Materija

Idealisti 200 godina tapkaju u mestu...
Tapkaju li u mestu i nauke?:hahaha::rotf:
Tvoj Šopi pisao uz petrolejku,a ti danas po "svetlećoj tabli" i to na tastaturi...:tease:

Nauka pripada razumu. Stoga, nauka pripada spoznajnom a ne saznajnom u nama. Nauka je produžena ruka razuma ali onaj koji se koristi naukom i razumom je isti onaj koji se koristi i Duhom, Svjesnošću ili pak Sviješću. Taj Jedan -ISTI je Biće-koje-jesmo, apsolut. I dakako da ne treba podaštavati nauku, ali je za sigurno ne treba uzdizati na piedestal Svjesnosti, jer to NIJE. Nauka je u službi Razumu, koji je opet u službi Biću-koje-jesmo, tako da uistinu naukom ne-možemo dokazati ništa drugo do ono što je razumom već projektovano, opaženo, percipirano. Međutim, nije isključeno da naučnik može da bude i Svjesno Biće, dakle da ima viši nivo Svjesnosti od prosječnog. Većinom, naučnici se bave manifestacijom, tako da opservacijom i pronalaženjem Zakona po kojima se fizičke pojave manifestuju ne otkriva i njihov suštinski aspekt postojanja, dakle njihove istinske principe. Postavka realnosti uvijek mora da se posmatra iz njenog izvornog dijela, iz apsoluta, stoga Svijesti. Ako se postavka ne gleda uz tog apsolutnog aspekta onda ona nije istinita, dakle, posmatrana je iz jedne projektovane tačke koja u sebi nema atribute apsolutnog, stoga ne može da svjedoči istinu.

Nauka služi poboljšanju projekcije, ali upotreba njenih otkrića izričito zavisi od nivoa Svjesnosti onoga koji ta otkrića postavlja u primjenu. Najočigledniji primjer toga jeste vojska. Sva najvažnija otkrića nauke uvijek prvo nađu svoju primjenu u vojnoj industriji. A čemu služi vojska do destrukciji. Vojska i ratna industrija su u službi razuma, tačnije, njegova su produžena ruka.U poistovjećenju sa razumom Biće sve daje za unapređenje tehnologije. Zašto baš tehnologije? Zato što je i sam razum tehnologija Duha, mehanizam kojim se stvara i razara realnost. Normalno je stoga, da se Biće koje je poistovijećeno sa razumom, zalaže za ono s čim se poistovjećuje, s tehnologijom koja mu je istinski SRODNA. Uzdizanjem tehnologije, ono, kao razumsko Biće, pokazuje snagu svog intelekta, svojih 'mišića'. Uzdizanje tehnologije ne podrazumijeva uzdizanje NIVOA Svjesnosti. Ne, nije garantovano, nije čak ni za očekivati. Nivo Svjesnosti je još uvijek isti a razlog tome je što u domen te Svjesnosti nisu unijeta apsolutna Znanja koja do tada nisu već bila prisutna u njoj. Zato, uzdizanjem tegnologije na viši nivo mi uistinu povećavamo i mogućnost samodestrukcije, zato, jer svaka nova tehnologija koja se otkrije na ovom nivou Svjesnosti prvo i u punoj snazi ide u vojnu industriju, tj. u službu destruktivnom elementu naše realnosti.
 
Nauka pripada razumu. Stoga, nauka pripada spoznajnom a ne saznajnom u nama. Nauka je produžena ruka razuma ali onaj koji se koristi naukom i razumom je isti onaj koji se koristi i Duhom, Svjesnošću ili pak Sviješću. Taj Jedan -ISTI je Biće-koje-jesmo, apsolut. I dakako da ne treba podaštavati nauku, ali je za sigurno ne treba uzdizati na piedestal Svjesnosti, jer to NIJE. .

Ybt-tvoja nauka je u nesvesti! ONESVEŠĆENA! ! !:hahaha::mrgreen:
 
Naravno-u mojoj "predstavi" igra glavnu ulogu-takav mi scenario...:hahaha:

Кажеш материја је у твојој представи.

Хајде она да одузмемо са овог предмета све оно што није материја значи све његове акциденције: боју, мирисе, укусе, чврстоћу , облик, а како би дошли до супстанције или материје.. постојаног носиоца свих предиката.

ximages,qq=tbn,3As9QONM7EeKYKgM,3A,hwww.sfkids.org,_uploadedImages,_iStock_000005631178XSmall.red,P2520apple.jpg.pagespeed.ic.5dtCRjTeH7.webp


И ? Шта остаје када то одузмемо од ове јабуке? Јел има нешто и даље у твојој представи што је остало када си уклонио све ове предикате и што ћеш звати материја ?

