Pa vrlo često, da. ali uglavnom samo kad vidim da se ubacuju neke stvari koje nemaju veze sa temom. Npr. sad smo iz nebuha počeli da pričamo o vizantijskom mračnom veku, iako to nikakve veze nema ni sa čim što se pričalo ranije; nisam baš ignorisao zato što mi zanimljivo bilo na momenat da čujem o čemu ti to pričaš iako sam tu i ja pogrešio jer je i to off topic.
Nisam doslovno nigde video da si na ijednom mestu umanjio značaj Egipta. Ne dosta, nego nijedan.
Evo da postavim ovu tabelu koju sam do sada više puta postavljao, vezano za prihode.
Pogledajte prilog 1473366
Ovo treba uzeti, naravno, sa dosta rezerve zato što brojke nisu brojke, naravno, identične kao i takve kakve su bile posle velike krize III veka (nešto su drugačije tada bile), ali može da se koristi kao neki osnovni ukazatelj. Dakle, pojedinačni profit iz samo Egipta veći je od prihoda iz apsolutno svih ostalih provincija
zajedno. I ne samo, to već je veći od kompletnog (preko 100%) svih prihoda iz provincijskog sistema.
Egipat je kao takav praktično, da kažemo, nosio Rimsko carstvo
kao takvo. Gubitak Egipta sredinom VII stoleća pojedinačno je najtraumatičniji i najtragičniji događaj u čitavoj istoriji Romejskog carstva (od 284. do 1453. godine, da kažemo), u vrhu sa velikom tragedijom IV krstaškog rata 1204. godine i padom Carigrada 1453. godine, po značaju prevazilazeći katastrofu kod Mancikerta 1071. godine. Posle gubitka Egipta, Vizantija nikada više nije bila svetska imperija, već zapravo jedna regionalna sila koju je moglo jedno majušno azijatsko pleme Bugara da potuče do nogu i određuje unutrašnju politiku...i nikada nije više izrodila nekog cara Justinijana, skroz do kraja svog postojanja i epohe Turaka Osmanlija.
Sve pohare Slovena sa svim opsadama Soluna i razaranjem Solina u komparaciji po značaju sa posledicama arabljanske najezde (i to kada kažem to mislim preko 90% praktično samo na gubitak Egipta i Kartagine; dakle, afričkih teritorija) bile su, da se tako izrazim, neko slabo primetno golicanje stopala na koje se ne vredi puno osvrtati. Vizantija posle trajnog gubitka Egipta je, tako reći, muškarac koji je kastriran, oslepljen i bičovan 12 sati bez prestanka uz silovanje u povremenim pauzama između sesija mučenja i onda bačen na ulicu da se sastavi i proba da shvati šta se dogodilo i da smisli šta će sad sa sobom gleda kako mu pored svega i kuća gori.