Mali ilirski recnik

re-sa staroilirski znači: teče sa
re-ka starosrpski: teče ka
re-vir starosrpski znači: teče virovito
re znači: teći

e sad kad bi mi neko rekao kako zvuči ovo "àrzаwаs"...:think:
ajmo dalje. sad kad znamo što u starosrpskom znači;

re
vir
sa
ka
reka
resa
revir

otkrijmo još koju reč:
rosa
ro-sa - tj. okruglo (ka-pa) sa.​
ili ovo:
voje maja
znate li šta zanči ovo voje maja?
 
"Derbanoí", od indoevropskog "derv" iliti na savremenom srpskom "drvo",
nemoj da prestajes s ovom temom.............. :rtfm:

Pleme Derbanoí (Δερβανοί). Pleme za koje Apijan kaže da se nalazilo u blizini Delmata. Toponim Derva, povezan je nesumnjivo sa plemenom Andarvana, koji se pominju u jednom natpisu iz Sopotnice kod Goražda. Toponim se u itinerarima rimskim pominje kao Andarva i Anderba; u Pojtingerovoj tabli u tom kraju postoji toponim Sanderva. Negde u oblasti Naronitanskog konventa, ranije se pogrešno poistovećivalo sa plemenom Deura. Oko toga je li sve ovo jedan te isti lokalitet, nedaleko od današnjeg Bugojna, ili je moguće da su dva različita, od kojih je jedan drevni Nikšić, postoje dileme.

Pretpostavlja se da koren ovog plemena vuče od indoevropskog *derv-. U tom je smislu najsrodnije našem savremenom „drvo“, ili preciznije staroslovenskom drěvo (potom i dublje baltoslovenskom), te moguće označava nekakvo „drveno“ :mrgreen: pleme (jerbo bi terenu donekle i odgovaralo to značenje). Isto kognat keltskom *deru- sa sličnim značenjem. To bi moglo značiti da je kod barem jugoistočnih Ilira postojala neka reč za drvo dosta srodna između ostalih u prvom redu praslovenskoj leksici, ukoliko ne postoje baš nikakve direktnije veze sa Galima.

U grčkom jeziku srodna reč je drys (δρυς). Sanskritska reč (dru) očuvala se u istom obliku u današnjem albanskom jeziku.
 
Poslednja izmena:
Malena devijacija sa teme; rad Obrador Kursaka, jednog od najvećih poznavalaca frigijskog jezika današnjice: On the place of Phrygian among the Indo-European languages.

Zaključak njegovog istraživanja jeste da su najnovija lingvistička istraživanja ozbiljnije dovela u pitanje zajednčako tračko-frigijsko poreklo (ili frigijsko-jermensko), već da je taj jezik bio najbliži grčkom i da pre treba govoriti o proto-grčko-frigijskom jeziku.

Glave posvećene proučavanju veza frigijskog sa tračkim i sa makedonskim jezicima:

3.3. The relation between Phrygian and Thracian: a minefield
Thraco-Phrygian is a label that has had more success among archaeologists and linguists, despite being a creation of von Bradke (1890: 66). Although some affinities between the Thracians and the Phrygians have been considered in view of the remaining material culture, and since some ancient sources considered that the Phrygians were a tribe of the Thracians (e.g., Str. 7a.1.25), the comparison between the two languages is not easy, since the vestiges of Thracian are even more fragmentary than Phrygian and our knowledge of this language, mainly based on glosses, is very poor.

It remains unclear whether Thracian suffered a complete Lautverschiebung, as traditionally considered (see, e.g., Brixhe 2018: 1852), although at least deaspiration occurred in this language: see the toponyms in -διζα, -διζη, -διζον ‘fortress’ < *dhei̯ǵh- ‘to knead clay, to build’ (cf. Greek τεῖχος ‘wall’). However, since the outcomes of the PIE laryngeals in this language seem to be different from Phrygian and Greek, it remains possible that Thracian was a satəm language. Note, however, that Brixhe (2018: 1853) considers that the ancient stops represented by ⟨ζ⟩ “may represent simply a palatalization (at least of *d/g) before front vowel”, as considered for some Phrygian results. As can be seen, there are possible affinities in the phonology of Phrygian and Thracian, but they seem to point to ancient contacts rather than to genetic affinity.

