Mali virtuelni klub pesnika

nbg

Prolece je
Miris novog beograda
Je neprocenjiv
Guzva u prevozu
Sirina reke I sunce
Pokrece zardjale točkice

Nista nije više bitno
Dan se kortlja
Od mesta do mesta
Lica se menjaju
Svako dobro znano
Malo drugaćije ali
Nasmejano

Nije dobro ali
Dobro je
Dragi su ovi dani

E, pa zbog ove Pesme, šetala sam, danas po lavirintu Novobeogradskih ulica....njuškala, izgubila se tri puta, kupila čokoladu, opet se izgubila, jedan ljubazni Gospodin upitio me ka ulici sa najmanje saobraćaja...tri krive breze i kontejner pun sebe preprečiše mi put...crvene starke pronašle putić do kafane, dva ne baš pristojna Gospodina me prokomentarisaše, dovoljno glasno i samim tim bez srama - Mora da je bila jako lepa, kada je bila mlada -....još više podigoh bradu, naleteh na Magnoliju u celom svome sjaju,te su se i lutalice, bilo koje sorte morale diviti..nos mi još beše vinut u oblake i mirise...neko je pekao pile sa krompirićima, neko je već jeo, neko nije imao šta da jede, neki prozori su blistali od Sunca, drugi su skrivali svoje Priče iza prašine i do pola spuštenih zelenih zavesa, čudom preživelih iz nekog drugog doba.... Mačke su paradirale svojom teritorijom...jedan debei beli Mačak, sa levim žutim uvetom, ispratio me je dugim pogledom, kao da je hteo da me pita - Šta ćete Vi, Gospoja u ovom kraju? , al zrak Sunca ga pomilova, a jedan deo, ko srča upade mu u oko, te ostade nedorečen...Možda je i znao,
 
***
Živimo kao Deca
Budimo se u Podne
Imamo bele bademantile
od frotira
Ja imam dugačku
spavaćacu od svile
Ali ne umem
da hodam u njoj
Pijemo belu kafu
i nikada ne doručkujemo
Trčimo na Reku
Još je hladno za kupanje
Ali zabacimo ponekad
Nosimo bele košulje
meni je moja velika
i nikada sama
ne podvrćem rukave
Ja užinam
čokoladu od maline
Ti sa lešnicima
Tako brzo Sunce zalazi
Ali Ti kažeš
- Biće bolje
I ja Ti verujem
Ja Ti sve verujem
Trčimo u kuću
u crnim
i crvenim patikama
Gledaju nas veseli prozori
Svečano se oblačimo
za večeru
Moje narukvice zveckaju
Leđa su mi opet gola
Oblačiš mi džemper
i podsećaš me
da nahranim Patke
Guram prste u teglu
i vadim šljivu sa bademom
Slatko mi curi
sa ivice usana
Brišeš mi usta
Guraš mi u njih pršutu
Sveće se raduju Noći
Ja se radujem Tebi
Ti se raduješ Meni
Jurimo se kroz kukuruze
Ti se uvek izgubiš
a onda me tvoj zvižduk vodi
Bose noge se raduju
toplom kamenu
Šarene zavese
raduju se Vetru
Ja se radujem Tebi
Ti se raduješ Meni

Živimo kao smrtnici
 
Poslednja izmena:
Neću da mi šteluju mozak
eno sada sam pročitala
tamo gde neka devojka
ima napad panike
NEĆU DA MI BRANE
da pišem velikim slovima
eno sada sam pročitala
u kafiću MOZAIK-a

Svratila sam da kupim koji san
jedan
ili tri
San sa Usisivačem
- molila bih lepo
Jedan sa celim danom ljubljenja
bez prestanka
- njega upakuj te, moliću lepo
i Jedan da u isto vreme
i Konj
i Dimitrije
i ja
pišemo,
- taj mi daj te u ruke, molim lepo
Pažljivo
da mi se ne slomije
 
igra
¨

Voliš da čačkaš mozgove nas koji
Smo se usudili da ti se obratimo
Igraš igre I stvarš mrežu od reči
Čineći dane svežim opet

Ali igre nisu nove I znam već
Gde ću se saplesti
Tražim od tebe nove reči
Kojima ću zatrpati rupu
Koja raste u meni

Razni pokušaji da se oseća novo
U preuskim patikama
Se ne gleda u nebo

Kuc kuc
Gde si
Kada će nova igra ?
 
