izmena:
(Tu sad idu ona tri čuvena Mihaljevićeva pasusa gde čovek svedoči o ključnim problemima komparativne lingvistike, s bitnim osvrtom na tzv. "zakon otvorenog sloga".)


"Takvu dataciju potvrđuje i ime ljutićkoga kneza Dragovitusa (vladao u Pomeraniji u današnjemu Meklenburgu), zapisano 779. g. u Einhardovim analima i ponovljeno u više drugih kronika iz tog vremena. Taj je zapis međutim sporan jer upravo u ljutićkom dijalektu u Pomeraniji skupina tort najčešće nije premetnuta pa bi mnogo vjerojatniji bio oblik bez metateze.116"

:rotf:

Metateza je likvida jedna od najčešće opisivanih promjena u slavistici, ali smo još daleko od njezina zadovoljavajućeg objašnjenja. Neslaganje ne postoji samo oko toga jesu li promjene na rubovima slavenskoga područja međusobno genetski povezane ili nisu i jesu li odraz ranijega općeg stanja (arhaizmi) ili nisu,136 već i na mnogo površnijoj razini određivanja mehanizama same promjene. Razlike među predloženim opisima najčešće potječu otuda što različiti istraživači imaju različite, katkad i suprotne poglede o jezičnim univerzalijama, tj. o tome koje su promjene u jezicima moguće, a koje nisu. U poglavljima 1.3. i 1.4.3. rečeno je da su metateze razmjerno rijetke promjene i da se u većini jezika pojavljuju u izdvojenim riječima ili u samo nekoliko riječi. Budući da slavenski jezici pripadaju malobrojnim jezicima u čijoj se povijesti pojavljuje sustavna metateza, jasno je da su se već davno pojavile tvrdnje kako ta promjena ne može biti metateza u uobičajenom smislu te riječi, već da je vjerojatno rezultat postupnoga glasovnog razvoja u kojemu se pojavljuju i gube samoglasnici oko likvide, a da pritom premetanja (metateze) uopće nije bilo.137 Brojni su slavisti opisivali i opisuju tu promjenu upravo takvim oponašanjem (simulacijom) metateze." :kafa:

"Mnogo toga još ne znamo ni o uzrocima metateze likvida. Većina se slavista slaže da je osnovni njezin uzrok zakon otvorenih slogova, ali on nije dovoljan da bi se objasnio zašto su njezini rezultati upravo takvi kakvi jesu. Robert Abernathy navodi devet mogućih vrsta rješenja s pomoću kojih se može zadovoljiti zakon otvorenih slogova, a samo su tri vrste posvjedočene u stvarnom razvoju.145 To znači da se, osim zakona otvorenih slogova, moraju potražiti i dodatni uzroci za zbivanje te promjene. Jasno je da i oko toga postoje velika neslaganja među slavistima jer je to tijesno povezano s problemom određivanja stvarnih mehanizama promjene." :kafa: :kafa:


Milan Mihaljević: Slavenska poredbena gramatika 1.dio - Uvod i fonologija, Školska knjiga 2002
 
http://forum.krstarica.com/showthrea...1#post31629658


"Bernštejn (1966) ističe, primjerice, da albanske riječi daltë »dlijeto« i gardine »gradina« sigurno nisu posuđene iz slavenskoga prije 11. st., dakle, znatno nakon metateze likvida, koja se obično smješta na prijelaz između 8. u 9. st. Pa ipak, kada bismo sudili na osnovi tih posuđenica, morali bismo tvrditi da one odražavaju slavenski izgovor prije metateze likvida." (R. Matasović, 2008)

Dakle, s jedne strane imamo kao dan jasan proces: kod Albanaca gardine i Mađara Gardoš, ali se zato, zbog prihvatanja i bezglavog insistiranja na dogmi da Slovena nije bilo u Maloj Evropi pre 6-7. veka, zbog davanja prednosti Latinima i Germanima, njih uteruje u potpuno suprotan proces, a Slovene u potpuno neprirodno fonološko stanje. Pa se tako tvrdi da je jedna trećina slovenskih reči počinjala glasom a-, npr. alkat (lakat), ardlo (ralo), arbiti (rabiti), arzina (razina), alkomost (lakomost), Arb (Rab), Albona (Labin), Ardagost (Radogost) itd.


-------
21. 1. 2019.
Još dve šiptarske reči kod kojih je nastupila metateza likvida nakon 11. veka:
To su reči blato :alb. baltë i reč krastavac : alb. kastravec (koji nastaje preko alb. karstavec). Takođe ograda : alb. gardh.



gard ‘clôture, enclos; bordidgue’; drom., arom.,
garth, gárdhi, gard megl., istr.