3.4. The classical comparison between Phrygian and Ancient Macedonian
Since the ancient aspirates *bh, *dh, *gh were represented as ⟨β, δ, γ⟩ in the available material related to Ancient Macedonian (see, e.g., the famous PN Βερενίκα = Attic Φερενίκη < *bher- and the gloss βρ(ο)ῦτος ‘beer’ < PIE *bhreu-) and ancient sources state that ̯ in the original homeland of the Phrygians in the Balkans they were neighbours of the Macedonians (Hdt. 8.138), the two languages were traditionally considered to be closely related. However, inferring from glosses and the few texts possibly written in Ancient Macedonian, there are strong arguments for considering that this language was a Greek dialect (see Méndez Dosuna 2012 for a convincing survey of the advantages and disadvantages). Although there is no universal consensus, internal Macedonian data dispel the idea of a special relation with Phrygian. Indeed, the use of ⟨β, δ, γ⟩ for ancient aspirates in Macedonian is better explained as the result of spirantization, *bh, *dh, *gh ( > *ph, *th, *kh) > /f θ x/ ~ [v ð γ], rather than deaspiration (Méndez Dosuna 2012: 134–137). Moreover, there is evidence that Macedonian was affected by the devoicing of the aspirates and Grassmann’s law, which is incompatible with Phrygian: see the PN Κεβαλῖνος (= Att. Κεφαλῖνος) < *ghebh-. Therefore, whether or not Ancient Macedonian is accepted as a Greek dialect with “an inner-Greek Lautverschiebung”, it does not show any special relation with Phrygian.
 
U 3.5 Obrador Kursak se osvrnuo i na pokušaje da se utvrdi veza između albanskog i frigijskog jezika:

3.5. The limited relation between Albanian and Phrygian
Although the first testimonies of Albanian are very late, it shares certain features with the ancient Balkan languages. For this reason, it is sometimes considered in the discussion of Phrygian. As in the case of Armenian, the comparison is not easy because of the internal evolution of this language revealed in its different historical stages. However, the comparison between languages does not yield enough isoglosses to be able to conclude that Albanian and Phrygian were more closely related in pre-history than Greek and Albanian and there is no one isogloss that occurs only in these two languages. It is true that the PIE word *ǵhes-r- ‘hand’ (NIL 170– 172, Hittite keššar ‘id.’, Greek χείρ, χειρός ‘id.’, Armenian jern̄ ‘id.’, etc.) becomes an a-stem in Phrygian (OPhr. ↑irạy B-05 and NPhr. ζειραι 59.4 = 106, both sg. dat.) and in Albanian (dorë) but this is a general phenomenon in this latter language (Demiraj 1997: 140 with references).

Nema dovoljno izoglos koje bi potvrdile veću vezu albanskog sa frigijskom nego što je ima u grčkom jeziku. Jedina jasnija veza naizgled je u razvoju od PIE osnove naziva za ruku, ali reč je o opštem fenomenu u albanskom i stoga moguće stvar slučajnosti.
 
lémbos (λέμβος) — „malena, brza galija“.

Pozajmljenica iz ilirskog u starogrčkom jeziku, za ovaj vrlo čuveni brod ilirskih gusara koji su jedno vreme širili strah i trepet Jadranom. Prešla i u latinski (lembus).

Monedha_Labeate.jpg


Screenshot_1130.jpg


Rekonstruisano izvorno PIE od *lengʷho-s.

https://lsj.gr/wiki/λέμβος

Malo više o (između ostalog)) čuvenim ilirskim lembima: https://prevodnenad.wixsite.com/hladnooruzje/single-post/2015/02/15/ratovanje-vojska-i-oružje-ilira
 
Poslednja izmena:
Биће да су ти Илири звали себе Скодрима или Шкодрима.Можда сродни Скордијсцима за које се мисли да нису били етнички Келти али су прихватили келтско ратничко и родовско уређење.
 
P. S. Mala zanimacija sa strane...Lukijan je bio baš pravi car. On je rodonačelnik žanra naučne fantastike. :kez: Delo je nazvao Prava istorija. Ko hoće da je pročita može ovde u celini: https://www.sacred-texts.com/cla/luc/wl2/wl212.htm Apsolutno genijalno. Svemirski brodovi, kolonizacija, veštačke atmosfere, skafanderi, vanzemaljci i međuplanetarno ratovanje pre skoro 18 vekova. Klasični svet stvarno je bio neverovatan! Evo scene sa borbi junaka protiv džinovskih paukova na Mesecu:

Pogledajte prilog 597065

 
Po Matasoviću, koji analizira Skoka, vezano za reč balja:

balja ‘mrlja na čelu (životinje)’ P; i u ngr. pjrakiog, alb. balash ‘bjelka, baljasta kobila ili krava’. Srodne riječi dobro su posvjeđočene u keltskim jezicima. U fr. imamo (iz galskoga) cheval baillet ‘konj s bijelom mrljom’), u kimr. bal ‘bijeloga lica (o životinjama)’, bret. bal (‘bijela mrlja na licu konja, pasa i dr.’). Gr. |3aXi6g ‘bijel, šaren’ (o konju) ne može biti izvor tih balkanizama jer u gr. /b/- prelazi u /v-/ već u 1. st. po. Kr. (moralo bi se raditi o vrlo staroj posuđenici). Nije jasno odakle je riječ dospjela u hrv; ne pokazuje promjenu -a- > -o- kao najstarije posuđenice iz vlat. (tipa basilicum > bosiljak). Budući da se u keltskim jezicim a potpuno podudara značenje sa značenjem balkanskih riječi, moguće je zamisliti daje riječ iz galskoga dospjela u vulglat., odakle posredstvom balkanskolat. u hrvatski. Ie. praoblik bio bi *bhalyos ‘bijel’.

Reč balja, slična prisutna i u albanskom jeziku, verovatno je izvorno keltskog porekla, odnosno od galskih doseljenika na Balkansko poluostrvo.
 
Po Matasoviću, koji analizira Skoka, vezano za reč balja:

balja ‘mrlja na čelu (životinje)’ P; i u ngr. pjrakiog, alb. balash ‘bjelka, baljasta kobila ili krava’. Srodne riječi dobro su posvjeđočene u keltskim jezicima. U fr. imamo (iz galskoga) cheval baillet ‘konj s bijelom mrljom’), u kimr. bal ‘bijeloga lica (o životinjama)’, bret. bal (‘bijela mrlja na licu konja, pasa i dr.’). Gr. |3aXi6g ‘bijel, šaren’ (o konju) ne može biti izvor tih balkanizama jer u gr. /b/- prelazi u /v-/ već u 1. st. po. Kr. (moralo bi se raditi o vrlo staroj posuđenici). Nije jasno odakle je riječ dospjela u hrv; ne pokazuje promjenu -a- > -o- kao najstarije posuđenice iz vlat. (tipa basilicum > bosiljak). Budući da se u keltskim jezicim a potpuno podudara značenje sa značenjem balkanskih riječi, moguće je zamisliti daje riječ iz galskoga dospjela u vulglat., odakle posredstvom balkanskolat. u hrvatski. Ie. praoblik bio bi *bhalyos ‘bijel’.

Reč balja, slična prisutna i u albanskom jeziku, verovatno je izvorno keltskog porekla, odnosno od galskih doseljenika na Balkansko poluostrvo.
Moze li se beleg povezati s ovim, Slavene?

Djeste 100 godina?:)
 
Ne znam da li sam u pravu- ali cini mi se da je ovde radila "siptarska gumica".
Zaklela bih se da su obrisane neke poveznice sa slovenskim jezicima koje su bile tu.

https://en.wikipedia.org/wiki/Proposed_Illyrian_vocabulary

Mozda sam ipak paranoicna ali.......


Pazi ovo:
Ilirsko "bra" u znacenju "brat" nema veze sa slovenskim "bratom" ali ima veze sa siptarskim "vella"
kad bismo se zahebavali
Christmas Time Love GIF by Hallmark Channel

Treba Vikipediju koristiti više nego oprezno; što se tiče tih šest reči navedenih tute, na ovoj temi smo ih baš prošli, pa i to famozno bra.
 
βρίζα (bríza) — „raž“.

Duridanov:

duridanov.png

Durid2.png


4. briza ‘spelt, rye’ (Gal. de alim. facult. 1, 13/6 p. 514. Kühn). The author (Galen) saw this plant in Thracia and in Macedonia and concluded the word was Thracian. It is very probable. There are several etymologies for this word, that of A. Fick being the most acceptable one. A. Fick relates the Thracian briza to the Old-Ind. vrihi-h, Pers. birinj, Afg. vriže ‘rice’, Greek orinda=óryza ‘rice’, from which the Bulg. oriz. There is an alternative interpretation: the Thracian bryza is related to the Lith. brizdis ‘ling’, from the stem of the verb brigzti ‘to be torn, to get unraveled’.​

Po Galenu iz Pergama, jednom od praotaca medicine, u Trakiji i Makedoniji se raž nazivala briza (Corpus Medicorum Graecorum 6.514). Galen je tvrdio da se radi o tračkoj reči.

Galensu.jpg
 

Back
Top