''Lolita sindrom" :)

da,u pravu si,iskustvo,izgradjeni stavovi,zelost...
imala sam 19 godina starijeg kod koga me je bas to jako privuklo...
i nije postojao interes sa moje strane u smislu da me je privlacio njegov novac jer je bio onako procecno situiran...dakle,nista specijalno...
ali,imala sam sa njim savrsenu komunikaciju kakvu nisam imala ni sa jednim vrsnjakom ili par godina starijim...o seksu i da ne pricam...
i nije mi falila oceva ljubav kao razlog...naprotiv,imala sam uvek izuzetan odnos i sa ocem i sa majkom...

Kelis, mislim da se ovde vise mislilo na tendencju devojaka da traze mnogo starijeg partnera u nekom periodu.
Sto se izbora partnera tice tu se vec neko vreme lome koplja koliko je taj izbor determinisan, a koliko je pitanje slobodne volje. Danas se tvrdi da apsolutno slobodan izbor ne postoji, bilo cega, pa i partnera. Sto ne opet znaci da je svaki izbor strogo determinisan. U nekima je sigurno ucestvovao i slucaj (narocito ako su oni takvi sporadicni i ne traju dugo, do par meseci), iako u izborima po pravilu posoji udeo nesvesne psihe. Nase Ja ne deluje slobodno, vec u velikoj meri zavisi od nesvesnog, koje nosi zakonitosti koje se mogu malo ili ni malo menjati...
Ali to bi daleko bolje od mene objasnio neko kome je to struka. U svakom slucaju, kod psihicki zdravih licnosti kod izbora partnera presudnija je slobodna volja. Kod psihicki neuravnotezenih moze se ocekivati da je determinizam jaci od slobodne volje. Pa se zato ovde tvrdi, a ja sa tim potpuno slazem, da je moguce da kod devojaka koje uporno ulaze u vezu sa dosta starijim muskarcima ili u brak, bila dosta dominantna uloga oca, muske figure u primarnoj porodici, dok je majka pasivna, pomirljiva ili emotivno hladna prema cerki. Mada da je tako lako, te psihoterapije bi bile maciji kasalj...
 
Nisam strucan ali zar nije to Elektrin kompleks?
Mada verovatno ima i onih koje zele vole starije (mada ajde par godina) jer imaju neke stavove. A mozda jednostavno zele da impresioniraju drugarice i da pokazu kako su zeljne, pametne, zgodne, jer mogu da imaju decka koji je daleko stariji od njih.
Zvuci mi na neku nesigurnost.

Jeste.

Elektrin kompleks označava naklonost devojaka prema liku svog oca, koja se ispoljava u simpatiji prema starijim muškarcima. To je ženski kompleks koji odgovara Edipovom kod muškaraca.

Ali ... Postavlja se pitanje o kom uzrastu devojke se radi, i o koliko starijem muškarcu. Skoro svaka devojka u svom sazrevanju prođe kroz fazu zainteresovanosti za starije muškarce, kao i što mladići prođu kroz fazu interesovanja za starije devojke tj. žene. U nekom kasnijem životnom toku, stvari krenu obrnuto, pa se i žene i muškarci počnu interesovati za mlađe pripadnike suprotnog pola.
Nisam sigurna da je takva zainteresovanost uvek i isključivo "kompenzacija" za oca (ili, u Edipovom slučaju, za majku) ili neko traženje zaštitničke figure. Ako bismo sve tumačili kompleksima, onda bismo i u obožavanju muzičkih, sportskih i filmskih idola mogli naći brojne komplekse.
Ima u toj mladalačkoj zainteresovanosti za starije nešto drugo: želja za sticanjem iskustva, radoznalost, potvrda i nadgradnja Ega (da isproba svoje zavodničke sposobnosti, da proveri može li uticati na već formiranu, odraslu ličnost itd.). Ništa loše, ništa neprirodno. Smatra se devijacijom tek ukoliko takve sklonosti nikad ne nestanu, odnosno kada osoba stalno traži bitno starijeg partnera/partnerku ... ali, i "devijacija" je relativan pojam.
 
nikad

samo i uvek mladje od sebe


Pa dobro, interes za starije nije jedinstven obrazac ponašanja.

Moji drugovi iz gimnazijskih dana imali su običaj da izmišljaju avanture sa starijim devojkama. Te ih je neka nahvatala u autobusu, te ih zavodila u kafiću ... a u reali se, naravno, ništa od toga nije dešavalo. Mislim, svi smo znali da foliraju ali smo ćutali.

