Maršal Josip Broz vs Generalisimus Fransisko Franko. Ko je bio bolji državnik?

Čiča Mita

Obećava
Poruka
57
Josip Broz (1892-1980) i Fransisko Franko (1892-1975), rođeni su iste godine, umrli su u približno vreme, nosili su vojne titule, bili su pobednici u građanskim ratovima, vođe totalitar-apsolutističkih partija i protagonisti totalitarnih ideologija i dugogodišnji državnici.

Koje ih sličnosti spajaju, a koje ih razlike dele i koji je po vama bio bolji državnik i bolji kao vladar svome narodu? Na kraju krajeva, koji je po vama bio bolji i kao čovek?

https://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/politika/3495438/tito-i-franko-za-kim-zvona-zvone.html
 
Josip Broz (1892-1980) i Fransisko Franko (1892-1975), rođeni su iste godine, umrli su u približno vreme, nosili su vojne titule, bili su pobednici u građanskim ratovima, vođe totalitar-apsolutističkih partija i protagonisti totalitarnih ideologija i dugogodišnji državnici.

Koje ih sličnosti spajaju, a koje ih razlike dele i koji je po vama bio bolji državnik i bolji kao vladar svome narodu? Na kraju krajeva, koji je po vama bio bolji i kao čovek?

https://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/politika/3495438/tito-i-franko-za-kim-zvona-zvone.html
Zanimljiva tema. Francisko Franko je jedno 100 puta bolji od Tita jer:

1) Ostavio stabilnu ekonomiju i celovitu državu
2) Sprečio da komunisti dođu na vlast i unište zemlju
3) Uspeo da ostane neutralan u WW2
4) Priča da je on nekakav zli fašista je samo komunistička propaganda

Tito sa druge strane:
1) Poubijao krem društva, kapitaliste i inteligenciju i veliki broj nedužnih ljudi
2) Napravio šugavu ekonomiju koja se potpuno raspala
3) Bratstvo i jedinstvo mu je propalo zajedno sa državom u krvavom građanskom ratu
4) Jedino pozitivno kod Tita je što je izdao Staljina i prišao Čerčilu
 
Uzgred, da elaboriramo malo temu. Francisko Franko i Bahamonte, za razliku od Tita, bio je pravi vojnik. I ne samo to, već je pre početka građanskog rata u Španiji komandovao Afričkim korpusom španske armije, u tom trenutku najjačim delom cele njihove vojske. Odatle (iz Maroka) je i počela pobuna koja se kasnije proširila na veći deo Španije. Takođe, treba napomenuti da su nacionalisti praktično počeli od nule, jer je od većih gradova u njihovim rukama bila jedino Sevilja, a od četiri telefonska terminala držali su samo onaj u Vigu. Mornarica je takođe bila u rukama Republike, kao i skoro svi garnizoni u većim gradovima (Madrid, Barselona, Valensija, Bilbao). Može se prigovarati kako su nacionalisti imali pomoć Hitlera i Musolinija, ali su republikanci takođe dobijali obilatu pomoć iz SSSR, što im se kasnije i obilo o glavu jer je i njihova borba poprimila obrise tvrdokornog komunizma sa svim pratećim nuspojavama. Na kraju, Frankove trupe su na čisto vojnički način zauzele celu Španiju, ali sam Franko, premda je formalno zadržao monarhističko uređenje, nikada nije dozvolio kralju Alfonsu da se vrati nazad u zemlju iz egzila u Rimu. Takođe je zadržao pravo i da pred smrt odabere svog naslednika na mestu šefa države, i odabrao je doskorašnjeg španskog kralja Huana Karlosa. Svedoci smo da su sve te tekovine danas preživele, tako da je odgovor na pitanje sa početka teme jasan.

I još jedna razlika u odnosu na ovdašnji režim. Po završetku rata, čuveni katalonski umetnik i zagriženi antirepublikanac Salvador Dali predložio je Franku da se duž novoizgrađenog autoputa kroz Španiju sa jedne i druge strane postave krstače napravljene od kostiju mrtvih republikanaca. Franko je to odbio i umesto toga naredio da se kraj Madrida izgradi mauzolej pod nazivom "Dolina palih", gde u zajedničkoj grobnici počivaju ostaci kako mrtvih nacionalista, tako i mrtvih republikanaca. Teško je zamisliti da bi se tako nešto desilo na ovim prostorima.
 
