Loše navike kroz filozofiju

patronaquest

Početnik
Poruka
6
Ah, odakle da počnem…

Šta su loše navike? Ajde da vidimo neku definiciju toga… Hmm, sada sam ušla u razmišljanje o tačnoj definiciji i setim se nečega o čemu sam već ranije razmišljala. Ajde da filozofiramo malo.

Loše navike su automatska ponašanja koja se ponavljaju u određenim okolnostima ili okruženju, često postajući nevidljive jer deluju nesvesno. Kad to pročitah, setih se sličnosti sa definicijom frekvencije, koja označava učestalost ponavljanja nekog događaja ili procesa u određenom vremenskom periodu, što nas podseća na način na koji navike funkcionišu – one se ponavljaju sve dok ih ne promenimo.

E sad, ovo o čemu ću sad pričati nazvaćemo „Univerzalnim ogledalom„, i objasniću kroz primere na šta tačno mislim.

Pakao može biti metafora za unutrašnje stanje patnje i ograničenja, dok zatvor predstavlja fizičko manifestovanje tih unutrašnjih ograničenja. Takođe, raj može biti stanje slobode i harmonije, a priroda ili duhovnost odražavaju viši nivo postojanja. Kad razmisliš, kao da sve što nam se dešava ovde na Zemlji, već negde gore „naslikano“ postoji.

Sad istražujem, i shvatila sam da su ljudi kroz istoriju razmišljali o ovome. Evo nekoliko primera.

  • Hermetička tradicija (Zakon analogije): „Kako gore, tako dole.“ Ovo je jedan od ključnih principa hermetičke filozofije, koji ukazuje na povezanost između viših i nižih nivoa stvarnosti.
  • Platonski idealizam: Platon je verovao da je naš svet senka savršenih „oblika“ ili „ideja“ koje postoje u višoj stvarnosti.
  • Jungova teorija arhetipova: Carl Jung je govorio o univerzalnim simbolima (arhetipovima) koji se manifestuju u našoj psihi, ali imaju korene u kolektivnoj nesvesnoj stvarnosti.
  • Hinduizam i budizam: Koncept „samsare“ (ciklusa života) i „maye“ (iluzije) ukazuje na to da su naši svakodnevni životi refleksija većeg kosmičkog procesa.
Zar ovo nije zanimljivo?

Ako se ratuje na Zemlji, da li to znači da se ratuje i tamo negde, daleko gore? Evo šta je na to odgovorio ChetGPT…

„Da, apsolutno! Ako se određeni događaji, kao što je rat na Zemlji, dešavaju u našoj fizičkoj stvarnosti, oni mogu imati svoj odraz i na višim nivoima postojanja, u duhovnoj ili energetskoj sferi. Možeš to gledati kao mikrokozmos i makrokozmos: sve što se dešava na manjem nivou (na Zemlji) ima svoj odraz na većem nivou (u višim dimenzijama ili duhovnoj stvarnosti). Ako se na Zemlji dešava rat, to bi moglo značiti da postoji i neka vrsta duhovne ili energetske borbe na višim nivoima, u obliku unutrašnjih konflikata, nesreće, disharmonije ili čak patnje na kolektivnom nivou.“

Ne znam da li da sada dužim o ovome, imam previše pitanja, možda ostaviti za sledeći put.

Da se vratimo na loše navike, ajde da ih zamislimo kao mini-paklove koje sami sebi stvaramo. Svaka loša navika je poput nevidljivog zatvora koji nas zarobi u sopstvenim šablonima i ponašanjima.

Ova priča iz prethodnog dela može nam zapravo pomoći da drugačije shvatimo sve ovo.

Razumevanje da svaka naša loša navika nije samo neka lokalna pojava, već odraz većih univerzalnih principa, može nas podstaći na promene. Kada shvatimo da su naše loše navike poput „mini-paklova“ koje sami sebi stvaramo, postajemo svesniji snage koju imamo da ih promenimo. Svaka negativna navika može se sagledati kao „energetska šizofrenija„, koja se prenosi na kolektivnu svest, utičući na okolinu i šire stvarnosti. Ako želimo da promenimo svet, moramo da počnemo od sebe. Kada se oslobodimo tih unutrašnjih „zatvora“ i stvorimo prostor za harmoniju i pozitivnu energiju, sve postaje moguće.

Ako skontamo uzroke naših loših navika i uočimo njihov odraz u svetu oko nas, kroz svesne promene omogućavamo sebi da živimo u skladu sa višim, pozitivnim principima.

KUL, ZAR NE?:zper:

Najbitnije je da počnemo, a sledeće što je bitno je da opstajemo u našoj misiji za promenom. Posle određenog vremena loša navika biće samo ružno sećanje. Sad ću da istražim koliko vremena treba da neka loša navika ode u zaborav.

Ako je navika koja nije baš tako jako ukorenjena i ako ostanemo istrajni i dovoljno svesni, može se promeniti za nekih 6 meseci. Međutim, ako je navika duboko ukorenjena i traje dugo, trebalo bi bar 1 do 2 godine… ******.