Hm ... Moram da priznam da sam i ja, u tom periodu, bila zainteresovana za starije mladiće. Moji su bili već dugo razvedeni, međutim, otac je itekako bio prisutan u mom životu, i niko od roditelja nije bio dominantan ili inferioran, niti sam bolovala od nedostatka roditeljske ljubavi i razumevanja. Pa ipak, vršnjaci su mi bili nezanimljivi (ne računajući prvu simpatiju iz nižih razreda osnovne). Nijedan od starijih momaka koji su mi se dopadali nije imao sličnosti s mojim ocem; naprotiv. Sećam se da sam izvesno vreme čak imala i prototip Mr Idealnog: morao je biti crnook, krupan, sa bradom. Zašto brada – pojma nemam.:lol: Kasnije se prototip izgubio, tj izgled prestao da bude važan. U suštini, nisu bile važne ni godine, jer se nisam tendenciozno vezivala za starije (samo zato što su stariji), nego zato što sam se sa njima lakše razumela, a možda – sad kad razmišljam – i zato što su umeli da me osvoje jer sam bila prilično nepristupačna (tj. tako delovala).
Ali, u tom smislu, devojkama je, barem tada, bilo lakše: niko nije video ništa patološko u vezi između sedamnaestogodišnjakinje i, recimo, deset godina starijeg mladića. Devojke su brže sazrevale i bile svesne da se upuštaju u kompleksniju vezu. Tada nije bilo naznaka o nekom sponzorstvu, vezivanju zbog love, i razlika je bila jedino u godinama i iskustvu a ne u društvenom statusu i količini novca.
Meni su veze sa starijim mladićima ostale u lepoj uspomeni. Koliko mi je poznato – i oni dele isti utisak.:lol:
 
Btw, "Lolita" nije jednodimenzionalni roman o zaljubljenosti sredovečnog čoveka u devojčurka, baš kao što ni "Smrt u Veneciji" nije gay rapsodija, nego nešto mnogo dublje ... ali to je posebna priča.

naravno...kvilti je muska podsvest, hambert svest, lolita nije lolita vec dolores ali lepsezvuci kao da je nesto drugo, a mama sarlot je ono sto ce dolores postati kad nauci lekciju zivota. psiho roman koji se moze citati mnogo puta
 
Pa dobro, interes za starije nije jedinstven obrazac ponašanja.

Moji drugovi iz gimnazijskih dana imali su običaj da izmišljaju avanture sa starijim devojkama. Te ih je neka nahvatala u autobusu, te ih zavodila u kafiću ... a u reali se, naravno, ništa od toga nije dešavalo. Mislim, svi smo znali da foliraju ali smo ćutali.

Hm ... Moram da priznam da sam i ja, u tom periodu, bila zainteresovana za starije mladiće. Moji su bili već dugo razvedeni, međutim, otac je itekako bio prisutan u mom životu, i niko od roditelja nije bio dominantan ili inferioran, niti sam bolovala od nedostatka roditeljske ljubavi i razumevanja. Pa ipak, vršnjaci su mi bili nezanimljivi (ne računajući prvu simpatiju iz nižih razreda osnovne). Nijedan od starijih momaka koji su mi se dopadali nije imao sličnosti s mojim ocem; naprotiv. Sećam se da sam izvesno vreme čak imala i prototip Mr Idealnog: morao je biti crnook, krupan, sa bradom. Zašto brada – pojma nemam.:lol: Kasnije se prototip izgubio, tj izgled prestao da bude važan. U suštini, nisu bile važne ni godine, jer se nisam tendenciozno vezivala za starije (samo zato što su stariji), nego zato što sam se sa njima lakše razumela, a možda – sad kad razmišljam – i zato što su umeli da me osvoje jer sam bila prilično nepristupačna (tj. tako delovala).
Ali, u tom smislu, devojkama je, barem tada, bilo lakše: niko nije video ništa patološko u vezi između sedamnaestogodišnjakinje i, recimo, deset godina starijeg mladića. Devojke su brže sazrevale i bile svesne da se upuštaju u kompleksniju vezu. Tada nije bilo naznaka o nekom sponzorstvu, vezivanju zbog love, i razlika je bila jedino u godinama i iskustvu a ne u društvenom statusu i količini novca.
Meni su veze sa starijim mladićima ostale u lepoj uspomeni. Koliko mi je poznato – i oni dele isti utisak.:lol:

zasto brada...pa zar ne rece da bradu nose oni koji lazu? znaci zelela si da te lazima zavede jer su svi oko tebe mozda bili previse iskreni a to te je nerviralo.

