Mali virtuelni klub pesnika

bum bum bum

uocio sam mrlju u mozgu
uocio sam prazninu u dushi
ili negde u blizini
progutao sam zmiju u dzaku
bila je zapakovana u greh
omiljeni greh
stara prevara za naivne budale
gladan smrti ubio sam sovu na putu
ubica u srcu,dete u kolevci
sve se menja u trenutku,desava se neprimetno
posle sam vozio brzinom geparda u sprintu
zivotinje oko mene,zivotinje u meni
poredjenje sa njima je bolje nego mnogo stvari
zamisljam neoprana dupeta direktora firmi
kako se sepure u novim kolima
lepotice koje sanjaju lovu
mog kera kako mi govori da sam kreten
i pogledi
sitni plasljivi ,rezervisani i umisljeni pogledi
koji se bacaju sa litica okorelog ambisa propasti
zelim vam da se zgrcnete jutarnjom kafom
zelim vam da dobro obrisete guzu
sve je u tehnhici i u stilu
 
Pijanac snu

Šta je ta plava svijetlost u koju me nosi bol ?
Usnule oči tuge tako su,zar,plave danas,
dok biseri nečijih riječi nižu molitve za nas
pod naručjem obmane koju stvara alkohol ?

Sinoć mi je na Liparu ptica pjevala
a noć mi na jastuk crvenu ružu stavila,
opet me pijanog uspomena tješila
i trijeznog na rubu zore izdala.

Osmijeh sjenke za pijanca usnulog,
vizija ljubavi nedoživljene,
bajka stvorena sjećanjem na lik žene,
figura na pramcu broda potonulog.

Pa kako plavetnilom etila sav smušen
ime tom liku da znam prije zore,
kad jetra i mozak plavom vatrom gore
a ja se gubim pijanstvom ugušen,

kad to što osjećaš nije ljubav žene
već gorčina koju stvara sažaljenje.
 
Meni u opste nebi bilo krivo kada bi neko objavio nesto sto sam ja napisao. Mislim znam da tu moze da bude i neka para ali u tome i jeste poenta, zato sam ja umetnik a oni su samo prosti biznismeni koji jure za mrvama koje, zbog svoje minorne vrednosti, ispadaju velikim igracima!

Samo da se ubacim i da kazem nesto ovde pa necu dalje ovim temama da kvarim temu:D

Dakle, nije bitna para ali ako ja nesto napisem ne zelim da neko drugi stavi svoje ime ispod. To ne vredja mene nego moju pesmu/pricu/dramu ;)
 
SJENKA LJUBAVI

Tajanstvena sjenka ljubavi
kroz slobodu orgija se provlači
želeći sve da iskusi i okusi
i život i grijeh i umiranje.
Nesposobna za plave dubine snova
i nejednaka sama sa sobom
u bunaru sjećanja cvili
kao nezrelost i neuvelost
i misterija nezadovoljenosti u hladu narandži.
Fluoroscentne tačke zamrlih sonata
kao dim kroz vene se kovitlaju,
kao san žene
polusvesne i nabubrile od spavanja.

Upoznah te kao gorčinu razočarenja
skrivenu iza zagonetnih poluistina,
kako sebi priznaješ ljubav
a meni pokazuješ tugu.
I krv kaplje,cijedi se niz dušu
koja dobro poznaje tu glad,
koja poznaje vatru tog leda
i koja je pila gutljaje iz iste čaše
vrelog i isušenog izvora.

Samo tužna sjenka ljubavi
za inkarnaciju tebe u snovima,
u kožu uvijena,
u kucanju srca prepoznata,
pepeo na dnu duše,
zgarište uspomena,
još jedno zalud svanulo jutro
i zrelo žensko tijelo
što još usnulo lebdi pred suncem
još jednog besmislenog dana.
 