Fjala shqipe është e vjetër: gardh, gardhi, jo gard; mospërshtatja me z për dh të shqipes, po me d, mund të indikojë një huazim sllav para metatezës së likuideve, çka në rumanistikë nuk pranohet.

gardină ‘jable, margelle’; drom.
gardhen, gardhnia ‘Furche, Gergel’

Fjala shqipe gardh ka forma të ndryshme të shumësit: gardhni, gardhiqe, gjerdhe, ndërsa gardhën është ndrëtim tjetër, por me të njëjtin kuptim si gardh. Gardină duket shumë e afërt me sll. *gardina, gradina, shq. gradinë.

Google Translate:
gard 'clôture, enclos; bordidgue '; drom., arom.,
garth, gárdhi, gard megl., istr.

The Albanian word is old: fence, fence, no gard; Failure to comply with the Albanian language, but with d, may indicate a Slavic loan before liquid metathesis, which is not accepted in Rumanism.

gardină 'jable, margelle'; Drom.
fences, fence Furche, Gergel

The Albanian word fence has different shapes of the plural: fences, hedges, hedges, while the hedge is a different design, but with the same meaning as a fence. Gardină looks very close to SLI. * gardina, gradina, al. Gradina.

https://www.ashak.org/repository/docs/RISMAJLI_397704.pdf
 
Poslednja izmena:
Sloveni su jedini "promenili modu izgovora početnih konsonantskih klastera u 8. veku" pa od tada jedino oni uspevaju da izgovore na taj "novi" način, koji je za "čuvare 'originalnog' korena" dan-danas fonološki nedostižno pomodarstvo, da ne kažem "pokondirenost". Nc, nc, nc...

Samo još da dodamo da ni Turci ne mogu da pri izgovoru početnog konsonantskog klastera ufrljaju jezik kao Sloveni u tobože likvidnometateznoj reči Vlah, te su je iskrivili u Eflak. Ta Amerikanci ne mogu ni Mladen izgovoriti, već u Malden izvću! Tako ti naš kršteni Mladen (Karl) Malden postade. Mađari ne umeju grad reći, nego odmah premetnu u original - "gard" (Gardoš). Ne umeju nit Albanci slovenske mode pratiti, ne, ne. Oni oma' srpske gradine na original vraćadu pa kažu gardine. Ni Grci ne umu Radogost kazati po novoj modi, već po starom, samo - Ardagost.

Ovu novu modu niko ne mož pratiti. Čak ni Rusi. Oni oriđinal po svojoj, lakšoj modi preinačuju, jer im srpsko-češka moda preljuta za jezike.

Nota bene, samo Švaba i Talijan oriđinalno govore. Jedino, ne znam ondak kako i Mađaru i Arnautu i Amerikancu i Turčinu kada čuju srpsku modu švapsko-latinski oriđinal - iz Svetog rimskog carstva valjda - na jezik lakše i sam po sebi naleže. :think:
 
Poslednja izmena:
Evo kontraprimera.

"Takvu dataciju potvrđuje i ime ljutićkoga kneza Dragovitusa (vladao u Pomeraniji u današnjemu Meklenburgu), zapisano 779. g. u Einhardovim analima i ponovljeno u više drugih kronika iz tog vremena. Taj je zapis međutim sporan jer upravo u ljutićkom dijalektu u Pomeraniji skupina tort najčešće nije premetnuta pa bi mnogo vjerojatniji bio oblik bez metateze.116"

Milan Mihaljević: Slavenska poredbena gramatika 1.dio - Uvod i fonologija, Školska knjiga 2002

O čemu se ovde radi?

Nakon najezde Germana iz Skandinavije, u Pomeraniji su sproveli genocid i asimilaciju, a ono malo Pomoraca što je ostalo, sa vremenom (u narednim vekovima) je od Germana poprimilo tzv. "nemetatezirani" iliti "oriđinalni" :per: izgovor. Isto se dešava po slovenskoj periferiji gde dolazi do značajnog razblaženja sloveske etničke mase. Tako na našem jugu dolazi do gubitka padeža, po slovenskom istoku zbog interakcije sa uralskom etničkom masom dolazi do razvoja tzv. pleofojije, koja se, istinizavolju, ponovila u Mađarskoj kao ogledni i dokazujući slučaj. Ali, to se ne dešava u centru - ne dešava se u Srbiji, Češkoj i Poljskoj, gde je koncentracija slovenskog etničkog elementa kontinuirano održavana na visokom nivou.

Dragi za Slovene nikad nije bio Dargi. To su budalaštine. Kao što lakat nikad nije bilo alkat. I to su budalaštine. A vi se primajte, ako nalazite u tome zadovoljštinu, gosn. IgarJe.
 
