LOVE LETTER

:cry: Ko tipičan balkanac? .
Jaoj devojke moje drage, kada bi znali koliko ima nas koji smo full of shit i laskamo i
radimo svašta da bi došli do cilja, ne bi nas uzimale za ozbiljno.
Npr. ja sam često iskren, skoro uvek i kažem šta osećam, ali otkud ona to zna, možda
joj neki mangup složi lepšu priču (iako skroz lažnu) i sjebe i mene i nju. : )
Zato dela imaju veću vrednost, kada mi nesvesno pokaže da me voli to mi je draže
nego da mi 1.000 puta kaže. : )[/QUOTE

zna se kada je slozena prica, zna se kada je stvarno ljubav, ne prazne reci. zaboravio si na zensku intuiciju ;)

Bravo, pile. Zar oni misle da smo toliko glupe da nasedamo na njihove muške "žvake?"
Ja foliranta namirišem na kilometar. :)
 
Ovo sam pisao jednoj dragoj devojci :

Pravio sam Oblake

Sreo sam je tog jutra…Hiljadama milja ostavljenih iza sebe,prelazeci preko ostrih I hladnih stena…Juce nije bila tu,a gle…Danas je cista I bela…danas je tu…Lagano sam se okrenuo ka njoj…Zdravo,rekoh…moje ime je…Vetar,odgovori ona…Ali kako znas moje ime?...Danas sam te prvi put ugledao….Ali ja tebe znam,rekla je…Znam te vekovima,sto prolazis preko Moje planine..znam tvoj miris..Miris mora,sto ga nikada videla nisam..Miris polja,po kojima hodala nisam…Miris reke,u kojoj plakala nisam…Miris sveta u kom zivela nisam…Znam te vekovima,rekla je…..Razdragane poljupce,svakog jutra mi donosis,a ne znas…Iz udaljenih gradova,gde ljubavnici svoj ples vode…Svakog jutra,poljupce mi donosis….Vidis li ovo?....Pogledao sam,iza lista zelenog..Kao Sunce Vecernje,crvena…sa dve crne tufne na plastu krila…stajala je bubamara…Vidis li je?...Da..Ti si mi je poklonio…Ali kako,zapitah se u sebi…
Snaga tvoja ju je donela,…mog prijatelja…. nisam usamljena vise….
I srecnija jesam,u drustvu sada cekam Jutro…da prodjes pored mene…I nov miris mi doneses….Jer usamljenost moju Ti razbio jesi….I svakog jutra..pogled dizem ka oblacima..gde ladje sto po morima dalekim plove…u tvojim Oblacima vidim…
I znas..zelim ti nesto reci mili Vetre….tuzna sam sad dok pricam ti sve ovo…
Zasto?...Tvoje reci,zvuce mi radosno jer cinim te srecnim….
Znam ali ja nemam sta da poklonim tebi…
Zar sam trazio nesto?
Ne…ali…
Reci mi…
Imam malo polena I mirisa svog…jedino to,pokloniti Ti mogu…drugo nemam…I zato sam tuzna…
Ne budi tuzna…jer polen tvoj I miris,ponecu ja…na svom putu,gde preko livada prolazim I hiljade cvetova radujem…Ponecu polen I miris tvoj…Do usamljenih ljubavnika,gde na molu stoje………………………..
 
A odakle si to prepisao? :)

Kada pisem nesto gledam da to budu moje reci ono sto ja mislim i osecam. Ne volim da se sluzim tudjim frazama i izrazima, pa nek i ne zvuce tako dobro ali to sam ipak ja. Zelim da se nekoj svidim zbog sebe samog, zbog svojih fizickih i psihickih osobina, a ne da je zabludim i izlazem i tako dobijem neke poene. Ne znam da li uvek umem da prenesem u reci ono sto mislim i tu je i zez neta jer u RLu se vide i oci i lice i pokreti tela i onda se sve mnogo bolje razume i shvata. ;)
 
Poslednja izmena:
Ovo sam pisao jednoj dragoj devojci :

