malo o ljubavi...

kety

Zainteresovan član
Poruka
319
E, pa evo me opet... 8) jeste da je tema malo ozbiljnija, ali mozda i to nekome ovde nedostaje.... naime, razmislam vec duze vreme kako prevelika ljubav u stvari gusi ljubav...evo npr. volite nekog i on voli vas, sve je divno, vreme prolazi, ljubav cveta, i postaje sve jaca, sa tim raste i opsesija, potreba, ljubomora, posesivnost, covek postaje ranjiviji, zavisniji, i mic po mic dodje do zagusenja, svadja, razilazenja... ovo je sve grubo receno ali valjda kapirate... to je ljubav koja pocinje da boli, a sa druge strane u odredjenim granicama nam i prija taj bol, ali on kulminira vremenom, barem kod jedne strane... kapiram da, da bi ljubav opstala, moramo malo i kulirati, kontrolisati sebe, ...kakav paradoks zar ne?

pozdrav svima :wink:
 
Pa kada malo razmislim, cini mi se da mi se svaka iole ozbiljnija veza raspala bas zbog tog kuliranja sa druge strane....Ja jednostavno ne mogu tako, volim kada se zaljubim, iako to sa godinama vec prestaje da mi se desava, valjda ratio pocinje da prevladjuje srcku ili sta vec....Mene zaljubljenost opusta i istovremeno mi daje snagu i motiv da se trudim, da resavam probleme, ali onog trenutka kada krene kalkulisanje, sve mi se rusi i ja moram to da vratim barem istom merom....Ne kazem da je to OK, ali ja jednostavno tako funkcionisem....
 
probaj sa razogvorom i da se malo rede vidate, kao ono pozvao te ortak i moras na 10 dana kod njega da mu pomazes oko necega, i normalno u tolikoj si frci da joj se ne javljas (ako uspes svaka cast :wink: ) i posle lepo vidis gde ste, nadam se da ces i ti njoj da nedostajes :wink:
 
kety:
E, pa evo me opet... 8) jeste da je tema malo ozbiljnija, ali mozda i to nekome ovde nedostaje.... naime, razmislam vec duze vreme kako prevelika ljubav u stvari gusi ljubav...evo npr. volite nekog i on voli vas, sve je divno, vreme prolazi, ljubav cveta, i postaje sve jaca, sa tim raste i opsesija, potreba, ljubomora, posesivnost, covek postaje ranjiviji, zavisniji, i mic po mic dodje do zagusenja, svadja, razilazenja... ovo je sve grubo receno ali valjda kapirate... to je ljubav koja pocinje da boli, a sa druge strane u odredjenim granicama nam i prija taj bol, ali on kulminira vremenom, barem kod jedne strane... kapiram da, da bi ljubav opstala, moramo malo i kulirati, kontrolisati sebe, ...kakav paradoks zar ne?

pozdrav svima :wink:


A sto ne bi bilo potpuno drugacije - volite se, sve vise, i vremenom se sve bolje poznajete, sve vise razumete i postujete...To o cemu ti pricas, nije prava ljubav vec posesivnost, inace jedna od najvecih pretnji za svaku ljubav.
Po meni, ono od cega ljubav najpre moze da strada je monotonija. Treba stvarno biti jako oprezan i spreman na trud i na rad da se veza ne bi pretvorila u platonsko prijateljstvo, narocito ako zivite zajedno.
 
dobor nemojte da razgovarate idi na planinarenje jedno 2 nedelje a posle na kampovanje i postavi par prioriteta na neko drugo mesto pa ces videti mozda da ga zelis kao najboljeg druga ili ne il sta god vec, na pravi u svakom slucaju pauzu
 
Lord, zaljubljivanje je super, svi smo na sedmom nebu, sve nam je lepo,...ali kad to pocne da prerasta u nesto vise, prija i to ali donosi mnogo vise briga zar ne???
Ja se tesko zaljubljujem, ali kada se zaljubim, to je celim bicem.... mada ovde govorim i o prijateljstvima, ne samo o vezama... mozda zato sto dozvoljavam i moze me povrediti samo onaj koji mi stvarno nesto znaci, i to onda burno dozivljavam, bas onako, pravo u srce iako nije tako strasno....
 
ej, ljudi, nemam je trenutno problem ovakve vrste, jos sam u fazi zaljubljivanja.... :D , nego sam htela da vas razmrdam od jutros, a dugo sam razmisljala o ovoj temi, jer mi se to desilo sa najbolim drugom.... da otvoreno razgovaram nikad nisam imala problem, i to je ono sto nas je i izvuklo, kao i pauza od 10 tak dana (poz Ana Mariji), ali me je onda kopkalo to da je ljubav u stvari koliko prelepo i uzviseno stanje, toliko i jedno destruktivno stanje... naravno sve se da izbalansirati, ali ima tu necega... thing about it... :wink:
 
E, pa evo me opet... 8) jeste da je tema malo ozbiljnija, ali mozda i to nekome ovde nedostaje.... naime, razmislam vec duze vreme kako prevelika ljubav u stvari gusi ljubav...evo npr. volite nekog i on voli vas, sve je divno, vreme prolazi, ljubav cveta, i postaje sve jaca, sa tim raste i opsesija, potreba, ljubomora, posesivnost, covek postaje ranjiviji, zavisniji, i mic po mic dodje do zagusenja, svadja, razilazenja... ovo je sve grubo receno ali valjda kapirate... to je ljubav koja pocinje da boli, a sa druge strane u odredjenim granicama nam i prija taj bol, ali on kulminira vremenom, barem kod jedne strane... kapiram da, da bi ljubav opstala, moramo malo i kulirati, kontrolisati sebe, ...kakav paradoks zar ne?

pozdrav svima :wink:

Ne slazem se...
 

Back
Top