Decembar

Bio je to jedan kisni Decembarski dan.U sobi ona i ja,priguseno svijetlo cuo se samo zvuk zguzvane postelje.
Njeni nokti su bili duboko zariveni u moja ledja,osjecao sam neizmjerno zadovoljstvo i bol.Zelio sam da osjeti moje suze na njenim vec nabreklim grudima i da me ljubi jako i bez milosti.Iznenada je pocela jaka grmljavina koja je i meni i njoj skrenula paznju na trenutak.Ali nista je nije zaustavilo.Kroz glavu su mi prolazile moje nekadasnje ljubavi i to da je ona jedina koja je uspjela da nahrani moju gladnu dusu.Bez milosti sam je odgurnuo od sebe i tiho prosaptao ``Obuci se``.Pogledala me je prezrivim i dovoljno nervoznim pogledom.Ponovio sam``Obuci se jer ce prestati rijeci``.Gledala me je zbunjeno,kao da je htjela da mi zarije noz u ledja.Pocela mi je govoriti kako je ja ne zelim i kako se poigravam sa njom.Objesanjavao sam joj neke stvari,iako sam znao da ih nece razumjeti.govorio sam joj da da ustvari ono sto zelim je njena dusa,a ne njeno tijelo.Osjecala se ponizeno iako nije bilo potrebe za tim.Ustao sam iz kreveta i poceo gledati kroz prozor,vidio sam ljude i djecu koji su zurili nekud.Kretali su se tako brzo da sam jedva uspio da ih propratim pogledom.Sjedjela je na krevetu pokrivena cebetom i plakala.Uporno sam pokusavao da pronadjem rijeci kojim bih joj objasnio da je ne zelim na isti nacin kao sto sam zelio djevojke prije nje i da mislim da je ona posebna.Ali uzalud,htio sam joj reci da nema potrebe da place,ali sam se plasio.Postao sam veoma nervozan,osjecao sam glad.Izasao sam iz sobe otisao do kuhinje,uzeo teglu sa maslinama i poceo da jedem.Osjecao sam mukle bolove u zelucu i vrelinu u mojim ocima i na mom licu,to je ista ona vrelina kada se dijete postidi od necega.Nekad sam zelio samo da je gledam i da cutim i to me je cinilo srecnim.Volio sam da gledam njene usne,oci,ruke i prste.Gledali smo se u oci i znali smo sto mislimo.Samo ne znam zasto me sad nije pogledala u oci i razumjela sve sto sam rekao.Nekad je bolje cutati,nekad su rijeci suvisne.Nisam vise cuo njen jecaj.Otisao sam do sobe,glava joj je bila spustena na jastuk,spavala je.Disala je tako tesko.Dugo sam je gledao kako spava i zelio da se sto prije probudi kako bih opet razgovarao sa njom.Probudila se,trljala je oci kako bi se razbudila.Uzela me je za ruku i rekla da joj je sve jasno i da je sve razumjela,da ne moram da se trudim da joj vise obasnjavam.Rekla je da zuri i da mora da ode i da cemo se vidjeti sjutra.Uzela je svoje kljuceve sa radnog stola,obukla kaput i krenula.Otpratio sam je do vrata,rekla je da nista ne brinem i poljubila me.Konacno sam osjetio olaksanje.prosao sam do kuhinje i popio casu vode,zatim produzio na balkon da udahnem vazduha.Bacio sam pogled na parking ispred zgrade,bila je neka guzva puno ljudi i kola hitne pomoci.Napregnuo sam oci kako bih vidio ko lezi na asfaltu.To je bila ona u njenom maslinasto zelenom kaputu.Sletio sam brzo niz sepenice,nisam mogao cekati lift,bio sam pod stresom.Kada sam sisao ugledao sam nju kako lezi prilijepljenom glavom za asfalt,a ispod nje kao da je vrio potok krvi.Poceo sam da je grlim zeleci da se probudi,ali uzalud.Oci su joj bile modro zelene,a na licu je imala osmjeh koji ni sada ne mogu izbrisati iz glave.Kisa koja je padala ispirala je krv sa asfalta.Kada su je vec odveli prisao mi je vozac koji je udario.Rekao mi je da mu je zao i da nije kriv da je ona naletjela namjerno na njega,dok su ga policajci optuzivali da je vozio u pijanom stanju.Cutao sam i na svako pitanje policije sam odgovorio cutanjem.Tog dana su se izgubile rijeci koje sam tek sada uspio da nadjem.
Bio je to decembarski dan pun tuge i ocaja.Ja sam zelio samo nju,da slusam,da je gledam i cuvam,a za uzvrat sam dobio nju kako lezi u lokvi krvi.

Samo mi kazite sto mislite o ovom mom radu...! nisam iskusan pisac,ali sam pokusao :D
 
Ljudi imate li vi copyright za vaše pisanije? Nemojte se razmetati jer ne znate kakvih sve likova ima u svetu književnosti. Začas ono što ste napisali može da osvane pod tuđim imenom. Znam iz iskustva. Jednom sam se opekao i nikada više. Sve najbolje.