Pravio sam Oblake

Sreo sam je tog jutra…Hiljadama milja ostavljenih iza sebe,prelazeci preko ostrih I hladnih stena…Juce nije bila tu,a gle…Danas je cista I bela…danas je tu…Lagano sam se okrenuo ka njoj…Zdravo,rekoh…moje ime je…Vetar,odgovori ona…Ali kako znas moje ime?...Danas sam te prvi put ugledao….Ali ja tebe znam,rekla je…Znam te vekovima,sto prolazis preko Moje planine..znam tvoj miris..Miris mora,sto ga nikada videla nisam..Miris polja,po kojima hodala nisam…Miris reke,u kojoj plakala nisam…Miris sveta u kom zivela nisam…Znam te vekovima,rekla je…..Razdragane poljupce,svakog jutra mi donosis,a ne znas…Iz udaljenih gradova,gde ljubavnici svoj ples vode…Svakog jutra,poljupce mi donosis….Vidis li ovo?....Pogledao sam,iza lista zelenog..Kao Sunce Vecernje,crvena…sa dve crne tufne na plastu krila…stajala je bubamara…Vidis li je?...Da..Ti si mi je poklonio…Ali kako,zapitah se u sebi…
Snaga tvoja ju je donela,…mog prijatelja…. nisam usamljena vise….
I srecnija jesam,u drustvu sada cekam Jutro…da prodjes pored mene…I nov miris mi doneses….Jer usamljenost moju Ti razbio jesi….I svakog jutra..pogled dizem ka oblacima..gde ladje sto po morima dalekim plove…u tvojim Oblacima vidim…
I znas..zelim ti nesto reci mili Vetre….tuzna sam sad dok pricam ti sve ovo…
Zasto?...Tvoje reci,zvuce mi radosno jer cinim te srecnim….
Znam ali ja nemam sta da poklonim tebi…
Zar sam trazio nesto?
Ne…ali…
Reci mi…
Imam malo polena I mirisa svog…jedino to,pokloniti Ti mogu…drugo nemam…I zato sam tuzna…
Ne budi tuzna…jer polen tvoj I miris,ponecu ja…na svom putu,gde preko livada prolazim I hiljade cvetova radujem…Ponecu polen I miris tvoj…Do usamljenih ljubavnika,gde na molu stoje………………………..

Bravo, vidis kako znas biti i romantican :super:
 
Pravio sam Oblake

...
eye17.gif
...kako sad da trepćemo kad nemamo trepavice...
 
A odakle si to prepisao? :)

Kada pisem nesto gledam da to budu moje reci ono sto ja mislim i osecam. Ne volim da se sluzim tudjim frazama i izrazima, pa nek i ne zvuce tako dobro ali to sam ipak ja. Zelim da se nekoj svidim zbog sebe samog, zbog svojih fizickih i psihickih osobina, a ne da je zabludim i izlazem i tako dobijem neke poene. Ne znam da li uvek umem da prenesem u reci ono sto mislim i tu je i zez neta jer u RLu se vide i oci i lice i pokreti tela i onda se sve mnogo bolje razume i shvata. ;)

ti si romanticno glup muskarac...zasto...zato sto mrsis muda umesto da napises nesto lepo
 
Tresnjin cvet

Zima ide I ne pita,
Gde prolece sada stize..
Jednu granu vetar pita :
-Hej ! Probudi se mili cvete,
Zar ne vidis Sunce rano?
-Probudi se I iskoci,
Prolece je sada stiglo.

Sum vetra se utisa,
Cekajuci gladne pcele,
Prvim cvetom se probudi,
Uspavana tresnja mala.

evo jos jedne sto sam pisao curi...
 
Prepisacu od negde. ;) :lol:

jos jedan krpelj na forumu..koliko li vas ima sto veruju da su najpametniji?

ps. I budi pristojno pametan i ne kaci mi stupidne komentare....priznajem da sam prepisao i da sam gluplji od tebe..i ruzniji i nizi i deblji i siromasniji..u svemu si bolji od mene..ok...a sad mrsh sa mog vrata
 

Back
Top