Magla je ubila 12.000 ljudi...

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
20.964

HOROR KOJI SE DOGODIO: 5. decembra 1952. pala je “obična” MAGLA…

4 dana kasnije UBILA JE 12 HILJADA LJUDI!



Magla u Londonu



Ako ste ljubitelj horora, onda sigurno znate da je magla nezaobilazni dekor svake strašne filmske scene, zločina ili natprirodnog fenomena,
a sigurno ste i gledali kultno ostvarenje Džona Karpentera istog naslova.

Ipak, verovatno ne znate da je magla ili "zamućenje prizemnog sloja vazduha", vezana i za jednu zastrašujuću priču koja se zaista dogodila!

Evo kako je to bilo...


U poslovično maglovitom Londonu situacija da često ne vidite “ni prst pred okom”, a kamoli nešto dalje, uobičajna je pojava.
Zbog toga se malo ko uzbudio kada se 1952. godine gust, neprozirni pokrivač spustio na prestonicu Velike Britanije.
Panika je nastala tek kada su ljudi od ove pojave počeli da umiru!

Bio je 5. decembar kada se magla tiho uvukla u londonske ulice.

Uslovi – ledeno vreme, anticiklon i praktično nepostojanje vetra, bili su savršeni da gusti i neprozirni omotač obavije ceo grad.

Magla je trajala četiri dana.
Iako je londonski metro nastavio da radi (jer saobraća ispod zemlje), sav ostali javni saobraćaj, uključujući i vozila hitne pomoći,
stao je.
Koncerti, filmske projekcije i javni skupovi su otkazani, a smog je ulazio i u kuće.
Očevici su kasnije pričali da je magla bila toliko gusta da je moglo da se vidi tek metar ispred sebe i ništa više!

Kako je došla, magla je tako i otišla, 9. decembra 1952. godine i, iako su je sa radošću ispratili, stanovnici Londona nakon toga
nisu mnogo mislili o njoj.

Uzbuna se javila tek u narednim sedmicama!



Tihi ubica


Kako je smog nestao, tako su u gradske bolnice počeli da pristižu ljudi sa teškim respiratornim problemima!

Doktori su “sabrali dva i dva” i shvatili da je jedan prirodan fenomen u kombinaciji sa ljudskim faktorom postao smrtonosan
– procenjuje se da je od njegovih posledica u narednim danima umrlo oko 4.000 ljudi!
Žrtve su bile ili vrlo mlade ili vrlo stare, a stradali su i oni sa hroničnim respiratornim problemima.

Objašnjenje je pronađeno, ali ono nije mnogo vredelo nesrećnicima koji su preminuli.

Naime, magla je donela zahlađenje i stanovnici Londona su počeli intenzivno da lože svoje peći.
Smog koji je tako nastajao mešao se sa prirodnom maglom i, kako nije bilo vetra, konstantno četiri dana trovao London.

Stanje je bilo dodatno pogoršano lošim kvalitetom uglja za loženje.

“Velika magla” ili tačnije “Veliki smog” tiho je došla i tiho ubijala!
U narednim mesecima je, kažu izvori iz onog vremena, od posledica trovanja smogom umrlo oko 8.000 ljudi, mada noviji
izveštaji tvrde da je stvaran broj 12.000 žrtava!

Nakon ovih događaja, Velika Britanija je počela da obraća neuporedivo više pažnje na zagađenje okoline.

Tačno deset godina nakon prvog smrtonosnog smoga spustila se još jedna gusta magla.
Trajala je nekoliko dana, a u prva tri od trovanja je umrlo 90 ljudi, a London se i danas s vremena na vreme, kupa u magli.

E, sad… Ako je zagađenje vazduha moglo da ubije 12.000 ljudi pre 67 godina, zamislite šta može da uradi danas!
 
Zamislite London koji je tad imao recimo 6,5 miliona ljudi, sva ta kolicina ljudi se grejala na ugalj ( sumpor, ugljen monoksid i dioksid i ostali stetni gasovi koji se oslobadjaju sagorevanjem) pa na to nepovoljne atmosferske uticaje (vazdusni pritisak, odsustvo vetra i velika vlaznost/magla). Posle toga su uveli ugradnju filtera, prelazak sa uglja na druge vidove energije a otkricem nafte i gasa u Severnom moru i kasnijim Tacerkinim uspesnim ratom sa sindikatima rudara uglja na kraju se London i Britanija oslobodila uglja.

Upoznao sam jednog naseg novinara, u tom trenutku vec penzionera a koji je 60-70-tih radio kao dopisnik TV Beograd iz Londona, pricao je o tim '60-tim kad je poceo raditi u Londonu da su magle bile poprilicno guste iako su preduzete mere protiv zagadjenja. Naime, gustina je bila tolika da je morao udarati sklopljenim kisobranom o zid zgrade da bi znao kuda ide, kada nema vise zgrade zna da je usao na raskrsnicu dve ulice pa onda lupka da otkrije gde je ivicnjak i ide dalje po pamcenju kao slep covek.

Inace, jednom sam u '90-tim nesto slicno doziveo u centru Zemuna, od Gardosa ka Bezanijskoj, pala je gusta magla, bez daska vetra a svi su lozili ugalj iz Kolubare izgleda pun sumpora, u tom delu Zemuna ni danas nema grejanja iz toplana ili na gas inace. Secam se da saam se sa drugarom spustao odozgo sa gardosa stepenicama na Muhar i dalje ka Bezanijskoj ulici i da nas je na Muharu pocelo stipati za oci, tesko se i disalo pa sam skinuo dezmper ispod jakne i omotao ga oko usta i nosa i opalio zesci trk ka kuci. Na pola Bezanijske ulice je prestalo da stipa za oci... tad nismo znali za merenja zagadjenosti vazduha (odnosno niko ih nije ocitavao) ali i danas kad pogledam zagadjenost vazduha u Beogradu vidim da je cesto medju svetskim rekorderima.
 

Back
Top