svaka ti cast na ovome na kraju...ti mora da si sretna zena. moje sve veze su bile katastrofalne, a kad kazem sve mislim bas na sve.
 
zasto brada...pa zar ne rece da bradu nose oni koji lazu? znaci zelela si da te lazima zavede jer su svi oko tebe mozda bili previse iskreni a to te je nerviralo.

svaka ti cast na ovome na kraju...ti mora da si sretna zena. moje sve veze su bile katastrofalne, a kad kazem sve mislim bas na sve.

Eh, pa tada sam još bila mlada i neiskusna, i nisam znala za caku s bradom.:lol:
Brada je delovala intelektualno/produhovljeno/buntovnički, a ja sam se na to ložila.

Šta znači "katastrofalna" veza? Ja ne mogu nazvati "katastrofalnim" nešto što je doprinelo mom iskustvu, ma koliko da je moje emotivno ulaganje bilo, npr, neuzvraćeno.
 
Eh, pa tada sam još bila mlada i neiskusna, i nisam znala za caku s bradom.:lol:
Brada je delovala intelektualno/produhovljeno/buntovnički, a ja sam se na to ložila.

Šta znači "katastrofalna" veza? Ja ne mogu nazvati "katastrofalnim" nešto što je doprinelo mom iskustvu, ma koliko da je moje emotivno ulaganje bilo, npr, neuzvraćeno.

jedna iskrena adolescentska ljubav naglo prekinuta njenom smrcu, dve neuzvracene, bezbroj povrsnih, sto emotivnih -sto onih drugih veza.... uglavnom se dosadjujem sa zenama iscekujuci pravog leptira koji ce da mi zatreperi.

i nemam bradu kad ovo pisem :lol:
 
jedna iskrena adolescentska ljubav naglo prekinuta njenom smrcu, dve neuzvracene, bezbroj povrsnih, sto emotivnih -sto onih drugih veza.... uglavnom se dosadjujem sa zenama iscekujuci pravog leptira koji ce da mi zatreperi.

i nemam bradu kad ovo pisem :lol:

To sam iskusila pa znam kakvi ožiljci ostaju.

A kakav bi nam život bio bez neuzvraćenih ljubavi?
Ne bismo imali alibi za patnju i lizanje rana, tj rane ne bismo ni imali. Ko jednom nije bio ranjen, ne zna kako da otrpi bol.
Prema tome: svako iskustvo = dobro iskustvo (s izuzetkom onog prvog primera).
 
To sam iskusila pa znam kakvi ožiljci ostaju.

A kakav bi nam život bio bez neuzvraćenih ljubavi?
Ne bismo imali alibi za patnju i lizanje rana, tj rane ne bismo ni imali. Ko jednom nije bio ranjen, ne zna kako da otrpi bol.
Prema tome: svako iskustvo = dobro iskustvo (s izuzetkom onog prvog primera).

fala lepo na savetu ali nisam ker da jurim svoj rep ili da lizem svoje rane do iznemoglosti
 
Kada bi sve naše ljubavi bile idealne i ostvarene, čega bi se sećali, kome/čemu bi romane, pesme pisali..
Ljubav bude i prodje i ma koliko idealna bila iza nje ostane praznina, odsustvo želje...ostane zauvek zatvoren kofer, šifra zaboravljena..

Što se teme tiče, mislim da Borka priča o uglavnom zdravom poimanju i doživljavanju odnosa stariji muškarac-mlada žena ili obrnuto koji je u skladu
da životnom dobi oba pola gde svako traži ono što nema i to je tako prirodno. Medjutim, ako se danas mlada žena sutra i dalje posvećuje
isključivo starijim muškarcima ili obrnuto, tek onda možemo pričati o nekakvom poremećaju tj. Elektrinom ili Edipovom kompleksu...
 
Pa dobro, interes za starije nije jedinstven obrazac ponašanja.

Moji drugovi iz gimnazijskih dana imali su običaj da izmišljaju avanture sa starijim devojkama. Te ih je neka nahvatala u autobusu, te ih zavodila u kafiću ... a u reali se, naravno, ništa od toga nije dešavalo. Mislim, svi smo znali da foliraju ali smo ćutali.