Za razliku od tadašnjih diktatora (Hitlera, Staljina i Musolinija) Franko je bio manje ideološki oblikovan. Za razliku od Hitlera, na primer, on nije stvorio originalan pokret. Falanga, tj španski fašistički pokret, takođe nije osnovao Franko, on se samo udružio sa njim i sve više ga je razvlastio nakon svoje pobede

Umesto toga, Franko je vodio politiku u korist konzervativaca u Španiji, odnosno podržavao je krupne zemljoposednike i crkvu. U kasnoj fazi Franka iz 1960. mnogi političari sistema potekli su iz katoličke mreže "Opus Dei". Frankovo preuzimanje vlasti bilo je praćeno rigoroznim sistemom konformizma, u kome je sve bilo zasnovano na njegovom konzervativizmu. Posebnost njegove vladavine bila je represija nad jakim španskim nacionalnim manjinama, Baskama i Kataloncima, to je nesporno činjenica. Upotreba njihovih jezika u javnosti bila je potpuno zabranjena (uključujući zabranu objavljivanja na ovim jezicima), što je režim ulepšao propagandom da u Španiji sada vlada jedinstvo.

Sredinom pedesetih godina počela je tehnokratska faza u frankističkoj diktaturi, diplomirani ekonomisti sa Opusa Dei preuzeli su ključne uloge u nekim državnim odeljenjima i doveli Španiju do stepena ekonomskog uspeha. Ovo i početak turizma promovisano za Manuel Fragu sa sloganom "Španija je drugačija".

Iznenada su "nordijske lepotice" u svojim oskudnim bikinijama došle u fanatnu Španiju, radnici su mogli da priušte automobile i odmore, što je za Španca u to vreme bilo nezamislivo, uprkos malom ekonomskom usponu od 1956. godine. ove promene su prirodno promenile i špansko društvo, čak i ako nije bilo reči o političkoj demokratizaciji.
 
Za razliku od tadašnjih diktatora (Hitlera, Staljina i Musolinija) Franko je bio manje ideološki oblikovan. Za razliku od Hitlera, na primer, on nije stvorio originalan pokret. Falanga, tj španski fašistički pokret, takođe nije osnovao Franko, on se samo udružio sa njim i sve više ga je razvlastio nakon svoje pobede

Umesto toga, Franko je vodio politiku u korist konzervativaca u Španiji, odnosno podržavao je krupne zemljoposednike i crkvu. U kasnoj fazi Franka iz 1960. mnogi političari sistema potekli su iz katoličke mreže "Opus Dei". Frankovo preuzimanje vlasti bilo je praćeno rigoroznim sistemom konformizma, u kome je sve bilo zasnovano na njegovom konzervativizmu. Posebnost njegove vladavine bila je represija nad jakim španskim nacionalnim manjinama, Baskama i Kataloncima, to je nesporno činjenica. Upotreba njihovih jezika u javnosti bila je potpuno zabranjena (uključujući zabranu objavljivanja na ovim jezicima), što je režim ulepšao propagandom da u Španiji sada vlada jedinstvo.

Sredinom pedesetih godina počela je tehnokratska faza u frankističkoj diktaturi, diplomirani ekonomisti sa Opusa Dei preuzeli su ključne uloge u nekim državnim odeljenjima i doveli Španiju do stepena ekonomskog uspeha. Ovo i početak turizma promovisano za Manuel Fragu sa sloganom "Španija je drugačija".

Iznenada su "nordijske lepotice" u svojim oskudnim bikinijama došle u fanatnu Španiju, radnici su mogli da priušte automobile i odmore, što je za Španca u to vreme bilo nezamislivo, uprkos malom ekonomskom usponu od 1956. godine. ove promene su prirodno promenile i špansko društvo, čak i ako nije bilo reči o političkoj demokratizaciji.

Kada smo kod Hitlera, Franko se sa njim susreo samo jednom, čini mi se negde '42. Naravno, pregovarali su o ulasku Španije u rat. Nakon tog sastanka, Hitler je izjavio da je Franko toliko težak čovek da bi pre dao da mu izvade dva ili tri zuba nego da se opet sretne sa njim. Navodno je Franko postavio uslove koji podrazumevaju da Nemačka isplaćuje mesečne zarade svakom španskom vojniku, plus još neke dodatne stavke tipa isporuke određenih proizvoda Španiji u abnormalnim količinama.
 