Zaključak:

Nije bilo metateze likvida kod Slovena u 8-9. veku već se radi o specifičnom slovenskom r i l, koji niko drugi tako ne izgovara, pa pre kritičnog perioda zapisuje po svome, tj. u metatezi koja se danas pogrešno interpretira kao originalno stanje, a originalno stanje se interpretira kao metateza (dakle, gord nastaje od početnog grad, a ne obrnuto). Sa počecima slovenske pismenosti počinje proboj ka pisanoj reči stvarnog slovenskog oblika koji je originalan, a ne metateziran, nasuprot današnjem zvaničnom propovedanju. Zato te oblike susrećemo nakon 9. veka, dok naporedo sa njima u prvom slovenskom standardu koji su izdali Grci i dalje imamo pogrešno pisanje.

Specifičnost slovesnkih r i l sastojala se u tome da su, pored n, već tada to bili sonanti, što nije bio slučaj u germanskim i (tadašnjim) italskim jezicima. To, jednostavno zanči, da pri izgovoru srpskog r, jezik najmanje dva puta učini udar (a učini i više udara). U današnjem španskom, na primer, glas r ima samo jedan udar jezikom. Zbog nemogućnosti da izgovore na srpski način, pisci su pre kritičnog perioda, a i posle njega, redovno zapisivali smo onako kako su oni to mogli da izgovore - u metateznom obliku (to je ono što danas smatraju osnovnim oblikom, nemetateziranim).

Ovakvo shvatanje stvari otvara mogućnost da su Germani, Italci, Heleni i drugi narodi koji su sa Slovenima dolazili u dodir od njih usvajali vokabular tj. slovensku kulturološku terminologiju, a ne obrnuto kako se do sada tvrdilo. Takođe, otvara mogućnost slovenskog hronološkog prvenstva u Evropi, veću izglednost slovenskog porekla zabeležene toponomastike itd.
 
Evo i jedne tablice da IgarJ-otu ulepšam veče:

bYOhHKd.gif
Odavde vidimo geografsku distribiciju, tj. područje od Soluna do Rujna (od Bugarske do "Lugarske") na kojem se, prema inačici zvanične indogermanistike gotovo jednovremeno, kao udar meteora o Zemlju, na prelazu 8. u 9. vek odigrala tzv. "metateza likvida u slovenskim jezicima". Ma koliko razboritom umu ovo samo po sebi bilo teško prihvatljivo, verovali ili ne, ovo jeste prihvaćeno kao zvaničan naučni stav.

Dakle, šta zaključujemo na osnovu gornje pločice koja ukazuje da se samo u istočnoslovenskih jezika odigrala glasovna promena tzv. "pleofonije (mnogoglasja)" u početnom konsonantskom slogu? Zaključujemo da su svojim širenjem ka severoistoku, dolazeći u kontakt sa mnogim plemenima, a posebno uralskim narodima, čiji su današnji jezički predstavnici mađarski i finski jezik, istočnoslovenski jezici pretrpeli glasovne promene, analogne ili gotovo jednake promenama posvedočenim mnogo kasnije, pri dolasku ugarskih plemena u Panoniju prilikom njihovog usvajanja slovenskih reči: srp. brazdamađ. barazda, srp. knjigamađ. konjig, srp. sliva, šljivamađ. silva, srp. stol mađ. astal, srp. sredamađ. serda, srp. škrinja, skrinja (od skriti)mađ. sekrenj, srp. gradmađ. Gardoš, srp. blatno mađ. Balaton, srp. Zlatan mađ. Zoltan, srp. klapiti, klapač mađ. kalapač, srp. krst mađ. kereszt, srp. brat mađ. barát (prijatelj) itd. itd.

Time zaključujemo da je južno- i zapadnoslovenska vrednost početnih slogova koji sadrže likvidu etimološki originalna (polazna, ortoteza) i da su oblici na koje danas zvanična indogermanistika gleda kao na etimološke originale (walh, berg, helm, wolke itd.) izvedeni iz slovenskih (vlah, breg, šlem, obvlak itd.) tj. kod germanskih i italskih oblika došlo je do metateze likvida.

http://forum.krstarica.com/showthre...ingvistike?p=33037769&viewfull=1#post33037769
 
Poslednja izmena:

Pošto smo mi "ustvari" originalno "**SOLVENI". :per: Kakva lakrdija od indogermanistike :hahaha:

Dakle, nismo nikad bili SOLVENI, već uvek SLOVENI i pošto je SL bilo preteško za izgovor kentumskim jezicima (germanskim i italskim), oni su inicijalnu konsonantsku grupu izbacili.


