Mali virtuelni klub pesnika

Evo Betty da ne odstupimo od knjizevnosti, za tebe jedna pesma od mog strica(inace moj omiljeni pesnik)

MILAN RAKIC

ISKRENA PESMA



O sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.


Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicinom prirode; a potom,


Kad prodje sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,


Ja cu ti draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.


I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.


I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,


I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima!


Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, na volim te, draga!


I zato cu ti uvek reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.
 
Osecao sam da volis Rakoca, zato ti poklanjam jos jednu njegovu pesmu:

M.Rakic

Опроштајна песма

Ево ме, Госпо, након триест лета
Са проређеном, прогрушаном косом,
Ко привиђење са другога света,
На Пегазу олињалом и босом.

Крај мене штрчи зарђала џида,
А њему, сваког часа, нога клеца,
И зато што смо старинскога вида
Ругају нам се раскалашна деца.

Нека их, Госпо. Нама није криво.
Нека им и то задовољство дамо.
И ћутаћемо. Што бих доказиво?
Када дорасту, кашће им се само.

Но ја бих, драга Госпо, опет хтео
Свагдашњу пошту да искажем вама:
У памћењу ми још је живот цео,
На срцу ми се не ухвати скрама.

Јест, још у мени прошли живот сјаји,
Чист ко на води лабудово крило,
Јер све је добро и честито било,
Смех, сузе, жеље, наде, уздисаји.

Све је у мени ко на гробној плочи:
Ја прошлост браним од смрти што прети.
Но оног часа кад ја склопим очи,
Тад све ће са мном за свагда умрети.

Ох, није живот рђав што је беда,
И невоља, и мука духу, нити
Што нам судбина вечно заповеда
А прохтеви нам никад нису сити,

Но заборав је, Госпо, сав и свуда,
Заборав свиреп, неумитан, зао.
Ни једна беда и ни један Јуда
Није ми никад такав удар дао

Ко ови тихи, стални заборави...
Ах, драга Госпо, каква су створења,
Прекрасна телом, духом људи прави,
Као небесна нека привиђења

Нестала с овог нашег тужног света,
За која смо се клели да су она
Живота нашег смисао и мета
И да је без њих празна васиона...

Њих данас, Госпо, густи коров крије,
А ми, са нашим ситним навикама,
Живимо мирно даље, благо нама,
Као да ништа никад било није...

Ах, збогом, Госпо, и праштајте мени,
Старе ми очи пуне суза сада,
Док дан се гаси на пролазној сцени
И завеса, ко ноћ, лагано пада...
 
Ja ga zovem STRICEM zbog prezimena, prezimenjaci smo, pa sam se na tu temu uvek i u skoli salio da mi je M. Rakic Stric.

Inace od prvog citanja dopale su mi se njegove pesme. Cini mi se da sam "DOLAP" prvo procitao i to kao obavezno skolsko gradivo i dopalo mi se.
 
Da malo diskusiju osvezimo sa jednom mojom pesmom, mozda ti se dopadne. U svakom slucaju procitaces je ...


ROBOVLASNICA

Pred njom su mnogi
Kapitulirali
I bele zastave
Istakli
A da nisu ni pokusali
Da joj se odupru.
I ja sam joj dobrovoljno
U ropstvo pao
I sad tamnujem u tamnicama
Njenog srca
Siban zestokom ljubavlju
I mucen
Laganom neznoscu
Njen rob sam jedini
A ona moja ROBOVLASNICA.
 
A što ti mr_whatever ne odeš na forum Ljubav i seks? Tamo bi se lepo snašao...Ovde pokušavamo da raygovaramo o književnosti.

Bauk, čini se da je ova pesma malo slabija, ne? Zanimljivo bi bilo nacrtati tu tvoju pesmu, hehhehe...:lol:
 
a moj komentar jel dobrodosao?
i nisi mi rekao. volis da se oblacis kao zena jel da?
odgovori bauce nemoj da si takav. pricas samo sa onima koji ti govore ono sto zelis da cujes. to veliki pesnici ne rade. oni se ne libe da se upuste u raspravu ni sa najvecim umovima kao i sa najnizim bicima kao sto sam ja.
 
pa ne bih se slozio sa tobom. ja diskreditujem misljenje onih sa kim se ne slazem. ali i to je bolje nego da lecimo komplekse jedni drugima i govorimo kako su nam pesmice groovie i kako treba da ih objavljujemo. ne radim to iz zadovoljstva, nego zbog drugacijeg misljenja. medjutim niko ne zeli da mi protivreci nego mi samo govore da sam budala i da me treba spaliti na lomaci. ako bi se ti bolje osecao ja ti mogu reci da si ti super lik i da pises super poeziju, ali ***** ti to, jel da? inace iskazivanje mog stava na ironican nacin mi pricinjava neobicno zadovoljstvo, tu jesi u pravu, samo malo nisi bio dovoljno promucuran.
 
Cao ms,

Betty, pretpostavljao sam da nisi slikar, a sto se tice pisanja postova , pa to ti je u neku ruku profesija, sta novinari rade, nego pise. Ali kad bi se i ja ovde priblizio svojoj profesiji, ja bih poceo crtati.

Nego sad cu priloziti jos jednu pesmu, da se ne udaljavamo od knjizevnosti.

BLUDNICA


Zivela je vrlo burno
Kao slavna nocna dama
Priroda je obdarila
Da ne bude nikad sama.

Spavala je s kim je htela
Uzivala menjajuci
Bludila je uvek nocu
Vracala se u pet kuci.

Na kraju je prisla meni
Kad vec nije bila mlada
Da joj sapcem kao zeni

Ja je nezno ljubim sada.
Gresila sam - nisam smela,
Al' sad imam sto sam htela.
 
mala
sad si stvarno lose odigrala,
mala,
pogresnom si srce dala,
sad si stvarno nisko pala,
mala
ko ce da ti skokne po cigare,
i pozajmi ti pare,
mala,
napravi kafu,
skuvaj mi sendvic,
obuj mi papuce,
dodirni mi jastuce
sad si stvarno lose odigrala,
MALA
 

Back
Top