Kada smo kod Hitlera, Franko se sa njim susreo samo jednom, čini mi se negde '42. Naravno, pregovarali su o ulasku Španije u rat. Nakon tog sastanka, Hitler je izjavio da je Franko toliko težak čovek da bi pre dao da mu izvade dva ili tri zuba nego da se opet sretne sa njim. Navodno je Franko postavio uslove koji podrazumevaju da Nemačka isplaćuje mesečne zarade svakom španskom vojniku, plus još neke dodatne stavke tipa isporuke određenih proizvoda Španiji u abnormalnim količinama.

Tako je, zaista su imali veoma komplikovan savez. Pored komunističke pretnje i sirovina poput baskijske rude, geopolitička razmatranja su igrala važnu ulogu za Nemački Rajh pod Hitlerom. Španija je prvi proxy rat modernog doba i preteča Drugog svetskog rata. Posle samo nedelju dana u Španiji, nemačke posade su prvi put učestvovale u vazdušnom napadu.

Do kraja Španskog građanskog rata, Nemački Rajh će javno poricati bilo kakvu umešanost. Uprkos pojačanju iz nacističke Nemačke, bitka za Madrid je izgubljena. Njihov protivnik je letio na ruskim modelima. Oni su bili brži i upravljiviji od dvokrilaca Kondor Legije. Lekcija iz koje su Hitler i njegovi šefovi Luftvafea naučili.

Posle posete SS rajhsfirera Hajnriha Himlera, Španija je, iskoristivši svoj naizgled neutralan status, postala baza i središte nemačke špijunaže. Nemačke podmornice su mogle da razmenjuju brodske posade i preuzimaju namirnice i gorivo u španskim lukama, neometane britanskim avionima – sve dok ovo flagrantno kršenje neutralnosti nije postalo previše eksplozivno za režim 1941. godine
 
Posle posete SS rajhsfirera Hajnriha Himlera, Španija je, iskoristivši svoj naizgled neutralan status, postala baza i središte nemačke špijunaže. Nemačke podmornice su mogle da razmenjuju brodske posade i preuzimaju namirnice i gorivo u španskim lukama, neometane britanskim avionima – sve dok ovo flagrantno kršenje neutralnosti nije postalo previše eksplozivno za režim 1941. godine

I tu su Španci pronašli rešenje, ustupivši svoja pristaništa i savezničkim podmornicama :mrgreen:
 
I tu su Španci pronašli rešenje, ustupivši svoja pristaništa i savezničkim podmornicama :mrgreen:

ćopavi je valjda od njega naučio da balansira na nekoliko stolica :mrgreen:

Franko je zaista bio lukav i pametan taktičar. Znao je dobro da su recimo špansko-portugalske zalihe sirovina bile hitno potrebne i zbog uspostavljanja tzv drugog fronta, izgledalo je moguće bez iskrcavanja u Francuskoj. Uzgred, zanimljivo je da je bio aktivan i uvozni šverc preko Španije: Južna Amerika-Španija, odatle nekontrolisanim malim brodovima do okupirane Francuske. Shodno tome, nemačko oružje je dovezeno u Brazil španskim brodovima i, u najmanje jednom slučaju, propušteno od strane britanskih brodova nakon intervencije SAD. U samoj Španiji/Portugaliji bila je borba (GB/DR) oko kupovine proizvođača volframa ili kartela za rudu, a ovde je čak bilo i ratova cena.
 
ćopavi je valjda od njega naučio da balansira na nekoliko stolica :mrgreen:

Jašta. Obrnuto svakako nije moglo biti.
Iako je Broz tvrdio za njega da je zli, mračni fašista (da bi ga spuštao, a istovremeno sebe uzdizao, setimo se dokumentarca - Sfinga iz zamka el Prado iz 1973. god.), divio se njegovoj državničkoj mudrosti i fleksibilnosti.
 
Jašta. Obrnuto svakako nije moglo biti.
Iako je Broz tvrdio za njega da je zli, mračni fašista (da bi ga spuštao, a istovremeno sebe uzdizao, setimo se dokumentarca - Sfinga iz zamka el Prado iz 1973. god.), divio se njegovoj državničkoj mudrosti i fleksibilnosti.