Ако није остало. А није. Немој говорити да је материја негде у спољашњем свету или ,што је једно исто, у твојој представи. Јер у тој представи као што видиш материје нема.
 
pa to ti je ko da si reko ako pojedemo čokoladu onda čokolade nije nikad ni bilo,to nije uklanjanje 'akcidenci' predmetu nego sakaćenje tvojih čula, inače ograničenih

Постојати као предмет значи бити опажен ..esse est percipi

Уклони чула и тимe си уклонио и предмет. Изван опажања нема предмета .

Али овде не говоримо о томе. О корелативности субјекта и објекта.

Овде се ради о томе да пронађемо у тој нашој опажјној представи оно што зовемо "материја" а што је по дефинцији "krajnji subjekat svih predikata svake empiriski date stvari ?" А када то покушамо пронаћи тако што од једне емпиријске дате ствари одузмемо све оно што материја није долазимо до тога да остаје као постојано једино деловање, активност, динамика. Једино то не можемо улонити као акцидецију као предикат ствари узет из представе јер га у представи и нема.
На слици оне јабуке видиш боју, облик, чврстоћу али не и деловање, не и њену активност. Јер нити кретања, нити деловања нема у спољашњем свету.

Материја је дакле деловање или другачије речено ВОЉА.

Prema tome, materija je ono posredstvom čega volja, koja čini unutrašnju suštinu stvari, postaje primetljiva, opažljiva, vidljiva. U tom smislu, dakle, materija je samo vidljivost volje ili spona između sveta kao volje i sveta kao predstave. Svetu kao predstavi ona pripada utoliko ukoliko je proizvod funkcija intelekta, a svetu kao volji utoliko ukoliko ono što se ispoljava u svim materijalnim bićima, odnosno pojavama, jeste volja. Stoga je svaki objekt kao stvar po sebi volja, a kao pojava, on je materija. Ako bismo nekoj datoj materiji oduzeli sva svojstva koja joj pripadaju a priori, to jest lišili je svih formi našeg opažanja i shvatanja, nama bi ostala stvar po sebi, ostalo bi nam ono što se, posredstvom tih formi, pojavljuje kao čisto empirijski element materije; međutim, materija se tada ne bi više pojavljivala kao nešto što je rasprostrto i što deluje, to jest pred sobom ne bismo više imali materiju već volju. Upravo ta stvar po sebi ili volja, kada postane pojava, to jest kada uđe u forme našeg intelekta, javlja se kao materija, to jest kao sam po sebi nevidljivi, ali nužno pretpostavljeni nosilac svojstava koja su vidljiva samo zahvaljujući tom nosiocu. U tom smislu, dakle, materija je vidljivost volje.

Шопенхауер
 
sama tvoja formulacija 'nečijeg' te demantuje

Нечијег у смислу сазнајућег субјекта а не у смислу нечијег тела. Јер је свако тело објекат у представи сазнајућег субјекта.

Посматрај то овако:

Свет који те окружује јесте представа испред ТВОГ сазнајућег субјекта. Оног метафизичког ентитета кога налазимо у самосевсти а који не може бити опажен или сазнат. То је ткз. тачка "синтетичког јединства аперцепције" или субјекат сазнања. Дакле, свет се ешалонира НАСПРАМ тог сазнајућег субјекта као скуп слика које се мењају обликом и величином Тај скуп слика јесте твоја представа. Твоја лично. Која постоји као таква само у твојој свести.

Свет који ти опажаш и који те окружује није исти као овај који окружује мој сазнајући субјекат. То су различити скупови слика. Различите креације...на исту тему. Тема је нешто у "ствари по себи" што делује на чула свесних бића, а креације су објективни светови у њиховим свестима.

Пошто је модел заједнички и креације су сличне.

Slika2479_bigthumb.jpg


А никада идентичне.

Наравно ова слика узета је као метафора. У стварности се ради о мноштву сазнајућих субјеката са својим представама при чему је то мноштво субјеката квалитативно мноштво а не мноштво поређаности у простору.

шта је тачно "предикат"?

"Предикат је реченични члан који стоји уз субјекат и означава радњу, стање или збивање."

Одатле и Кантово питање: ""Sta je krajnji subjekat svih predikata svake empiriski date stvari ?"
 
Poslednja izmena:
ako postojati kao predmet znači biti opažen u apsolutnom smislu onda tvoj saznajući subjekat nije subjekat nego objekat

Сазнајући субјекат није објекат...није предмет

Да поновим и овде шта је субјекат:

1)Subjekat je jedno kada tu rec uzimamo u logici gde imamo subjekat suda sa svojim predikatima.

2)Subjekat je drugo kada ga uzimamo kao vrsioca radnje u recenici

3)On je trece kada se u uobicajenoj upotrebi za subjekat uzima neka osoba ,tj njeno telo.