Pojašnjenje:

Solveni - ne postoje. Bila je to ironija. Niti Nemci niti Italijani niti Grci (svi kentumski jezici) ne mogu da izgovore reč Sloveni, Slovenci i sl. Tako su Grci ubacili epentezno K, pa smo postali Sklabenoi, u latinskoj verziji Sclaveni, u italijanskoj Schiavoni, Schiavi i sl. Interesantna mi je bila tvoja teza da su to naše narodnosno ime na zapadu izveli amputacijom anlaut- klastera SLO, pri čemu bi se ono t ili ozvučeno d na kraju moglo tumačiti slovenskom etimologijom od glagola sloviti - Sloventi > Venti > Vendi i Veneti.

Napisao sam ironično **Solveni jer indogermanisti sve stvarne slovenizme u nemačkom vide kao imaginarne germanizme u slovenskom, a to u velikom broju slučajeva objašnjavaju pojavom koja se naziva slovenska metateza likvida u 8. veku-stoleću (ovde joj tepamo kao SMLOV). Tako je slovenski breg postao od nemačkog berg, slovensko Krajina od nemačkog Karniola, nemačko helm od našeg šlem, nemačko wolke od našeg oblak (ob+vlak) itd. (spisak je dug), umesto obrnuto.


Što se tiče germanskih reči na SL- ; nema nijedne anlaut grupe SLO sa kratkim akcentom, a drugo mahom sve su u nemačkom dale š (sch). Ti me ispravi ako sam nešto preskočio.

Ustvari, sad vidim da nemaš SLO- grupu uopšte?

Treće, što se tvojih primedbi za **borot i **solovo tiče, to se lako objašnjava dominacijom OCS-a. Gdegde su ostavljeni dualizmi, kao kod vrata (dobar ti je onaj video prilog), npr, a negde tek u dijalektizmima izviruje mnogoglasje, zar ne?
 
Kolosalna je ironija sudbine da današnja istorijska lingvistika naučava kako su Sloveni ("govoreći") naučili jezik od Nemaca ("nemstvujućih"), a ne obrnuto što bi se očekivalo.
dash2.gif


Ali to je zato što su Nemci prvi izmislili indogermanistiku. Ali ne verujem da će potrajati još 15 godina kao uniformna paradigma.
 
Poslednja izmena:
bYOhHKd.gif

Odavde vidimo geografsku distribiciju, tj. područje od Soluna do Rujna (od Bugarske do "Lugarske") na kojem se, prema inačici zvanične indogermanistike gotovo jednovremeno, kao udar meteora o Zemlju, na prelazu 8. u 9. vek odigrala tzv. "metateza likvida u slovenskim jezicima". Ma koliko razboritom umu ovo samo po sebi bilo teško prihvatljivo, verovali ili ne, ovo jeste prihvaćeno kao zvaničan naučni stav.

Dakle, šta zaključujemo na osnovu gornje pločice koja ukazuje da se samo u istočnoslovenskih jezika odigrala glasovna promena tzv. "pleofonije (mnogoglasja)" u početnom konsonantskom slogu? Zaključujemo da su svojim širenjem ka severoistoku, dolazeći u kontakt sa mnogim plemenima, a posebno uralskim narodima, čiji su današnji jezički predstavnici mađarski i finski jezik, istočnoslovenski jezici pretrpeli glasovne promene, analogne ili gotovo jednake promenama posvedočenim mnogo kasnije, pri dolasku ugarskih plemena u Panoniju prilikom njihovog usvajanja slovenskih reči: srp. brazda → mađ. barazda, srp. knjiga → mađ. konjig, srp. sliva, šljiva → mađ. silva, srp. stol → mađ. astal, srp. sreda → mađ. serda, srp. škrinja, skrinja (od skriti)mađ. sekrenj, srp. grad → mađ. Gardoš, srp. blatno → mađ. Balaton, srp. Zlatan → mađ. Zoltan, srp. knez → mađ. Kanjiža (Canysa) itd.

Time zaključujemo da je južno- i zapadnoslovenska vrednost početnih slogova koji sadrže likvidu etimološki originalna (polazna, ortoteza) i da su oblici na koje danas zvanična indogermanistika gleda kao na etimološke originale (walh, berg, helm, wolke itd.) izvedeni iz slovenskih (vlah, breg, šlem, obvlak itd.) tj. kod germanskih i italskih oblika došlo je do metateze likvida.

Moj propali pokušaj razumevanja revolutivne metateze likvida u južnim i zapadnoslovenskim jezicima krajem 8. veka, imao je za posledicu pokušaj objašnjenja istočnoslovenskog mnogoglasja (pleofonije) izvan konteksta razvoja od tzv. "nemetateziranih" oblika korena (CvrC/CvlC, gde v stoji umesto vokala a, e ili o) . Zato predlažem nacrt modela razvoja mnogoglasovnih oblika iz tzv. "metateziranih" (CrvC/CrlC), a realno ortoteznih, tj. realno izvornih oblika korena.

