- Poruka
- 409.711
Preuzet tekst
Pre nekoliko nedelja u Južnoj Africi, krivolovci su tokom noći ubili nosoroga. Sledećeg dana, veterinari su izvršili obdukciju kako bi pronašli metak,
ključni dokaz u istrazi. U ovom slučaju, ženku nosoroga su upucali u stomak, zbog čega je umrla sporom i izuzetno bolnom smrću tokom noći.
Ben Volas, čovek iza fotografije, opisuje svoje iskustvo:
„Fotografisao sam i pomagao veterinarima gde sam mogao dok su je sekli za metke, kada sam čuo jednog od veterinara kako pominje da je ženka trudna (nosi bebu).Otrčao sam do zadnjeg dela nosoroga, baš kada su otvarali amnionsku kesu, otkrivajući ovaj fetus, koji je trebalo da se rodi.
Zaštita, posebno nosoroga, je nešto čime se bavim već dugo. Bio sam na mestima krivolova ranije, video sam neke strašne stvari, ali ovo je nešto što će me proganjati veoma dugo.Njegova krhka koža bila je meka na dodir i lako se kidala i najnežnijim četkanjem. Njegova stopala su bila nerazvijena, njegove beživotne oči staklaste iza gustih trepavica koje su počele da rastu.Tamo u travi ležao je, pored svoje majke, koja je verovatno umrla sporom, bolnom i strašnom smrću u mračnoj noći. Njegova šansa za život je oteta povlačenjem okidača i pohlepom čovečanstva...“
Željko Vuković
Pre nekoliko nedelja u Južnoj Africi, krivolovci su tokom noći ubili nosoroga. Sledećeg dana, veterinari su izvršili obdukciju kako bi pronašli metak,
ključni dokaz u istrazi. U ovom slučaju, ženku nosoroga su upucali u stomak, zbog čega je umrla sporom i izuzetno bolnom smrću tokom noći.
Ben Volas, čovek iza fotografije, opisuje svoje iskustvo:
„Fotografisao sam i pomagao veterinarima gde sam mogao dok su je sekli za metke, kada sam čuo jednog od veterinara kako pominje da je ženka trudna (nosi bebu).Otrčao sam do zadnjeg dela nosoroga, baš kada su otvarali amnionsku kesu, otkrivajući ovaj fetus, koji je trebalo da se rodi.
Zaštita, posebno nosoroga, je nešto čime se bavim već dugo. Bio sam na mestima krivolova ranije, video sam neke strašne stvari, ali ovo je nešto što će me proganjati veoma dugo.Njegova krhka koža bila je meka na dodir i lako se kidala i najnežnijim četkanjem. Njegova stopala su bila nerazvijena, njegove beživotne oči staklaste iza gustih trepavica koje su počele da rastu.Tamo u travi ležao je, pored svoje majke, koja je verovatno umrla sporom, bolnom i strašnom smrću u mračnoj noći. Njegova šansa za život je oteta povlačenjem okidača i pohlepom čovečanstva...“
Željko Vuković
