[/URL][/IMG]
Who the ****?
Ime?
Hallucinoman.
Rođen?
Rođen.
Kad, bre?!
Je l’ bitno?
Donekle.
Peto je godište. Pre nove ere.
Broj cipela 45, ’ebo vas broj cipela.
Broj poglavlja u knjigama 36, ’ebo ga broj poglavlja.
U horoskopu ribe, mada mu davali i lava. Tu je negde, na pola puta selo-grad, ribe-lav.
Navija za Zvezdu. Druži se sa grobarima.
Ide na trance-žurke, dva neopravdana za dve godine. Dva-dva. Tuc-tuc!
Punu deceniju bio navučen na heroin. Dve pauze od po šest meseci u tih deset leta.
Izlečio se u martu 2004. Za svagda. U Moskvi. Odlučio.
Gudrajući se bez granica, završio je faks. Psihologiju. U Atini, gde je živeo od 1988. do 2001. Vratio se u Beograd zbog ribe. Ane. Raskinuli su. Ne razdvajaju se. Radnim danima. Vikendom, Hallucinoman ne postoji. Zašto? Zato.
On je pobedio heroin. Lucifera, lično i personalno. Povratio dušu.
Ako je uspeo TO, on može sve.
Ali pisanje je on. Pisanje i priča. On vam priča priču. Štampanim slovima.
On ne veruje u Boga, ali počinje da veruje u boga. I smara s tim rebusom, konstantno.
Smara i s neprijateljima br. 1 i 2, policijom i crkvom, institucijama koje prezire iz dna napaćene duše. Zašto? Zato.
On govori tri jezika. Tri ki maternji.
Izgleda impresivno, barem to kruži po čaršiji. Jure ga ribe. I frajeri. On ne juri nikoga. Nikada više. Sada je jači. U svakoj vezi. U svakom odnosu. Jači.
Cilj mu je da bude prvi. Cilj će da ostvari. U pravom trenutku. Sutra.
Hallucinoman prvi put izdaje knjige.
Ali on je uspeh. On je novac. Ne njegov novac, fuckness shitness!
30 % Odokativno. Za početak. Druga knjiga 40 %. Treća, u razvoju. Bezbrižnom.
Design korica njegov, u potpunosti. I sve bitne odluke o izgledu knjiga, njegove.
No negotiations about that. His books, his books. Publishers’ money. Mostly.
On je Hallucinoman.
Make him a star, he’ll shine.
Make him a star, he’ll make you richer.
Ako bude birao, biraće PLATO. Idu zajedno.
Kada bude birao, biraće najbolju ponudu. Logično.
Hallucinoman, drago mi je.
A vi ste?
Manje bitno ko ste vi, ovo je bilo upereno na izdavače. Njih nekoliko.
Prvi put ovo radim, ne znam koji fazoni vladaju u izdavaštvu, ne znam šta da očekujem.
Ili ne očekujem. Ne više.
Rekli su do kraja novembra...
Nisam dobio nijedan odgovor, pozitivan ili negativan. Nijedan!
Samo sam imao jedan poziv, iz Draganića, gde mi je urednik priznao da mu se dopada, te da je prosledio The čoveku, na uvid i dozvolu. Nisu više zvali.
I šta ja sad da mislim? A, vi iskusnije kolege?
Sve povratne informacije od ljudi koji su pročitali bile su ultra pozitivne. Dečijih mi kostiju.
Do jaja, gde ovo ima da se kupi, nikada nisam... itd.
Znam da imam iza sebe pokret mladih i urba(l)nih koji bi nešto malo više od ...M.Vidojkovića.
Kandže sam pročitao do pola. Nije išlo. Uz svu dobru volju. :-(
Za stotinak-plus strana, ne nadjoh JEDNU rečenicu koja bi mi se dojmila. NIJEDNU!
Naravno, svi mi mislimo da smo najbolji. I onaj vaš sa "severa" misli za sebe da je najbolji.
Ali ja bih samo jedno prosto "da" ili "ne", da znam šta mi je činiti.
Da ih čekam? Znaju li da ne jave? Možda se stide, ili im neprijatno?
Ali sve će to narod na pozlatu, samo da prođu vrućine... Ali meni se žuri. 8-)