Hehehe, kao pravnik znam za takve cake, ali... ovog puta nema rizika :lol:
a da nisi ti jedna od tih osoba, a? hihihi
 
jos jedan krug


na momenat u dodiru sa cudom
opet,uskocio sam u vatru
izasao iz cistoce
uprljao se emocijama koje razdiru
usao u prevaru
izmigoljio se iz bluda
uleteo u unakrsni greh
dopuzao sam do tihog okeana smrti
naleteo na stid
teatralno odigrao strah
popio kafu ,odmorio misli
zagrejao dushu,pruzio otpor
slatko se nasmejao i ponovo
uskocio u vatru
gazio po strasti
ulivao nade neduznima
svakom svoje
opet se smejao sebi
zacarane klopke ljudske vrste opsedaju mozgove
ja,budala,klovn iz senke
uskakacu u vatru jos mnogo godina
mnogo krugova
dok se zavesa ne spusti
kraj
 
prelaz


Promene
potrebne su
Jer sa jednom promenom dolaze I druge
Uvek na bolje
Uvek na gore
Nikad ne znas
Dok ne prodju
Kad se okrenes nije ti zao
Jer nema kajanja
mudrost u kolacicu sudbine
Proslost je iza
Sad je ovde
I nikad vise
Nikad
samo u glavi
u secanju
Ocekujuci nesto vise u igri
dok sedis i cekas boga
Promene
Desavaju se spontano
Desavaju se naglo
Snadji se
Iskuliraj
Budi oprezan
Tesko je
Ljudi su naopaka stvorenja
Bez straha u u oci pogledaj
Videces sebe u njima
I njih u sebi
Promene
Jedna za drugom
U paketu
Cuda traju kratko
Prepoznas ih i slavis zivot
Cekas smrt
Jos jedna promena
I novo sunce
Stari mesec se smeje u jutro
 
uljuljan u prazninu
neotkriveni svet
neko me je dozvao
stao sam ,izvukao nebo iz usiju
sve se zaustavilo,
spustio sam se na planetu zemlju
uronio u okean komunikacije
izgovorio par trazenih,ocekivanih reci
pogledao kroz njega
i vratio se u kolevku
uljuljan u prazninu
izvajan od mesa i krvi
prisutan sam
ali vas ne slusam
dok ne kazete ono sto stvarno mislite
 
Pasji zivot

Stani i razmisli malo.
Budi mudar.
Ne moras da klimas glavom,
ne moras da se pretvaras da shvatas
jer mi tvoj odgovor ne znaci nista.
Samo pokusaj da me cujes,da uistinu cujes...
Zasto biti lep,
ako vec mozes biti ruzan?
Zasto biti dobar,
kada mozes da budes zao?
Zasto bi namirisali nesto
sto vec smrdi?
Ovo je pasji zivot.
Popisas li mi se
na teritoriju
preklacu te k'o macku.
Pogledaj me malo bolje,
ja nisam pas.
 
O odlasku

Zatvoren je krug.Rađanje -život - smrt.
Svijet je poludio,to je rješenje za sve nepoznate X.
Umro mi je (rodio se) drug.Smrt je bar normalno stanje,
ostalo od rođenja samo je čudan miks.
Ne plačem,pjevam,pjesma je moja suza,
za bol,za smjeh,za suze i grijeh,
pjesma...Glatko izrečen stih.
Nijesam ljut na ljude,na narod,ne na njih.

O,mama,ko je vriskao kad se rodih,
pamtim užasan vrisak,
taj da mi ne vrisne na grobu.

Svijet je poludio.U kakofoniji glasova ipak razaznajem bitne,
razaznajem tvoj i moj.Sve ine istine su sitne
samo je naša -Naša.

Od kruga do kruga život nam se ruga,
sad nam otme brata,sjutra uzme druga,
zatvaraju se krugovi,počinje novo doba
u njemu, čvrsto zbijeni, grob do groba.

Pjevam...

Nijedna suza neće kanuti tužnija od moje pjesme.
Suza,šta je to:kap iz oka kao kap sa česme.
GOSPODAR TAME

U Nepovrat
odeš
- i opet dođeš.

Odeš
i vratiš se
- crnji od Mraka.

U magli
ostaviš
- krvavi trag.

Zlurado
stiskaš
- zgaženi cvet.