"SUBJEKAT"nije nista od ovoga kada ga uzmemo u smislu korelacije sa objektom .Kada ga uzmemo kao ono sto opaza opazaje u svesti a sto je najblize znacenju reci "JA".

Pa sta je to "Ja" ?

Njega niko nikada nije video ,niti ce ga videti, jer bi sam taj dogadjaj bio protivurecnost.. Telo je takodje objekat u svesti subjekta, dok on sam nikada nije bio opazen, bas kao sto oko ne moze samo sebe da vidi.
Da si rodjen u pustinji i da nikada nisi izasao iz nje, da li bi znao koje su boje tvoje oci ?
Ne bi, jer oko ne moze samo sebe da vidi !
Isto tako ako bi neko opazio svoj subjekat ,ono sto bi tako opazio, ne bi bio subjekat vec objekat nekog drugog subjekta koji bi i dalje ostao izvan mogucnosti opazanja.

U jednoj recenici:
Ono sto sve saznaje a ni od koga nije saznato jeste subjekat.

Ова слика ти може метафорички указати где да тражиш субјекат. То је оно што посматра опажаје у свестима:

760px-Cartesian_Theater.jpg
 
Poslednja izmena:
da, saznajući subjekat nije objekat. što znači da postojati kao predmet znači biti opažen samo u semantičko gramatičkom smislu

Не, него у апсолутном смислу. Изван опажања сазнајућег субјекта, изван његове представе, нема никаквих предмета. Субјекат и објекат су корелати. (Узајамно зависни један од другог)

Нема субјекта.. нема ни објекта.
 
malopre si napisao 'nečijeg' umesto 'saznajućeg subjekta'

Да. Нечијег сазнајућег субјекта. Јер постоје мноштва сазнајућих субјеката са својим представама при чему је то мноштво субјеката квалитативно мноштво а не мноштво поређаности у простору један до другог.

Ако не знаш шта је квалитативна множина погледај ову тему:

http://forum.krstarica.com/showthread.php/273076-Kvalitativna-množina
 
Subjekat je zapravo konglomerat spoznajnih funkcija i načina na koji individua dolazi u relaciju sa stvarima oko sebe, a pošto je u pitanju apstraktan pojam, kao i sve ostale apstraktne pojmove, Oziman ima potrebu da ga posebno obeleži na ovaj njegov banalan način, zbog čega dolazi do konfuzije.
Faktički je u pitanju samo termin koji evropski filozofi koriste da obeleže svest + sve što se manifestuje kao uzrok/posledica svesti.
 
Poslednja izmena:
Да. Нечијег сазнајућег субјекта. Јер постоје мноштва сазнајућих субјеката са својим представама при чему је то мноштво субјеката квалитативно мноштво а не мноштво поређаности у простору један до другог.

Ако не знаш шта је квалитативна множина погледај ову тему:

http://forum.krstarica.com/showthread.php/273076-Kvalitativna-množina



meni ovo liči na trapav usiljen pokušaj da se saznajući subjekat ne degradira u objekat i time poruši verovanje u iluzornost pojavnog sveta
 
Subjekat je zapravo konglomerat spoznajnih funkcija i načina na koji individua dolazi u relaciju sa stvarima oko sebe, a pošto je u pitanju apstraktan pojam, kao i sve ostale apstraktne pojmove, Oziman ima potrebu da ga posebno obeleži na ovaj njegov banalan način, zbog čega dolazi do konfuzije.
Faktički je u pitanju samo termin koji evropski filozofi koriste da obeleže svest + sve što se manifestuje kao uzrok/posledica svesti.

Eво је опет ова материјалистичко позитивистичка мантра "То је само"...

Субјекат није никакав "конгломерат". Субјекат је корелативни услов постојања целог појавног света. целе представе. Која је НАСПРАМ њега и наспрам субјекта мора бити.. као таква.
То што те окружује није реалан спољашњи свет већ твоја представа , испред твог сазнајућег субјекта, лично твоја. Помери руку и цео универузм ће променити облик? Можда ниси до сада никада приметио али како се крећеш величина и облик свих предмета око тебе се мења?

Како је то могуће?

Па тако јер се ради о твојим перцепцијама о твојој представи.

Универзум је представа и ништа више од тога. Изван сазнајуће свести нема универзума..већ ткз. "ствари по себи".

meni ovo liči na trapav usiljen pokušaj da se saznajući subjekat ne degradira u objekat i time poruši verovanje u iluzornost pojavnog sveta

Сазнајући субјекат не може бити објекат . Зашто? Јер је субјекат. Сви објекти су наспрам њега а он није никада наспрам себе јер би у том случају био објекат неког другог субјекта а не субјекат.