proglas


Čitam Juvala I zanimljiv je
Ali prazan kao meditacija

Uzdah je zamiljiviji
Svaka greška
Otkriva pravo stanje stvari

Zato ležite u krevetima
Razmišljajte I ako baš hoćete
Ljubite se

Zvuk nekih gradskih ptica
Neka prekine te minute

Gledajte kroz prozor
Dugo
Dok ne vidite
Stvarno proticanje vremena


Beograd Crnjanskog,
Promena , bombardovanja
I kelta
Je samo trenutak

Uhvatite taj trenutak
 
tok


Pišem ,
Štucam,
Vrtim se u krug

Reči su kao mišići
Ako ih ne koristiš
Nestaju

Kazu da smo jači
Tamo gde smo bili slomljeni
Ne verujem u to

Koga briga u stvari za reči
I prelome

Dan se može mnogo bolje iskoristiti
Recimo skuvati nešto

Pas mi liže stopala
Samo ona zna šta je ljubav

Ustvari

vreme je za hranu
 
Ledeni tango

Svježa noć, hladan vazduh sječe,
mjesečina prosipa po obrazima led
odjek koraka u sliku se uklapa
i sve se ove noći poklapa
perfekcijom mozaika sklopila se
svaka tačka, slovo, riječ,
noć sluti na mrazno jutro
i zaleđen the end,
perfektan ledeni slijed .

( 2012. )
 
Hoćeš li da se igramo

Nova igra počinje
Samo reci
ako Ti je volja
Ili da možda pređemo na Vi?

Pa zar ne znaš
da i u meni
toliko novih rupa ima
a reči su stare
Ostarele sa mnom

To što je mene baš briga
I igra sa šarenim maramama
i đinđuvama
Tek sada
Ali odista kreće
Kreće

Hoćeš li da se igramo?
 
Pocrnela sam
Jako
Biserče tako lepo
na mojoj koži
Jako
jako lepo

Bore
ne brojim ih
i ne marim za nih
to je nešto
kao da ih nema
Kao da sam ih
Jako
jako lepo obrisala
Jako se
ocrtavaju

Smejem se mnogo
češto
i jako
Jako
Golubovi
kao u nekoj staroj pesmi
i dalje beže

Nešto me boli
na dnu stomaka
Jako
i ne govorim nikom
Smejem se jako
Jako
 
ruke -komada 2 - bez olovke, bez tastature - ne služe ničemu

ruke.JPG
 
Ti

A meni treba
Neko
Taj neko je jako bitan
i Svet gleda
Veliki lepi
ružni
zanimljivi
tužni
samoubilački
bratoubilački
kišni
morski
bučni
nežni
zeleni
crveni
Veliki Svet gleda
Baš iz istog ugla
kao ja
Geografska širina
i nadmorska visina
i geografska dužina
i mi u Svemiru
Baš sve kao ja
E pa treba mi taj
Neko
da se pričamo
 
Poslednja izmena:
Iza oblaka
Otkrila si mi Mesec
Srebrnog traga,

Iza bregova
Peščanih smrtonosnih —
Izvor u hladu.


Digla si Sunce
Iznad ledenog sjaja
Skoro ugaslo.


Otvara nam se
Kapija iza koje
Poznatom stazom

S rukom u ruci
Hodamo po tišini,
Bosih stopala.

Strela vremena
Unazad pokazuje.
Kosmos nas čuva.


- - - - - - - - - -

jedne zime četiri slonice
na turneji četiri skakaonice
uskliknuše kraj snežne staze
"hej, ćao Deda Mraze!"
a on će: "na poklon pravo gubite!
zašto uskliknuste? što ne trubite?"

slonice vajkati se stadoše
a te vajkovite fanfare
odjekuju čak preko bare
od Obersdorfa grada
do dalekog Kolorada

- - - - - - - - - -

I am possessed by a great desire
As big as a huge house with a deck
To wake up one more time
To a sight of her naked neck
And all that happens for the last time
Should come with a warning flare
Only that way
That way would be fair