Hladan,
bez pogleda
- crnji od Mraka.
 
bum bum bum

uocio sam mrlju u mozgu
uocio sam prazninu u dushi
ili negde u blizini
progutao sam zmiju u dzaku
bila je zapakovana u greh
omiljeni greh
stara prevara za naivne budale
gladan smrti ubio sam sovu na putu
ubica u srcu,dete u kolevci
sve se menja u trenutku,desava se neprimetno
posle sam vozio brzinom geparda u sprintu
zivotinje oko mene,zivotinje u meni
poredjenje sa njima je bolje nego mnogo stvari
zamisljam neoprana dupeta direktora firmi
kako se sepure u novim kolima
lepotice koje sanjaju lovu
mog kera kako mi govori da sam kreten
i pogledi
sitni plasljivi ,rezervisani i umisljeni pogledi
koji se bacaju sa litica okorelog ambisa propasti
zelim vam da se zgrcnete jutarnjom kafom
zelim vam da dobro obrisete guzu
sve je u tehnhici i u stilu

http://groups.google.com/group/ekser/web/dog-face-boy?hl=sr
 
Staroj ljubavi

Hoces li ikada jos, stara moja ljubavi,
Sesti kraj reke Save i pogled u daljine upreti
Prizvati mene u secanja svoja
I suzu pustiti znajuci da nikada vise necu biti tvoja.

Da li ce nebo i tada biti roze boje
I ptice pevati ljubavne pesme
Ko onog dana kad ti tu na splavu nasem
Poklonih prvi poljubac i ruke svoje

Hoce li camdzija stari za mene jos da zapita
Namigujuci seretski i veselo
Aludirajuci na “onu” , sto “opet negde odluta”
I oboji svet u belo.

Da li me ponekad jos, sred puteva svojih
Strpljivo i ceznjivo potrazis u zvezdama
U kanticama i cetkicama kojima tvoj svet bojih
I da li mi ime jos sapuces u sna svoga dubinama.

Eh, da , stara moja ljubavi...

Da li ces jos neki put u birtiju nasu otici
Sutnuti koju onako setno
Znajuci da cu ti u casima tim ja nezno prici
Pomilovati dusu svim culima svojim i dodirnuti nespretno.

Idi, ljubavi moja idi,
Upregni konje na nove pute
Moje ce te misli svuda pratiti
I kad pevas i kad lecis neke nove rane ljute.

Eh, da, stara moja ljubavi



Babe_Lea
 
PONOCNI LET ZA PARIZ

Sunce se prosipa po travi
Pogledom pratim veseo leptirov let
Moj mali psic juri svoj repic
Dok ljubav u meni dozivljava preokret

Gledam to drvo
Natpis jos stoji
Jos od davnoga aprila trenutke broji
Nas nema i ne pomazu ni svi uzdasi moji

Nebo se plavi i blista
Po njemu tragovi aviona trista
Samo jedan ne leti vise
I njegov raspored leta ne pise nigde vise

Andjele ljubavi , andjele nase srece
Ti mahni krilcima tvojim
Pokazi svoje andjeosko umece
I razveseli me ponocnim letom novim


Babe_Lea
 
FENIKS

Nikog nema...
Tiho i lepo jutro, sve je na svom mestu izgleda bas kao i juce, ali...
Nesto nedostaje, samo ne znam sta ...
Necega vise nema, pokusavam da se setim cega...
Okrecem se oko sebe i trazim, ali ne znam sta...
Zvoni telefon , bas kao i pre, ali ne znam vise ko je ...
Gledam se u ogledalu, ali ne prepoznajem svoj lik...
Reci se oglasavaju u tisini , ali ih vise ne razumem ...
Smejem se, ali mi je srce prazno...
Hodam , ali vise ne postojim...
Nikog nema, a tako je puno oko mene...
Zivot ide dalje, a ja sam nestala u jednom danu, u jednom casu...
Suze mi kvase lice, a bol ne osecam...
Onda... novi dan...
Otvaram oci, gledam oko sebe...
Zrak sunca mi se smeje kroz prozor mansarde...
Pas mi se raduje i vrti veselo repom...
Ponovo primecujem boje i to jace i veselije...
Pritiskam na dugme i muzika se oglasava...
Ne secam se vise onoga juce...
Tako je daleko…
Kako je lepo opet biti tu…
Vratila sam se znaci…
Pricam, smejem se, volim, zelim , verujem...Feniks se ponovo budi.

ziveli i lep dan vam zelim
 

Back
Top