Što se mnogoglasja tiče, stvar izgleda ovako.


1.
a. Mnogoglasovna reč prestaje to da bude kada se akcenat prebacuje sa mnogoglasovnog sloga na neki drugi slog u reči (берег:безбрежный, ворот:возврат, город:Волгоград, голова:возглавить, сторона:пространство, через:чрезвычайный, оборот:обращение, молоко:млекопитающее, перед:предмет, середина: средний) i obratno, reč postaje mnogoglasovna kada je akcenat na početnom slogu korena (zovi ga "mnogoglasni" ili "Anlaut" slog).
b. Ovde stvar nije prvoočigledna zbog prisustva staroslovenizama koji zamagljuju rusko jezičko svojstvo paralelizma mnogoglasja i ortoteze (realnog praslovenizma) opisano pod 1.a.

2.
a. Različiti korenovi koji bi mnogoglasovnim razvojem bili u homonimnom paru međusobno su kompetitivni dok svako značenje ne dobije jedinstven oblik - jedan ostaje u južnoslovenskom (originalnom) stanju, dok se drugi razvija u mnogoglasovni oblik. Na primer: брат (brat):бороться (boriti se)
b. Ovde stvar nije prvoočigledna zbog prisustva staroslovenizama koji zamagljuju rusko jezičko svojstvo ortoteze (realnog praslovenizma) opisano pod 2.a.




3.
а. Postojanje slovenskih reči bez izvesnog neslovenskog (nebaltoslovenskog) kognata (hram:хором, Sloven:соловей, glagoljati:голого́лить) kojim bi se mnogoglasje date reči objasnilo kao pojava nastala od CvrC/CvlC tzv. "nemetatzirane" forme.
b. Nepostojanje mnogoglasovnog oblika reči koja ima tzv. "nemetatezirani" kognat u neslovenskim jezicima (up. bezlikvidni koren князь:kuning).


4.
a. Podudarnost ruskog mnogoglasja sa mađarskim realnim mnogoglasjem koje nastaje posle 9. veka: борозда:barazda, болото:Balaton i
b. podudarnost ruskog mnogoglasja sa mađarskom realnom metatezom koja nastaje posle 9. veka: Zoltan:золото, Gardos:город, serda:середина

upućuju na zaključak o vremenski trajnim fonološkim svojstvima zapadno- i južnoslovenskih dijalekata odslikanih u realnoj ortotezi i vremenski trajnim fonološkim svojstvima neslovenskih jezika koji usvajaju slovenske oblike. Ulogu u nastanku pleofonije istočnoslovenskih dijalekata mogu imati uralski jezici čiji su govornici poslovenjeni na istočnoslovenskom području, a to je grupa jezika kojoj pripada i mađarski jezik. Kako vidimo iz priloženih primera, ovi jezici imaju tendenciju razbijanja početnih konsonantskih klastera tzv. anlaut-vokalizmom, što je, praktično, drugo ime za pleofoniju, a koristi se u objašnjenju nastanka mnogoglasnih oblika u mađarskom jeziku.


5.
a. Značajnu analogiju sistemne jezičke pravilnosti sa tzv. mnogoglasjem nalazim u vokalizaciji samoglasnog r [er] (вернуться, держать, первый, смерть, терпеть), dok smatram da analogiju ne treba tražiti u naoko izvornim ali zaista zavodljivim CvrC/CvlC oblicima.
b. Analogno gledam na problem (funkcionalno mnogoglasovnog) oblika челове́к, gde se onda u eksplikaciji rekonstruiše dodatni praslovenski oblik *čelověkъ pored *čьlověkъ.

6. Gledište da su svi nemnogoglasovni oblici u istočnoslovenskom jeziku naknadni staroslovenizmi jeste mit stvoren da potkrepi indogermanističku dogmu o prvenstvu svih germanskih i latinskih reči. Ovde iznetim nacrtom objašnjavam suprotan proces: usvajanje slovenskih reči od strane Germana i Romana, pri čemu dolazi do realne metateze (CvrC/CvlC oblika) što je demonstrirano na zasvedočenim primerima mađarskog (Gardos, konyiv, Zoltan), albanskog (gardinе) i drugih neslovenskih jezika (Malden, Eflak). Nemnogoglasovni oblici u istočnoslovenskim jezicima izvorni su praslovenski oblici koji su u istočnoslovenskim dijalektima naporedo preživljavali sa mnogoglasovnim oblicima. Metateza likvida u južnim i zapadnim slovenskim jezicima jeсте mit stvoren sa istom svrhom.


