Mesec i njegov uticaj na zivot na Zemlji

Samokontrolom možeš da upravljaš lošim emocijama, da ih zauzdaš. Mada to je površno rešenje, ako ih često proizvodiš. Ali nek je tim tehnikama moguće.
Ali pozitivne ne možeš da proizvedeš. Recimo radost. A to je nešto što dolazi od prave ljubavi.
Nemas lose emocije. Ne radi se o potiskivanju, nego ih nemas uopste. Da potiskujes negativne emocije, kad tad bi pukla...
 
Sam si napisao samokontrola. Ona se odnosi na kontrolu sopstvenih (loših) emocija koje su već proizvedene, a ne na neproizvodnju istih.
Mada si u pravu da one ne mogu dugoročno da se obuzdavaju. U tom slučaju mi je prirodnija neka introspekcija, psihoanaliza, psihoterapija, da se čovek izleči od tih neuroza. To što ti predlažeš, kroz meditaciju ili šta već, mi izgleda neprirodno, robotski. Čovek mora da proizvodi u nekoj meri i negativne emocije, to je skroz ljudski.
 
Sam si napisao samokontrola. Ona se odnosi na kontrolu sopstvenih (loših) emocija koje su već proizvedene, a ne na neproizvodnju istih.
Nisam mislio na to, nego na eliminisanje negativnih emocija. Potiskivanje je samo kuvanje sebe, pa eksplodiras.
Čovek mora da proizvodi u nekoj meri i negativne emocije, to je skroz ljudski.
Ne mora. U tome je poenta. Recimo, postizanje toga da nikad ne mozes da se uvredis.
 
Mjesec je više od običnog blijedog satelita koji je interesirao pjesnike i astronome. Njegov utjecaj nadilazi puko stvaranje oceanskih plima ili pokretanje bioloških ciklusa. Više što je još važnije, mjesec ima značajan utjecaj na mehaničko, emocionalno i psihičko stanje u čovjeku. Mit o vukodlaku i praznovjerje o punom mjesecu nije daleko od istine. Određene mjesečeve faze povećavaju mogućnost za emocionalno iscrpljujuće situacije i potiču reaktivnost i osjetljivost kod ranjivih pojedinaca. Osobno promatranje otkriva da smo mi hrana za mjesec. Cilj je osloboditi čovjeka njegovog mehaničkog i hipnotičkog ponašanja programiranje kako bi se unutar njega izgradila srž povišene svijesti. Mjesec je čovjekov veliki neprijatelj.Mi služimo mjesecu. Mi smo kao mjesečeve ovce, što ga čisti, hrani i šiša te čuva za vlastite potrebe. Ali kad je gladan, ubije mnogo ih. Sav organski život radi za Mjesec. Pasivan čovjek služi involuciji i aktivan čovjek je evolucija. Morate odabrati. U oba slučaja smo robovi, ali postoji princip: u jednom služba kojoj se možete nadati karijeri; u drugom primaš mnogo ali bez karijere. U nama također imamo mjesec, sunce itd

Mi smo cjelina sustava.Ako znate što je vaš mjesec i što radi, vi može razumjeti kozmos."
Mjesec djeluje kao golemi elektromagnet koji privlači sav organski život na zemlji i usisavanje u sebe duše esencija umirućih stvorenja. Mjesec je embrion planet dobiva hranu iz organskog života na zemlji kroz eteričnu pupčanu vrpcu, energetski kanal između zemlje i mjeseca. U čovjeku mjesec tjera svoje mehaničke aspekte poput klatna koje pomiče zupčanike od sata. Stupanj do kojeg su nečije radnje vođene mjesecom proporcionalan je nečijoj razini reaktivnosti i nepostojanja. Za ljude nesposobne kretati se kroz život plemenitijim duhovnim impulsima mjesec daje pogonsku snagu. Bez ove sile, mehanički pojedinci bili bi pasivni kao lutke bez lutkara. Tu vidimo religijozne koje ovaj princip "oživljava".

