magija beograda

Postoji jedan deo Beograda,koji odiše magijom.
To je onaj deo u trouglu oivičenim ulicama 29 novembra, Dušanovom i Skadarskom .
Sa donje strane je sakriven zgradama predratnih bogatasa ,
od gore zaštićen vrevom turista u cirkusu kvazi boemštine koju zovu Skadarlija.
Jednu liniju cine načičkane radnje iza kojih se otvara citav novi svet.
Kućice obrasle u bršljan,maleni parkić. Cak i sunce u sija na drugaciji nacin.
A noću? Noću kada mesec pokrije ispraznost svakodnevice, e onda tu možes ocekivati čuda.
Redjaju se u šetnji sadašnji boemi i zanesenjaci mesajući se sa duhovima znamenitih Beogradjana.
Kad, kad ako si dovoljno uporan mozes videti kako prolaze Mika Alas i Tin Ujević raspravljajuci se.
Tetura se tu i večiti Djura ogrnut harizmom pesnika i boema.
Navrate Crnjanski,Andrić, prisunja se i skromni Ćopic.
Glumci ponekad u cik zore odigraju neku od svojih nezaboravnih rola.
Svega tu ima i svakog, ponajvise magije i dobrog duha Beograda koji se otima najezdi skakavaca.
Tokom godina mog života, kada god sam donosio vazne odluke, svracao sam tu.
Po savet, po mir koji mi nedostaje ili samo zato da me obasaja mesečina iznad pivare.
Nekako mi je od toga lakse bilo, cinilo mi se a i sad ponekad, da covek mora da sanja da bi lakse odziveo stvarnost.
Jel sta je covek bez snova, prazna ljustura ili tek prolaznik i nemi posmatrač?
Razmislite malo o tome.
Picsart_22-12-03_17-48-02-288.jpg
 
Poslednja izmena:
Nesebicno mi je drago da ima jos koga da oseca tu magiju Beograda, jer ima vec dugo vremena da je vise ne osecam, nicijom krivicom.

Iz moje perspektive to je samo preostala nostalgija za vremenom dobrog drustva, zurki i kafana, amaterskih pozorista, svirki, diskoteka i koncerata, mini golfa, kupalista, kafica, parkica, izlozbi, haustora i dvoristanaca, i jos 100 raznih coskarenja - doba umetnosti i doba maste o nekom sirem svetu boljem i daljem, nepoznato magicno privlacnom. Kao kad leptir tek rasiri svoja krila i radosno poleti u neizvesno.

I posle dobrog dela sireg sveta i nista manje magicnih mesta i momenata, naravno i drustva, ta originalna Beogradska magija ostaje zabelezena u srcu kao prva ljubav i kao prvi poljubac. Bolji i dalji svet nije ni mogao da ima sanse, iako je i on ponekad oblacio Beogradsko magijsko ruho.

Retko idem gradom, gledam, ali ne vidim i ne osecam Beograd vise. Dok nisam bio u njemu, Beograd je otisao niz Skadarsku ulicu u istoriju, presvukao se i obukao novu kosulju, porastao, uglancao se, zastaklio, asfaltirao, poplocao, podigao solitere, izgubio vecinu drveca, ubacio se u jedan smer, betonirao, i ne haje, vozi se skupim uglancanim stranim brendovima na aluminijumskim tockovima, i kao da su umetnost i magija umrle, a ja se krecem kao Hamletov duh po njemu, kao po zacaranom dvorcu.

Osecam se sam i kad sam u Beogradskog ljudskog gunguli i pozelim cesto, da, tamo gde ima najvise ljudi, viknem: 'Ma, porusite sve sto vam se cini staro, ne zelim vise da mi gazite po mojim snovima! Gazite po svojim !!!!!!'
 