7. Postojanje dogmatski slepog ubeđenja o iskonstvu CvrC/CvlC oblika dovelo je do besomučnog traganja za odgovarajućim kognatima koje je, kada kognata nema u litavskom jeziku, što nije retko, urodilo najneverovatnijim (re)konstrukcijama i bizarnim oblicima čija je kako fonološka tako i semantička veza sa polaznim pojmom prenategnuta da bi je zdarv razum mogao prihvatiti. Ali, eto, ma koliko jalova bila, ponuđena je u cilju potkrepljenja vladajuće dogme.
 
Poslednja izmena:
Za drugi poluglas u Lb'n' ne mogu biti siguran; moguće je da je u doba antičke rimske, pa i grčke pismenosti već bilo diferencirano u i.

Samoglasno L i samoglasno R je ona začkoljica zašto je odjednom, tačnije sa pojavom pismenosti "došlo do metateze likvida kod svih sem Istočnih Slovena" - ustvari nije došlo metateze kod Slovena već razlog privida leži sledećem:

1. primanje slovenskih pojmova od stranaca ide sa vokalizacijom samoglasnih R i L jer okolni narodi nemaju samoglasno R i L, npr. ralo je bilo rtlo (glagol riti) pa je zapisano kao ardlo, ostrvo Rab bilo je Rb pa je zapisano kao Arba itd.

2. kod Istočnoslovena dolazi do mnogoglasja usled mešanja sa azijatskim narodima po istom principu, samo "mnogo gore" - što bi rekli Kinezi "manogo" :)

3. kod svih okolnih naroda, što potvrđuje i novija praksa (primeri u Mađarskom i Albanskom) dolazi do vokalizacije samoglasnog r originalno slovenskih reči, tj. reči koje usvajaju od Slovena;

4. pojava je primećena tek kad su Sloveni dobili svoju pismenost, pa su, iako ne u celosti jer Solunska braća su ipak Grci, dakle stranci, doslednije pisali svoj jezik, pa ispadada je navodna metateza kod Slovena u 8. veku koincidirala sa pojavom slovenske pismenosti tj. crkvenoslovenskom standardizacijom;

5. samo u perifernim delovima Slovena, gde je mešanje sa neslovenima bilo intenzivno imamo neslovenski, vokalizovane oblike (gard ili gord);

Eto, to je suština mog modela.
 
Kognat i pozajmljenica kao sredstvo manipulacije

Lažni utisak kognata. Pravilo fonološkog kvantnog skoka (IPTTL - Instant phonetic time travel law ili pravilo gluvog telefona).


Kada je jedan narod široko teritorijalno rasprostranjen kao slovenski, onda ne može čuditi zaimanje istih slovenskih reči od strane većeg broja stranih jezika jer narod koji zauzima veliko prostranstvo u kontaktu je sa većim brojem drugih naroda. Te strane reči kasnije se pronalaze u većem broju jezika i mogu se pogrešno proglašavati kognatima - rečima paralelnim potomcima zajedničke reči-pretka, umesto pozajmljenicama koje su pretrpele fonološke promene tipične zakonitostima jezika u koji su pozajmljivanjem dospele.

Doktrina za otimanje jezičke baštine velikih naroda i za njihovo brojevno i teritorijalno potiskivanje u daljoj prošlosti

Kao zakonitost je opšte prihvaćeno da ukoliko je reč prošla kroz sve fonološke promene koje prate istorijski razvoj određenog jezika, ta se reč smatra kognatom reči sa kojom je poredimo, odnosno, smatra se da su imale odvojen razvoj iz zajedničkog "praindogermanskog" korena.

Hiljadu godina za jedan dan - fonološki kvantni skok

Mi smo, međutim, pokazali na primeru susednih jezika (mađarskog, šiptarskog i grčkog) da se novousvojena reč, dakle pozajmljenica iz slovenskog jezika u ove jezike vrlo brzo prilagođava prema fonološkim osobinama jezika primaoca. Na primer, prilikom usvajanja pozajmljenice - Mladen u engleskom jeziku postaje Malden, Vlah u turskom jeziku postaje Eflak, grad i brazda u mađarskom postaju gardoš i barazda, gradine u šiptarskom postaju gardine prilagođavajući se hiljadugodišnjem jezičkom razvoju jezika recipijenta tokom izuzetno kratkog vremena, praktično, na dnevnom nivou, kao u igri "gluvih telefona". Tako prilikom pozajmljivanja reč put od hiljadu godina pređe za jedan dan.