И ово није никакав покушај и веровање него наједноставније чињенице.

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер
 
То што те окружује није реалан спољашњи свет већ твоја представа , испред твог сазнајућег субјекта, лично твоја. Помери руку и цео универузм ће променити облик? Можда ниси до сада никада приметио али како се крећеш величина и облик свих предмета око тебе се мења?

Како је то могуће?

Па тако јер се ради о твојим перцепцијама о твојој представи.

Универзум је представа и ништа више од тога. Изван сазнајуће свести нема универзума..већ ткз. "ствари по себи".

Ali se metafizicka volja itekako "potrudila" da sve izgleda na prvi pogled kao da nije tako.
 
Кажеш материја је у твојој представи.

Хајде она да одузмемо са овог предмета све оно што није материја значи све његове акциденције: боју, мирисе, укусе, чврстоћу , облик, а како би дошли до супстанције или материје.. постојаног носиоца свих предиката.

ximages,qq=tbn,3As9QONM7EeKYKgM,3A,hwww.sfkids.org,_uploadedImages,_iStock_000005631178XSmall.red,P2520apple.jpg.pagespeed.ic.5dtCRjTeH7.webp


И ? Шта остаје када то одузмемо од ове јабуке? Јел има нешто и даље у твојој представи што је остало када си уклонио све ове предикате и што ћеш звати материја ?

Ако није остало. А није. Немој говорити да је материја негде у спољашњем свету или ,што је једно исто, у твојој представи. Јер у тој представи као што видиш материје нема.

Treba mnogo vise od velikog napora da bi tebe covek razumeo. Da li i ti sebe razumes, jer ocito si oko teorije saznanja zaglavio u pred- Kantovsku filozofiju, a istovremeno se pridrzavas nekih Kantovih shvacanja. Ono sto ti neces da prihvatis, dakle Kantov doprinos u odnosu na filozofe pre njega, pa i Berklija, je to da je Kant uspostavio primat subjekta, odredivsi coveka kao voljno-aktivno i umno bice. Covek je, istice Kant, prakticko bice, a njegova uloga se ne sastoji u promatranju sveta, nego u odluci i delovanju. Tako da Kantov subjekat nije pasivan subjekat, promatralacki, kao kod tebe. Ne bih da ulazim u neke Kantove nedoumice, nerazresenosti ( to je vec stvar post-Kantovske filozofije od koje ti bezis kao djavo od krsta ), poput njegovog dualizma teorijskog i praktickog, time i unutar teorijske sfere dualizma subjekta i objekta, jer su se tom kritikom Kanta uspesno bavili filozofi posle njega.

Moracu, da budem jasniji, da pomalo i vulgarizujem diskusiju sa tobom. Ovako.

Kako tvoja filozofija odgovara na neka prosta, svakodnevna pitanja ? Racimo, da li je taj kompjuter ( na kome kucas sada i vodis polemiku sa drugima ) predstava ? Tvoja, moja, bilo cija ?
Mislim, ocito jeste, jer kad je jabuka, sto ne bi i kompjuter bio predstava ?!

E, sad, zasto jedan Sokrat nije imao takvu predstavu, predstavu kompjutera ( ili kompjuter kao svoju predstavu ) ?

Ili, uzmi sebe. Zasto si nekad, pre vise godina imao predstavu kompjutera drugaciju ( recimo onu Komodora 64, ili slicno ), a sada imas predstavu Pentijuma 4 , ili slicno. A razlika izmedju tih " predstava " kompjutera je velika. Otkud ta razlika u tvojoj predstavi ?

To ces, bar meni, sa stanovista tvoje filozofije, odgovoriti neubedljivo, najmanje. Narocito treba imati u vidu da ce se sa napretkom i razvojem nauke i tehnike tvoja predstava i ubuduce menjati, kada je recimo, kompjuter u pitanju.Kauzalno, posledicno, ali sta je pravi uzrok da se menja tvoja predstava o kompjuteru ?


A odgovori na ta pitanja ukljucuju praksu i stvaralacku covekovu delatnost, sa kojom covek stvara i menja svet oko sebe. Da nije tako i sada bi imali predstavu, recimo, prvobitne ljudske zajednice. Sada i zauvek !

Drugo, kada budes razumeo da tvoj kompjuter ima i svoju upotrebnu vrednost ( pa makar ona bila samo za tebe ) shvatices da i jedna jabuka ima svoju upotrebnu vrednost ( uglavnom da bude pojedena, a moze i u umetnosti za " pretstavljanje " mrtve prirode, naprimer, na slici koju ce svako drugacije videti i razumeti, iako je, objektivno, predstava ista ! ).

Dakle, zasto...?
 

Back
Top