Po Matasoviću, koji analizira Skoka, vezano za reč
balja:
balja ‘mrlja na čelu (životinje)’ P; i u ngr. pjrakiog, alb. balash ‘bjelka, baljasta kobila ili krava’. Srodne riječi dobro su posvjeđočene u keltskim jezicima. U fr. imamo (iz galskoga) cheval baillet ‘konj s bijelom mrljom’), u kimr. bal ‘bijeloga lica (o životinjama)’, bret. bal (‘bijela mrlja na licu konja, pasa i dr.’). Gr. |3aXi6g ‘bijel, šaren’ (o konju) ne može biti izvor tih balkanizama jer u gr. /b/- prelazi u /v-/ već u 1. st. po. Kr. (moralo bi se raditi o vrlo staroj posuđenici). Nije jasno odakle je riječ dospjela u hrv; ne pokazuje promjenu -a- > -o- kao najstarije posuđenice iz vlat. (tipa basilicum > bosiljak). Budući da se u keltskim jezicim a potpuno podudara značenje sa značenjem balkanskih riječi, moguće je zamisliti daje riječ iz galskoga dospjela u vulglat., odakle posredstvom balkanskolat. u hrvatski. Ie. praoblik bio bi *bhalyos ‘bijel’.
Reč
balja, slična prisutna i u albanskom jeziku, verovatno je izvorno keltskog porekla, odnosno od galskih doseljenika na Balkansko poluostrvo.