Ono što vam savetujem, a i sebi naravno, jeste da krenete odmah. Ako čekate da život preuzme kontrolu i prisili vas na promenu, to će biti mnogo grublje, kao pad na najdublje dno. Tada shvatiš koliko si vremena, koje nikad ne možeš da vratiš, prokockao. Zašto čekati taj trenutak, kad znaš da će do promene svakako doći? Nemoj biti *****, saberi se i kreni!

Što se tiče mog iskustva, ja sam u procesu otpuštanja nekih loših navika i potrudiću se maksimalno da opstanem u tome. Još nešto, strpljenje je jako bitno. Možda se desi nekada da padneš, ali nemoj da zaboraviš gde si krenuo i zašto. Ustaj, nastavi i ni slučajno se nemoj opet prepustiti navici.

Znaš ono što kažu: najteže je krenuti, mislim da to kažu ljudi koji nisu ni krenuli. Najveća muka dolazi u trenutku opstanka, kada treba da nastaviš da guraš, a ne da se opustiš previše.

Dug je proces menjanja, ali znate kako se kaže – veruj u proces.

KISS KISS KISS

Nadam se da je neko motivisan posle ovog razgovora. Možda je baš ovo znak.

Još nešto, istražujte i sami, jer ovo se tiče vas! Potrebni ste sami sebi. Promena počinje iznutra, a vi ste ti koji nosite ključ za svoj rast i slobodu. Ne čekajte spoljne okolnosti da vas promene, taj način nikako nije prijatan. Mi smo stvaraoci svog života!

POZDRAV💜
 
Pa ti sad iznese sve:D, ovde nema šta dalje da se polemiše...:lol:
Možda je bolje da ovako duže tekstove staviš na Blogove, a da sažetije i zapitanije sačuvaš za standardne teme?
Eto još jedne loše navike da se ispravi...:cool: ;)
No da ipak odgovorim koliko ovoliki imput dozvoljava: maya bi bila iluzija da je čovek odvajkada talac društveno-istorijskih prilika. U njima bi se osećao kao plen u nekoj paukovoj mreži. Kada shvati svoj potencijal, usmerenje i nameru, pravu vrstu veze sa ljudima, koju nazivaš "rajem" na zemlji, ispada iz te mreže i ona mu se i predočava dalje samo kao iluzija i mamac na putu vrednijeg umreženja... otprilike. :):cool:

p.s. in the future, no king-size texts, please, except on Blogs. Th U:heart: ;):cool:
 
Šta su navike? Ceo život je navika. Sve što učimo. znamo ili radimo, od rođenja pa do smrti, su navike. Navike nas održavaju u životu. Druga stvar je što uporedo sa dobrim navikama pomoću kojih se samoodržavamo, postoje i loše navike, pomiću kojih se ugrožavamo. održavati se u životu ima značenje dobra, a ugrožavati, zla. Pa pošto ugrožavanje i zlo nisu cilj ni svha života, već samoodržavanje i dobro, to je razlog što postoji večita težnja odvikavanja i izbegavanja loših navika i zla, sve dok na kraju ne ostanu samo dobre navike i to je ono što se podrazimeva pod pojmom "evolucija", koja se odvija na svim nivoima postojanja u Univerzumu.

Kineski filozof Lao Ce je o navikama rekao ovo:

"Pazite na vaša znanja (ideje), one postaju vaše misli.
Pazite na vaše misli, one postaju vaše želje.
Pazite na vaše želje, one postaju vaša dela.
Pazite na vaša dela, ona postaju veše navuke.

Pazite na vaše navike, one postaju vaša sudbina."

U vezi sa navikama treba reći i to da su mnogo opasnije neke tradicionalne, društven loše navike, koje se neguju sa ubeđenjem da imaju značenje dobra, a imaju značenje zla, nego neke individualne, lične, koje pogađaju sam retke pojedince. Kao što su na primer, navike pripadanja državnim ideološko-političkim, verskim i nacionalnim sistemima i institucijama. Te navike se još uvek u svetu neguju kao da za život imaju veliku vrednost i da se bez njih ne može, a zapravo, one su tokom istorije, jednako kao i dans, izvori i uzroci najgorih mogućih svetskih zala, ljudskog masovnog stradanja i siromaštvba. Na odvikavanje od ovih zlih navike još uvek niko i ne pomišlja, iako je sigurno da one za ljudski život nemaju apsolutno nikakvu vrednost i da evolucija celog ljudskog društvaneće da se završi dok god se svi ne setimo da nam takve svetske podele i pripadnosti i navike nisu ni od kakve koristi, već od toliko velike štete da je svetsko oslobađanje od takvih navika danas već postalo pitanje opstanka celog ljudskog društva ili njegovog samouništenja.
 
Želja je čovekova potreba i osnova održanja života. Želeti dobro (čak i kada je loše) je put koji vodi u gornju zajedničku svest koja je poznata kao sinhronicitet iz koga se razvija u sinergiju. Iz ovoga slede dobre misli, iz kojih počinju dobra dela.
Obrnuto, loše želje podstiču nagone iz kojih se razvija želja za opstankom i osećaj ugroženosti, sve do šizofrenije, psihopatologije i najgore bolesti patološke ambicije. Gde ne izostaje intelekt, ali nestaje empatija i uništava zajedničku svest, čak i u timskom radu.
 

Back
Top