Prema tome, ovo je zakon: Osobine jezika, tj. artikulacijske preferencije jednog fonološkog sistema, mogu novu reč naglo prevesti kroz sve faze jezičkog razvoja. Ranije smo o ovome diskutovali po pitanju slovenskih reči, koje su doživele navodnu metatezu likvida: južnoslovensko gradina dalo je albansko gardine. To nisu procesi za koje je potrebno 1000 godina, već pet minuta i jedan jedini govornik (koji će umesto infarkt da kaže infrakt), a svi da prihvate. Evo, budući da sam ga prvi u istorijskoj i komparativnoj lingvistici uočio, proces ću nazvati instant phonetic time travel.

Prema tome, svaka reč koja se danas na osnovu ispraćenih glasovnih promena određenog jezika svrstava kao kognat, sledeći isti kriterijum može se smatrati i pozajmljenicom.

Da vidimo, koje su ideje vodilje i u kojoj meri indogermansko jezičko stablo važi, a u kojoj meri se jezici ponašaju kao gramatički kosturi na koje se po modelu anti-kreola lepe reči iz jezika sa kojima su u dodiru stvarajući lažni utisak kognata.

Šta se postiže proizvoljnim optiranjem za kognat, odnosno pozajmljenicu? Suština ove manipulacije.

Rekonstrukcija reči se obavezno zaustavlja kada se dođe do tzv. kognata iako slovenska jezička sredstva omogućavaju dalju etimologizaciju tj. semantičko i leksičko uprošćavanje i uopštavanje korena. Zašto se ovo ne dozvoljava, a ukazivanjem na kognate se odbacuje? Zato što bi smislenost daljeg slovenskog uprošćavanja reči koja ima "kognate" ukazalo na slovensko prvenstvo te reči, odnosno da su kognati, zapravo, pozajmljenice iz slovenskog jezika. Ovako prikazano prvenstvo slovenske reči ukazalo bi na slovensko prisustvo u južnoj i Centralnoj Evropi, koja je političko-istorijski rezervisana za Germane i njihove deklarativno kulturne uzore, ali političke satelite: male Rimljane i male Grke. Veliki Sloveni su pretnja i zato se svim političkim sredstvima, uključujući istoriografiju kao ideološko sredstvo, neprestano dele, umanjuju, istorijski udaljavaju od Evrope, smeštaju u močvaru iza planina, kulturno prigušuju, obeznačavaju i nipodaštavaju.
 
Poslednja izmena:
Preuranjena makedonska paradigma sredinom 19. veka kao svedočanstvo trajne germanske namere ograničavanja srpstva u državotvornom usponu


U doba rane slavistike njeni su oci smatrali kako je staroslovenski jezik, kao neupitno južnoslovenski jezik, nastao na srpskoj organskoj osnovici srpskog dijalekta okoline Soluna.

qrai0oE.jpg

KOPITAR, Gramatika: Alt-Slavisch = Alt-Serbisch, Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kärnten und Steyermark ,1808.

Da bismo ovo prikazali opisaćemo kako je nordijska slavistika promenila tri paradigme u traženju za Germane ideološki što prihvatljivijeg odnosno što neutralnijeg prikaza nastanka staroslovenskog jezika (ili prikaza ćirilometodske standardizacije staroslovenskog), a u stvarnosti starosrpskog jezika.

1. Starosrpski. Na početku slavistike, ceo južnoslovenski prostor istočno od franačke granice smatran je srpskim. Kada gledamo kako Nemanjići "osvajaju" Ras, "osvajaju" Prizren, "osvajaju" Skoplje itd. oni ustvari uspostavljaju vlast autohtonog srpskog naroda na svojem sopstvenom prostoru oslobađajući ga od Grka-Romeja i Tatara-Bugara.

2. Starobugarski. Politički forsiranu promenu srpsko-južnoslovenske paradigme možemo pratiti kroz drugostepenu i trećestepenu korekciju početnog i naučno-iskrenog stava: drugostepena korekcija kaže: staroslovenski jezik nije dijalekat srpskog već je dijalekat bugarskog jezika. Razlog za izmenu starosrpski u starobugarski leži u činjenici da je u to doba Nemac postao kralj Bugarske, te da se radije pristajalo na istorijsko pravo i prostorno protezenje Bugara prema Solunu nego Srba, koji su pokazivali značajno viši stepen suvereniteta kako su se sami oslobodili osmanske vlasti. Tako u dobrom delu slavističke literature iz 2. 1/2 19. veka imamo poistovećivanje staroslovenskog sa starobugarskim, dok neki autori čak isključivo koriste ovaj drugi naziv - "starobugarski jezik" u značenju staroslovenskog ćirilometodskog standardnog jezika. I dok anglosaksonska literatura znatno duže istrajava na početnoj poziciji otaca slavistike, da je crkvenoslovenski jezik stari srpski dijalekat, pa pišu kako "srpski narod ima prevod Biblije na svom jeziku iz 9. veka" dotle bugarski slavisti do današnjeg dana "nejebući živu silu" staroslovenski jezik nazivaju starobugarskim, iako su stari Bugari govorili tatarskim jezikom.
th_tease.gif


