da, tako mu to nekako dode....politicki izraz izmisljen za ove nase prostore...jer zlocine koji su ucinjeni nazvati pravim imenom (a prema definiciji genocida, bilo je elemenata istog) znacilo bi suodgovornsot u najmanju ruku europe koja je promatrala krkljanje i klaonicu po Hrvatskoj i bosni..inicirana, planirana, organizirana i podrzavana od Beograda...
Baš čudno da je iz Beograda inicirana ova klanica:
Oj, Krajino, krvava haljino
STIPE ŠUVAR: Hrvatski karusel
Nema, dakle, nade da će se Tuđmanova Hrvatska postidjeti pred svijetom. I da će prestati činiti ono što čini. Franjo Tuđman računa da će mu veliki "partneri" i dalje progledavati kroz prste i tetošiti ga, jer njegova pješadija obavlja ono što zasad izbjegavaju Amerikanci i NATO: da iskrcaju svoje momke koji bi na ovim prostorima, prije svega u Bosni i Hercegovini, ginuli.
O zločinima u akciji na Medački džep, pa u operaciji "Bljesak", pa u "Oluji" u svijetu se, naime, štošta znalo i ranije, znalo se i za "tehnologije" uklanjanja i skrivanja žrtava, sve do pranja cesta od krvi.
No, možda se sada ipak radi o novoj situaciji, u kojoj Hrvatska više i ne može igrati ulogu žrtve, odnosno računati na to da se smatra žrtvom, tim više što se sama reklamira kao regionalna sila, kao mali div s nabreklim mišićima!
Utoliko bi i posljedice oglušivanja o sva upozorenja koja dolaze i od moćnika iz svijeta po Hrvatsku ipak mogle biti dalekosežne: dobijanje mnogo manjeg kolača međunarodne pomoći koja se najavljuje za ovdašnjim ratom (ratovima) zahvaćene zemlje, produžavanje politike kojom joj Evropa zatvara vrata svojih institucija i ne dopušta korištenje evropskih programa, sporo ili nikakvo pritjecanje stranog kapitala u obamrlu Hrvatsku.
U narodnoj pjesmi ostao je trag krvave prošlosti Krajine i Krajina: oj Krajino, krvava haljino. Krajina od Petrinje do Benkovca bila je i opet od 1991. do 1995. godine krvava haljina. I još je to, a mogla bi i dugo ostati kao prostor kojim više ne bi vršljali hajduci i uskoci već bi služio kao poligon terorizma.
A to bi od cijele Hrvatske stvaralo vojno-policijsku krajinu.
Možda bi i stravičan zločin nad devetoro starih i nemoćnih Srba u selu Varivodama kod Kistanja, izvršen 29. rujna. 1995. godine, ostao sakriven od hrvatske javnosti, da o njemu nije domaću i svjetsku javnost alarmirao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, obavještavajući i hrvatske vlasti i UN.
Zločin je otkrila rodbina ubijenih, a kada su predstavnici UN stigli u selo, našli su krvave tragove u osam kuća i oko njih (pokraj jedne kuće trag krvi bio je dug petnaestak metara), te ostatke kose i ljudske kože, kao i okrvavljene gumene rukavice. Tijela devetoro staraca i starica (od 66 do 85 godina) hrvatska je policija već bila prebacila u Knin (udaljen oko 25 kilometara) i na tamošnjem ih groblju, bez prisustva rodbine, na brzinu pokopala.
U sjedištu UN u Zagrebu izjavili su da će zatražiti od hrvatskih vlasti ekshumaciju leševa i obdukciju, kao i svoju prisutnost u istrazi, a od čega po svoj prilici neće biti ništa. Istražni sudac Županijskog suda u Zadru Ante Klišmanić odmah je izjavio da "odgovorno tvrdi da nikakvih masakriranja nije bilo", da je svih tih devetoro starih i nemoćnih ljudi ubijeno "isključivo vatrenim oružjem". Drugim riječima, nema potrebe ni za kakvom ekshumacijom i obdukcijom.
A Ured za odnose sa javnošću MUP-a Hrvatske izdao je posebno saopćenje, u kojem je optužio Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava da (svojim saopćenjem o zločinu u Varivodama, ali i o drugim zločinima u Krajini) pokušava diskreditirati hrvatske civilne i vojne vlasti i hrvatsku prikazati "kao državu u kojoj se ne poštuju ljudska prava, zakoni i Ustav". Ministarstvo nije demantiralo tvrdnje Odbora već ih samo "korigiralo".
Upravo zahvaljujući tom saopćenju - napadu na Hrvatski helsinški odbor, šira je hrvatska javnost prvi put (indirektno) čula za zločin u Varivodama. Prije toga, Hrvatska televizija taj zločin nije ni spomenula, a nije objavila ni saopćenje Helsinškog odbora već samo saopćenje MUP-a u povodu tog saopćenja!
HTV nije, dakako, poslala svoje novinare i snimatelje na lice mjesta, a neke hrvatske prorežimske novine (kao "Slobodna Dalmacija" i "Vjesnik") pozabavile su se činom zločina tek naknadno, da bi svaku odgovornost za nj skinule sa hrvatskih vlasti. U međuvremenu su u Varivode došle ekipe nekih velikih svjetskih televizija, CNN je emitirao potresnu reportažu.
Kada su pripadnici UN (koji su bili sa ekipom CNN) jedinom, a slučajno preživjelom bolesnom starcu Milanu Pokrajcu rekli da će ga opeet posjetiti, on je rezignirano odgovorio: "Ako me nađete živoga". Imao je valjda na umu činjenicu da su predstavnici UN posjetili Varivode i nekoliko dana prije zločina, kada je i devetoro ubijenih bilo živo.
Govoreći u emisiji CNN, zamjenik američkog državnog sekretara za ljudska prava John Shattuck izjavio je pak da do zločina u Krajini ne bi došlo da su hrvatske vlasti poduzele potrebne mjere.
Varivode su inače u vrijeme popisa 1991. godine imale 477 stanovnika.