Moramo "stvoriti mjesec u sebi". Pod ovim se misli razviti pokretački mehanizam koji može zauzeti mjesto vanjskog lunarnog utjecaj; na taj način bismo se oslobodili lutkara. Pretpostavimo na trenutak a općenitijeg i praktičnog tumačenja, ovo jednostavno kaže da kako bi postali slobodni iz mehaničkog uvjetovanja i reaktivnog ponašanja moramo pojačati svoj osjećaj samo- svjesnosti tako da svjesni izbor i svjesnost vladaju nad svim vanjskim podražaje koji bi mogli izazvati nesvjesnu reakciju. Na taj način prestajemo hraniti mjesec dok smo živi, i još uvijek uredno plaćamo svoje obveze nakon smrti. Samo kroz intenzivan napor svjesne evolucije "samo- sjećanje” bilo bi moguće da pojedinac izbjegne da ga pojede Mjesec. Oslobođenje koje dolazi s rastom mentalnih moći i sposobnosti je oslobođenje od Mjeseca." Čovjek nije istinski svjestan, a njegovi postupci jesu potpuno mehanički: „Sve se 'događa', on ne može ništa 'uraditi'. On je stroj kontroliran slučajnim udarcima izvana.
Kao stanica organskog života na Zemlji, čovjek igra ulogu u razvoju Zrake Stvaranja. Oživljavanje Mjeseca, tog kozmičkog fetusa jedan je aspekt ovoga razvoja. Za to su potrebne znatne količine energije koja se proizvodi u osobito ljudskim dijelom organskog života. Iluzija, koja igra tako važnu ulogu u budnoj svijesti čovjeka, bio uveden u to stanje kako bi on prihvatio ovaj aspekt kozmičkog rada, sudjelujući u njemu bez pobune. Ako postanemo svjesni ove situacije i želje da iz nje pobjegnemo, moramo osmisliti i stvoriti paravan koji će nas zaštititi od ovog proždirućeg utjecaja Mjeseca. Moramo u međuvremenu zaštititi se od ponovnog pada u iluziju podizanjem lažnog paravana; rezultat bi bio pojačano rasipanje tih snaga umjesto ekonomije sile. Količina sila potrebna da se istinski suprotstavi utjecaju Mjeseca već je znatna. Prvi je imperativ, dakle, prestati rasipati te snage, zatvoriti slavine koje dopuštaju da energija beskorisno bježi: sterilne emocije, posebno negativne emocije; fantazije iz nekontrolirane mašte; neusklađena mentalna gimnastika, ogovaranje i brbljanje. Stoga se moramo ponašati kao mudar ministar energetike i pažljivo štedjeti svoje energije, ali bez stalnog steriliziranja naše aktivnosti ili naše inteligencije. Na naprotiv, te snage moramo pohraniti i što je više moguće povećati kako bismo izgradili naše rezerve. Ovo su dva glavna aspekta prvog cilja koji moramo postići.

Mjesečeva pasivna energija proizlazi iz sunčeve energije. To odražava, ali ne bez transformacija kao vlastita priroda.Za razliku od Zemlje, Mjesec nema direktnu organsku vezu sa Suncem. Budući da je satelit, izravno ovisi o svom planetu, a to i jest samo posredstvom potonjeg ulazi u odnos sa Suncem. Jedan od svojih bitna uloga je reflektirati sunčevu energiju na Zemljinu površinu u modificiranom obliku odraz kao što je gore opisano. To također dovodi do kvalitativnih i kvantitativnih varijacija koji ovise o njegovim fazama. Ove promjene ne sprječavaju kontinuiranu reverberaciju, zbog činjenica da Mjesec uvijek predstavlja isto lice prema Zemlji, kao i trajanje njegovog rotacijonog kruga oko sebe i oko našeg planeta su iste. Tijekom mladog i punog mjeseca, mjesec i sunce su unutra konjunkcija i opozicija. Tijekom četvrtina mjeseca oni su kvadratni. opozicija, konjunkcija, a kvadrat predstavljaju poravnanja koja u ovom konkretnom slučaju pogoršavaju mehanički aspekti u čovjeku. Ostala doba mjeseca kada je mjesec u trigonu ili sekstilu sunca, uspostavlja se harmoničniji astrološki aspekt. Ova poravnanja rađaju mirnijeg temperamenta s mehaničkim utjecajem koji ne prelazi u emocionalni ili mentalni teritorij. Da mjesec uvijek pokazuje isto lice, ima neobično kružni oblik orbita, i precizno je udaljena da zakloni sunce tijekom potpune pomrčine Sunca podrazumijeva namjerno postavljanje "Arhitekta" matrice, ili možda jednostavno sugerira kolektivni izbor da iskusimo ovu vrlo nevjerojatnu, ali nužnu stvarnost.
 