Za mene je takav deo Beograda na primer ulica u kojoj sam rođen
Svetozara Markovića
Sa dvorištem
Drvećem
Vrticem
Parkom u blizini
Poslastičarnicom koja i danas radi

I ceo taj kraj unakolo
Tacno! Ja sam pre 40 godina ziveo u Ulici Velike stepenice koju su mnogi izbegavali zbog sipcenja uzbrdo. Nekada su stepenicama isli zaposleni iz Crvenog Signala, Ruski i Bugarski turisti. A cim se popnes uz stepenice....Saborna crkva, Svedska ambasada, Francuska ambasada, Austrijska ambasada i Kalemegdan. Tu su snimali i jednu od epizoda Otpisanih pa sam mogao da vidim i sebe kada sam bio klinac.
Danas je to ruglo, retko ko i da ide njima osim ako ne idu do picerije.
 
Tacno! Ja sam pre 40 godina ziveo u Ulici Velike stepenice koju su mnogi izbegavali zbog sipcenja uzbrdo. Nekada su stepenicama isli zaposleni iz Crvenog Signala, Ruski i Bugarski turisti. A cim se popnes uz stepenice....Saborna crkva, Svedska ambasada, Francuska ambasada, Austrijska ambasada i Kalemegdan. Tu su snimali i jednu od epizoda Otpisanih pa sam mogao da vidim i sebe kada sam bio klinac.
Danas je to ruglo, retko ko i da ide njima osim ako ne idu do picerije.
Znam Velike stepenice
Super su picerije ali me nerviraju novi objekti u okolini
I jeste posebno mesto
Saborna crkva i akademija (beše primenjena tamo?)
 
Nesebicno mi je drago da ima jos koga da oseca tu magiju Beograda, jer ima vec dugo vremena da je vise ne osecam, nicijom krivicom.

Iz moje perspektive to je samo preostala nostalgija za vremenom dobrog drustva, zurki i kafana, amaterskih pozorista, svirki, diskoteka i koncerata, mini golfa, kupalista, kafica, parkica, izlozbi, haustora i dvoristanaca, i jos 100 raznih coskarenja - doba umetnosti i doba maste o nekom sirem svetu boljem i daljem, nepoznato magicno privlacnom. Kao kad leptir tek rasiri svoja krila i radosno poleti u neizvesno.

I posle dobrog dela sireg sveta i nista manje magicnih mesta i momenata, naravno i drustva, ta originalna Beogradska magija ostaje zabelezena u srcu kao prva ljubav i kao prvi poljubac. Bolji i dalji svet nije ni mogao da ima sanse, iako je i on ponekad oblacio Beogradsko magijsko ruho.

Retko idem gradom, gledam, ali ne vidim i ne osecam Beograd vise. Dok nisam bio u njemu, Beograd je otisao niz Skadarsku ulicu u istoriju, presvukao se i obukao novu kosulju, porastao, uglancao se, zastaklio, asfaltirao, poplocao, podigao solitere, izgubio vecinu drveca, ubacio se u jedan smer, betonirao, i ne haje, vozi se skupim uglancanim stranim brendovima na aluminijumskim tockovima, i kao da su umetnost i magija umrle, a ja se krecem kao Hamletov duh po njemu, kao po zacaranom dvorcu.

Osecam se sam i kad sam u Beogradskog ljudskog gunguli i pozelim cesto, da, tamo gde ima najvise ljudi, viknem: 'Ma, porusite sve sto vam se cini staro, ne zelim vise da mi gazite po mojim snovima! Gazite po svojim !!!!!!'
Hvala na ovakvom osvrtu na moj tekst. Ovakvi tekstovi su moje nagrade i podsticaji.
 
Ko god radio propagandu Skadarlije odradio je posao.
Nekada je to bilo leglo Ciganlije,bruka Beograda a danas leglo Ciganštura, oni misle da nisu ruglo Beograda jer imaju para i para...

Pesnici su baš dobrodošli za taj deo jer su se smucali poznatiji. Smucaju se pesnici i po drugim delovima Beograda ali gde ćeš sad kad je razvijen mit o Skadarliji i naravno biznis...
ko poznaje nekadasnji Beograd onda zna zasto je bas tu bilo steciste zivopisnih likova. U Skadarliji je bilo najjeftinije pivo. Sve ostalo nice oko toga, i girice, i rostilj, i stihovi, muzika i gluma.
 

Back
Top