MORALI DOGMA
DREVNOG I PRIHVAĆENOG ŠKOTSKOG OBREDA SLOBODNOG ZIDARSTVA
Beograd 2015.
Pod Zaštitom i uz Saglasnost Regularne Velike Lože Srbije
NAPOMENE PREVODIOCA
Mnogim neprijateljima Masonerije ovo delo je služilo kao osnov za napade na Slobodno zi-darstvo.Pažljiv i studiozan um, u značajnoj meri, može se približiti masonskim suštinama, pogoto-vo ako je vešt isposoban u tumačenju alegorija, ali svako, kada pročita ceo tekst, sasvim sigurno ne može naći ništa odonoga zbog čega su objavljivane optužbe, a Masonerija razapeta na krst javnosti zbog navodnogsatanizma i obožavanja Lucifera. Postoje i drugi brojni proizvodi mašte, strasti i netrpeljivosti. Kao iuvek, u neprijateljstvu, zavisti i mržnji, a posebno u neznanju, lako je naći po-treban razlog i povod.
Licemerje je poštovanje koje poroci i greške odaju vrlini i pravdi. Ono je Satana koja pokušava da seobuče u anđeoske odore svetlosti. Ono je podjednako mrsko moralu, politici i religiji; čoveku i narodu.Učiniti nepravdu, pod izgovorom jednakosti i poštenja, ukoriti porok javno a činiti ga privatno, zastupatimišljenje milosrđa a oštro ga osuđivati, ispovedati principe masonskog dobro-činstva a zatvarati uši nakukanje nesrećnika i vapaj mučenika; hvaliti inteligenciju naroda a stvarati zaveru da bude prevaren iizdati ga zbog njegovog neznanja i prostote; blebetati o čistoti, poštenju i proneveriti; o časti, i odmahpodlo napustiti brod koji tone; o nezainteresovanosti, a prodati svoj glas za položaj i moć; sve su tolicemerja, učestala isto koliko su sramota i nečasnost. Ukrasti livreju Božjeg Suda a služiti Đavoluistovremeno; pretvarati se da se veruje u Boga milosrđa i Spasitelja ljubavi, a proganjati one koji sudrugačije vere; proždirati udovičke kuče i u sopstvenom pretvaranju izgovarati duge molitve; propovedatiuzdržavanje a valjati se u kaljuzi pohlepe i strasti; propovedati poniznost a u ponosu iznenaditi i samog Lucifera6; plačati desetinu a izbegavati plačanje radnicima dodatak na skupoću po zakonu, presudi,milosti i veri; ustezati se na komarcu a progutati kamilu; olizati spoljnu stranu čaše i tanjira, i puniti ih prisvakom nuđenju, preko svake mere i umerenosti; praviti se pravdoljubiv pred ljudima a u sebi biti punlicemerja i grešnosti, to je zaista biti kao bela grobnica koja izgleda lepo spolja, ali je iznutra punakostiju mrtvih, i prljavštine.
Ovde Autor po prvi put pominje Lucifera. Pogledajmo kako ga definiše Katolička Enciklopedija: ImeLucifer je prvo-bitno označavalo planetu Veneru, opisivanjem njenog sjaja. Vulgata koristi reč takođe i za'jutarnju svetlost' (Jov Gl. 11:17), znak zodijaka, kao i za jutro (Psalmi Gl. 109:3). Metaforički reč seodnosi na Kralja Vavilona (Isaija Gl. 14:12) kao naju-važenijeg vladara njegovog vremena, na VelikogSveštenika Simona sina Oniasa (K. Propovednička Gl. 50:6), na njegove nenadmašne vrline, na slavunebesku (Apokalipsa Gl. 2:28), zbog njenog sjaja; konačno na samog Isusa Hrista (2. Petar Gl. 1:19;Apokalipsa Gl. 22:16); uznetog na dan Svete Subote, pravu svetlost duhovnog života. Sirijska verzija iverzija Aquila izvode hebrejsku imenicu helel iz glagola yalal, oplakivati, žaliti; St. Jerom se slaže sanjima (Isaija Gl. 1:14), i Lucifer je ime za posrnulog glavnog anđeh koji mora da ožali gubitak prvobitneslave koja je sjajna kao jutarnja zvezda. U Hriščanskom predanju ovo značenje Lucifera je prevagnulo;Crkveni Oci smatraju da Lucifer nije pravilno ime đavola, več da samo ozna-čava stanje zbog kojeg je onposrnuo (Petavius, De Angelis, III, iii, 4). Izvor: The Catholic Encyclopedia. (1910), New York. Sličantekst se nalazi i u: New Catholic Dictionary, Ed. Van Rees, NY, 1910; str. 575.
Pravo ime Satane je, kažu Kabalisti, ono obrnuto od Yehveh; jer Satana nije crni bog, več nega-cija Boga.Đavo je personifikacija Ateizma i Idolatrije.Za Inicirane, on nije Persona, tj. Ličnost, več Sila, stvorena za uvek, ali koja može da služi zlu. I, onajeinstrument Slobode ili Slobodne volje. Oni predstavljaju tu Silu, koja predvodi fizičke gene-racije, krozmitološke i rogate oblike Boga Pana; otuda dolazi i jarac Šabata, brat Prastare Zmije i Lučonoša iliPhosphoP32, od koga su pesnici pogrešno stvorili Lucifera iz legende.
Lat. Lučonoša, gr. Phosphorus, ili Eosphoros, u klasičnoj mitologiji, jutarnja zvezda, (tj. planeta Venerau zoru); perso-nifikovan kao muški lik koji nosi baklju, Lucifer nije bio legenda, več je u poeziji bioglasnik zore. U hriščanskom dobu je smatran za ime Satane pre nego što je ovaj pao. Tako ga je upotrebioJohn Milton (1608-1674) u Paradise Lost, i ideja naglašava izreku ili frazu ponosan kao Lucifer. Izvor:Encyclopedia Britannica, El. Ed. 2006.
Za one koji dobijaju devetnaesti stepen, Apokalipsa je Apoteoza (obožavanje ili veličanje) te uzvišene Vere koja stremi ka samom Bogu i prezire svu pompu i radove Lucifera. Lucifer, Lučonošal Čudno i neobično ime dato Duhu Tame! Lucifer, Sin Jutra! Da li je on taj koji nosi Svetlost, čijim sjajem zaslepljuje slabe, osečajne ili sebične Duše? Ne sumnjajte, jer predanja su puna Božanskih Otkrovenja i Nadahnuča; i Nadahnuče nije iz jednog Vremena niti iz jedne Vere. Platon i Filo su, takođe, bili nadahnuti.
https://www.scribd.com/document/455619548/Albert-Pajk-Moral-i-Dogma-Srpska-Edicija
Ovo su svi delovi knjige gde Pajk piše o Luciferu. Pokaži mi ako sam koji propustio slučajno, a onda pokaži gde piše da je Lucifer "bog" u kog veruju masoni. Čekaću.