Hm ... Moram da priznam da sam i ja, u tom periodu, bila zainteresovana za starije mladiće. Moji su bili već dugo razvedeni, međutim, otac je itekako bio prisutan u mom životu, i niko od roditelja nije bio dominantan ili inferioran, niti sam bolovala od nedostatka roditeljske ljubavi i razumevanja. Pa ipak, vršnjaci su mi bili nezanimljivi (ne računajući prvu simpatiju iz nižih razreda osnovne). Nijedan od starijih momaka koji su mi se dopadali nije imao sličnosti s mojim ocem; naprotiv. Sećam se da sam izvesno vreme čak imala i prototip Mr Idealnog: morao je biti crnook, krupan, sa bradom. Zašto brada – pojma nemam.:lol: Kasnije se prototip izgubio, tj izgled prestao da bude važan. U suštini, nisu bile važne ni godine, jer se nisam tendenciozno vezivala za starije (samo zato što su stariji), nego zato što sam se sa njima lakše razumela, a možda – sad kad razmišljam – i zato što su umeli da me osvoje jer sam bila prilično nepristupačna (tj. tako delovala).
Ali, u tom smislu, devojkama je, barem tada, bilo lakše: niko nije video ništa patološko u vezi između sedamnaestogodišnjakinje i, recimo, deset godina starijeg mladića. Devojke su brže sazrevale i bile svesne da se upuštaju u kompleksniju vezu. Tada nije bilo naznaka o nekom sponzorstvu, vezivanju zbog love, i razlika je bila jedino u godinama i iskustvu a ne u društvenom statusu i količini novca.
Meni su veze sa starijim mladićima ostale u lepoj uspomeni. Koliko mi je poznato – i oni dele isti utisak.:lol:
Ja razliku od deset godina uopste ne vidim kao drasticnu. A dok sam bila u srednjoj skoli videla sam je i kao pozeljnu. :D
Mislila sma na razliku od 20-30 i vise godina. Tada se nekako uvek zacudim i kad je razlika drasticno velika pitam ko je u takvoj vezi kome kompezacija za sta?! Mada ne mora uopste da znaci da se u toj vezi moraju traziti neki patoloski odnosi. Kada bi terali mak na konac i do tancina analizirali brakove, vrlo je verovatno da bi se u svakom braku moglo naci mnogo psihopatoloskih poremecaja.
Samo mislim da odredjene uporne cudne tendencije imaju uzroke...Sad koje?...
 
naravno...kvilti je muska podsvest, hambert svest, lolita nije lolita vec dolores ali lepsezvuci kao da je nesto drugo, a mama sarlot je ono sto ce dolores postati kad nauci lekciju zivota. psiho roman koji se moze citati mnogo puta

Pocela sam da citam knjigu pre par godina , procitala par strana i stigla do dela kad opisuje pozudu prema devojcicama. Odmeravao je noge nekom detetu na nekoj klupi i tu sam zavrsila i teatralno vratila knjigu vlasniku. Moracu opet da pokusam da procitam knjigu, zanima me kako Nabokov to vidi. Ali cu da kupim knjigu, da nemam kome da je vratim... :D
 
Pocela sam da citam knjigu pre par godina , procitala par strana i stigla do dela kad opisuje pozudu prema devojcicama. Odmeravao je noge nekom detetu na nekoj klupi i tu sam zavrsila i teatralno vratila knjigu vlasniku. Moracu opet da pokusam da procitam knjigu, zanima me kako Nabokov to vidi. Ali cu da kupim knjigu, da nemam kome da je vratim... :D

nadji nekog ciku da ti objasni kako to nabokov vidi
 
Film sam gledala '97. kad se i pojavio, bila sam klinka.Knjigu sam tek bila nacela i u afektu od nje odustala isto pre nekoliko godina... Rado se vracam i na knjige i na filmove koje sam gledala/procitala.
Mani mene tog tvog sarkazma i iskljucivosti...
 
Ocigledno da volis da ljude vidis u najgorem svetlu, sto ti to cini zadovoljstvo?
Dostojevskog sam citala u osnovnoj skoli par knjiga, srednjoj ponovo sve i sad, relativno skoro citala opet... I svaki put drugacije dozivim.
Razlike izmedju ,,lolite'' i ,,Zlocina i kazne'' ipak ima .,,Lolita'' je prilicno kontraverzni roman jer dotice pedofiliju, opisuje je bas iz perspektive pedofila, samim tim budi razlicite reakcije. Dostojevski je patnju dece doticao na drugaciji nacin.
 

Back
Top