Postoji jedna zanimljivost. Iako je za svakog komunistu pohvala da kaže kako je učestvovao u Španskom građanskom ratu, o Titovom učešću tamo ne zna se gotovo ništa, a on sam nikada nije želeo da govori na tu temu. Mnogo kasnije isplivali su podaci kako je on bio likvidator angažovan od strane Moskve da se obračuna sa nepodobnim jugoslovenskim komunistima.
 
Josip Broz (1892-1980) i Fransisko Franko (1892-1975), rođeni su iste godine, umrli su u približno vreme, nosili su vojne titule, bili su pobednici u građanskim ratovima, vođe totalitar-apsolutističkih partija i protagonisti totalitarnih ideologija i dugogodišnji državnici.

Koje ih sličnosti spajaju, a koje ih razlike dele i koji je po vama bio bolji državnik i bolji kao vladar svome narodu? Na kraju krajeva, koji je po vama bio bolji i kao čovek?

https://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/politika/3495438/tito-i-franko-za-kim-zvona-zvone.html

Francisko Franko, bez ikakve dileme.

Tito mu nije doslovno ni konkurencija nikakva.
 
Posebnost njegove vladavine bila je represija nad jakim španskim nacionalnim manjinama, Baskama i Kataloncima, to je nesporno činjenica. Upotreba njihovih jezika u javnosti bila je potpuno zabranjena (uključujući zabranu objavljivanja na ovim jezicima), što je režim ulepšao propagandom da u Španiji sada vlada jedinstvo.

Da li ima krupnije razlike između toga i gotovo identičnih poteza koje je preduzimala, kroz čitavu istoriju od da kažemo XVI stoleća sve do praktično današnjeg dana (dakle jedno 5 vekova), jedna demokratska Francuska, kolevka ideja bratstva, jednakosti i slobode?
 
Da li ima krupnije razlike između toga i gotovo identičnih poteza koje je preduzimala, kroz čitavu istoriju od da kažemo XVI stoleća sve do praktično današnjeg dana (dakle jedno 5 vekova), jedna demokratska Francuska, kolevka ideja bratstva, jednakosti i slobode?
A šta je ćopavi radio sa Mađarima po Vojvodini, Njemaca po Hrvatskoj i Italijana po Istri i Dalmaciji.
 
A šta je ćopavi radio sa Mađarima po Vojvodini, Njemaca po Hrvatskoj i Italijana po Istri i Dalmaciji.

Mađarima je dao službeni status u autonomnoj pokrajini koja će postati federalna jedinica i gotovo pa nezavisna teritorija od Srbije. Utemeljio je principe multietničnosti i službenog položaja mađarskog jezika koji će opstati sve do današnjeg dana.

Ne znam kako si to uopšte poredio.
 
Mađarima je dao službeni status u autonomnoj pokrajini koja će postati federalna jedinica i gotovo pa nezavisna teritorija od Srbije. Utemeljio je principe multietničnosti i službenog položaja mađarskog jezika koji će opstati sve do današnjeg dana.

Ne znam kako si to uopšte poredio.

Ali su zato Italijani bukvalno iskorenjeni sa primorja, nisu preostali čak ni u tragovima. Mada ni vojvođanski Nemci (ne hrvatski, pitanje je da li ih je tamo uopšte i bilo u značajnijem procentu) nisu bolje prošli...
 
Mađarima je dao službeni status u autonomnoj pokrajini koja će postati federalna jedinica i gotovo pa nezavisna teritorija od Srbije. Utemeljio je principe multietničnosti i službenog položaja mađarskog jezika koji će opstati sve do današnjeg dana.

Ne znam kako si to uopšte poredio.
Protjerao ih je dosta.
Ali i dalje je protjerao 100 000 Njemaca iz Hrvatske, 300 000 Italijana iz Istre i Dalmcije.
 
Mađarima je dao službeni status u autonomnoj pokrajini koja će postati federalna jedinica i gotovo pa nezavisna teritorija od Srbije. Utemeljio je principe multietničnosti i službenog položaja mađarskog jezika koji će opstati sve do današnjeg dana.

Ne znam kako si to uopšte poredio.
Prvo ih je dosta protjerao, jer je to isto uradio u Hrvatskoj sa manjinama. Pa je posle zbog srbofobične politike to uradio. Recimo, nije protjerao šiptare sa Kosova, iako znamo šta su radili tokom rata. Bilo je nekih manjih obračuna, ali i tu je učestvovao srpski dio OZN-e.
 

Back
Top