- - - - - - - - - -

evi badri dozvolio dve da kačim al malo sam preterao
 
Rasteruješ mi san

...jedna ovca, dve ovce, tri ovce,
ti...
rezignirano okretanje jastuka,
jedna ovca...
ti...
tražim prekidač za lampu...
ti...
tražim cigarete...
ti...
mrštim se, ustajem, kuvam čaj...
ti...
druga cigareta...
ti...
mrzovoljan pogled na jastuk...
ti...
hajde da se nagodimo,
pusti da izbrojim stado
pa ako ga ne izgubim u snu
i krenem ispočetka da
brojim ovce,
pojavi se između,
može?
ne, ne sad
pusti da brojim...
jedna ovca, dve ovce...
nisi fer!
ličiš na vuka, svake noći
čitavo stado mi pobegne
odnoseći snove najlepše
pod tuđe neke jastuke.
...jedna ovca, dve ovce, tri ovce,
ti...
odustajem, budi tu,
pričaćemo do jutra
ja se ne plašim vuka

( 2015. )
 
Otpada mi nokat
A on kaže
- Imaš još toliko noktiju...
Vrlo nezainteresovano
zainteresovano...
Težak je
kao najveća kamenčina
rečne regulacije
kao Krstača
u koji ne verujemo
Kao moja egzotična bolest
Kao osećaj na grudima
pre srcastog udarca
Kao šamar jedne Reči
Težak je
Nežan je
kao šal od svile
Kao ranoprolećni
maz Sunca
Kao poljubac
Nežan je
 
Poslednja izmena:
Jutro

Hoćeš da se igramo
A nisam siguran
Da li imaš stomak
Za moju potrebu
Da svaki dan
Pretvorim u epohalnu
Borbu sila mraka
I svetla
U kojoj se obično
Ništa ne dešava
I završava se sa
Trijumfalnim izlaskom
Boga Ra u svojoj
Sjajnoj kočiji

Svaki dan
Čak i kad ovoliko
Duva

Kao i uvek
Nije poenta u dešavanju
Nego u napetosti

Odmaram oči na tebi
Otvorena ledja dok jedeš
Slatko od kupina
I bog Ra ti namiguje
Dok prolazi svoj krug

Predjimo na ti
 
Noć

Ej, Ti,
već danima
kuckam te po ramenu
bockam u stomak
Bu
Uvrnuću ti uvo
Samo ajde dođji
U moj svet
u kome se svakodnevno
ništa ne dešava
Pravim narukvice
kolutići žada
pod nogama
Zato je lepo
u mom svetu
šetati bos
Izvoli
idem po čaj
od nara
Doktor mi ga je prepisao
ali je jako ukusan
Ostavila sam svilenu maramu
na naslonu
Zato je u mom svetu
lepo biti
bez majica
košulja
Baš danas
kao i juče
i zamisli
slučajno stvarno
kao i sutra
Ne radim
baš ništa
Lepo mi je
Nadam se da je
i Tebi
Blizak si mi
A i mlađi si
Hajde da se smejemo
plačemo
naučiću te
i oba istovremeno
A verovatno
I znaš
Ajde samnom
baš Ti.
 
Čaj
Zajedno smo
U šumi od čula
Svako piše svoju
Priču

Prozori
Gledaju na četiri strane
Moje su severne
Bez sunca
Tu su i boje isprane
U svakoj ima sive
Kao dunav
Kad je vreme
baš kako treba
Ti pišeš priče
Jasne
Koje možeš dohvatiti
Vrhom jezika
Pune ukusa
Kao zrela trešnja
Ja ne idem na puteve
Scene se pokreću
Oko mene

Ja sam centar
Savršen krug
Kroz koji prolazi lavirint

Ubio sam minotaura
Raširio njegovu kožu
Na ulaz gradskih vrata
 
Pijemo čaj
Prostrla sam maramu
Sedimo na njoj
Prstom crtaš krugove
po tamno ljubičastim
cvetovima
Znam
Krivo ti je
Krivo ti je
što ne sedimo
na koži Minotaura
Znam tražila sam je
Znam Ti to ni ne znaš
Poneo si je na poklon
Onako
Olako
po svome si je
Poneo
I ja je primam
sa podrhtavanjem
poslednjih
ljubičastih cvetova
moje Mladosti
Čuvala sam te
Cvetove
to Podrhtavanje
Dajem ti to
Nisi ni tražio
Poijena je
i poslednja kap
Čaja
Sada znaš da više
ne mogu da krotim
konje
Niti da od Prinčeva
tražim
Sedam gora
i sedam mora
Sem sažetih
u jednu suzu
Mašem Ti
narukvice zveckaju
Kosa mi se mrsi
sa mislima
Sutra je novi dan
i sunce i kiša
i biopsija
jedna nenanizana
ogrlica
Hoćeš li mi doći
sutra?
 

Back
Top