Ovde i ne ulazimo u geografsko lutanje - u kome ni dan danas nema konsenzusa - je li staroslovenski jezik nastao na organskoj osnovici slovenskog dijalekta iz okoline Soluna ili pak na osnovici slovenskog dijalekta Velike Moravske što bi ukazivalo na prostor južne Panonije, tačnije Srema, još tačnije - Sremske Mitrovice. I zaista, Vaš autor vrlo čvrsto smatra da je gramatička osnova slovenskih dijalekta na krajnjem južnoslovenskom jugu, kako danas, tako i u prošlosti, usled neprestanog i masovnog mešanja Srba sa neslovenima tokom starog veka doživljavala pojednostavljivanja jezičke gramatičke strukture. A da je zaista tako u starom veku bilo na jug do Moreje i Krita govore u prilog tvrdnje o tačkastoj koncentraciji helenskog stanovništva raspoređenog dominantno u priobalje, govori činjenica o tačkastoj organizaciji polisa, gradova-državica koji su, sva je prilika, u najbliskijem zaleđu imali Srbe i Romane stočare. Samim tim jezik Makedonije i Trakije bio je podložan gramatičkim pojednostavljenjima čije učinke možemo sagledati kako u današnjem makedonskom i bugarskom jeziku tako u devetovekovnim srpskim dijalektima tih oblasti. Staroslovenski je, dakle, dijalekat srpskog Srema, Sremske Mitrovice, a ne Soluna. Da je kojim slučajem prihvaćena ova teza o sremskom dijalektu kao osnovici staroslovenskog, umesto očiglrdne srpske paradigme, danas bismo imali narativ o "panonskom dijalektu" kao organskoj osnovi ćirilometodskog staroslovenskog standarda.

3. Makedonski. Trećestepeno, korektivno, skretanje sa osnovne slavističke naučno-korektne paradigme o srpskom jeziku kao osnovici staroslovenskog jezika dolazi kao konačno slovenofobno distanciranje germanocentrične istoriografije od nacionalnih predznaka staroslovenskog dajući mu konačne regionalne obrise nazvavši ga "makedonskim dijalektom" južnoslovenskog jezika krajem 19. veka (? naći tačnu godinu).

I sada, ako imamo na umu i opasku Erika Hobsbauma da učitelji-inspiratori nordijske istoriografske škole prvo uspostave političko-ideološku paradigmu kao okvir koji onda njihovi đaci postepeno popunjavaju, vidimo koliko je uspostava "makedonskog" jezika-dijalekta u 2. 1/2 19. veka, ustvari, ili prejudiciranje ili simptom ciljeva nemačke imperijalističke politike koja je svoje lice otvoreno prikazala tek sredinom 20. veka, 1947. kada je stvoren makedonski standardni jezik kao definitivno okončanje procesa stvaranja makedonske nacije.

Ova preuranjena makedonska paradigma ima analoškog sabrata u preuranjenoj bošnjačkoj paradigmi tj. stvaranju bošnjačkog jezika i nacije koju je pokušao da nametne i sprovede u život Benjamin Kalaj po svom nameštenju za bečkog upravnika Bosne nakon Berlinskog kongresa. Ovaj proces je od Kalajevog pokušaja 1882. čekao u smrznutom stanju sve do 1992. Tek krajem XX veka rađaju se bošnjačka nacija i bošnjački jezik.


***

Ako stvari postavimo korektno, Prusi su takođe Sloveni, odnosno, ako sledimo nordijsku paradigmu razbijanja slovenskog korpusa, onda su Balti. Ne znam po kom koriterijumu su i Englezi i Bavarci - Germani, ali, iako su jezički sličniji ili makar "tu negde" sa Slovenima, Litvanci i Pusi su - Balti, a ne Sloveni. Zašto? Zato što za germansku istoriografsku školu ne može biti drugačije nego da su "Sloveni izašli iz jedne male močvare kod Černobilja, nakotili se i popunili pola Evroazije". Kada bi se takozvani Balti (ovde govorimo iskuljučivo po pitanju jezika) smatali Slovenima kao što se Englezi smatraju Germanima, onda bi se odmah videlo da su Sloveni zauzimali pola Evrope već u starom veku.
 
Poslednja izmena:

Back
Top