Samokontrolom možeš da upravljaš lošim emocijama, da ih zauzdaš. Mada to je površno rešenje, ako ih često proizvodiš. Ali nek je tim tehnikama moguće.
Ali pozitivne ne možeš da proizvedeš. Recimo radost. A to je nešto što dolazi od prave ljubavi.
Samokontrola uvek negde popusti, najbolje rešenje je poraditi na istini koja je u nama, jer to kakvog ćemo duha biti (kako ćemo se ponašati) zavisi kako sudimo o dešavanjima oko nas, jer kako sudimo takva osećanja imamo, a kako se osećamo tako se ponašamo. Ako je probio bes, strah, onda je to zato što smo sudili da je situacija strašna, Tu istu situaciju drugi će doživeti kao blagoslov. A to kako ćemo suditi zavisi od istine koja je u nama, jer na sudu se traži istina. Pa ako je naša istina sačinjena od zabluda eto nama straha, ljutnje, besa, nezadovoljstva, depresije, nezahvalnosti...
A istina je skup našega vaspitanja, obrazovanja, uverenja, ubeđenja, iskustava...
Dobra stvar je da nam je Hristos dao model kako možemo da oblikujemo svoju istinu, pa se to sve može doterati da bude cakum-pakum.
 
A što se tiče meseca ja bih obratio pažnu na duhovni aspekt svega, Mesec predstavlja Islam, Sunce predstavlja Judeizam, a zemlja predstavlja Hrišćanstvo. Sunce daje svetlost zemlji, Mesec joj tu svetlost prosleđuje noću, a novi život se rađa samo na zemlji, Preko dana mesec zna da bude pomračenje sunca, a ko hodi po mraku mesec mu je svetlost. Mi imamo levu i desnu moždanu hemisveru, desna je suce a leva samo reflektuje sunčevu svetlost, sve najbolje ideje koe u nama izazovu oduševljenje dolaze s desna od sunca, A kada čovek okrene leđa desnoh moždanoj hemisveri jer ga proziva za nemoral onda on živi u svetlosti svoga znanja i mesec mu je svetlost, Leva moždana hemisvera je intelekt i on je taj mesec u čijoj svetlosti hodi onaj ko je okrenuo leđa Bogu, suncu svoga uma. I kao što mrak nastaje kada zemlja usled okretanja uđe u svoju senku, tako i onaj koji se oslanja na intelekt budući da je svetlosti okrenuo leđa živi u senci koji pravi svojim telom, a svetlost mu je mesec, njegov intelekt. Tako i planeta zemlja kao kolektivna svest je podeljena na levu i desnu hemisveru, tu su i Islam kao mesec i judaizam kao sunce i ostale religuije kao tama, A hrišćanstvo se iz svega toga raodilo kao razum kaošto imamo čeoni režanj u mozgu kojim možemo da preispitujemo ono šta nam dve Moždane hemisvere nude.Ja sam to ovde nabacao sve na gomili pa ko se snađe snašao se
 

Back
Top