Idem ja sa zelene linije i sretnem.... Njih dvoje troje su rekli da su bozije sluge u stvari popovi.
Jer u Bibliji se spominju i bozija deca i bozije sluge.
Ako je Bog otac, onda bi bilo logicno da su ljudi bozija deca.
Kreator se nije služio nikakvom logikom jer vlogika funkcioniše samo u nižim svetovima jer je to karakteristika uma - um ne postoji u čisto duhovnim svetovima gde egzistira TO (Bog).
NAPOMENA: Bog kao Biće nema muški ili ženski pol pa ga ne možemo zvati ni muškim niti ženskim imenicama - mada koristimo imenicu muškog roda što ne odgovara suštini ili istini. Ipak, to je OK jer živimo u svetovima u kojima ne možemo tražiti savršenost koja ne postoji. Mada. u njima duhovno izrastamo i krećemo se ka toj najvišoj perfekciji koju često zamenjujemo rečju 'savršenost'.
Iz te nesavršenosti možemo koristiti i jednu i drugu reč iako ni jedna ni druga ne opisuje stvarnost. Evo zašto; TO (Bog) kreiralo je (kreirao je) nas Duše, večitim i besmrtnim i odaslao nas u ove niže svetove da iskustveno dosegnemo realizaciju svih Njegovih principa ili kvaliteta. Zato smo ovde u vrsti škole gde učimo služiti Njegov osnovni uzrok a to najbolje činimo učenjem da opslužujemo život oko nas odnosno druge ljude kako u njihovim potrebama tako sa pozicija naših poslova koje radimo ili dok su oni još mala deca ili stari i nemoćni.
Nije pogrešno reći da smo deca Boga ili sluge Njegovog osnovnog uzroka a to znači sveukupnog života. Baš Njega ne postoji način kako bismo ga služili jer Njemu mi nemamo šta činiti ili dvoriti jer TO, Kreator ili Bog nije bilo kakvog oblika pa da mu peremo noge ili posteljinu....
Ovde smo na putu dosezanja stadijuma svesti koju znamo kao Znati Sebe ili Samo-Realizacija a onda stanje svesti poznato kao Bog-Svest. Tek iz ove poslednje svesti mi postajemo SARADNIK sa BOGOM. Kao takvi dobijamo neki od poslova širom njegove kreacije jer smo dovoljno svesni i sposobni ali i odgovorni da možemo raditi takve poslove u opsluživanju celog života koji je Njegova kreacija - baš kao što smo i mi sami.
Inače, baš bih voleo da znam koga i kako služe popovi (sveštena lica) iz njihovih humanih stanja svesti.
Ja sam i dete i sluga jednostavno je to i moja deca su morala da me služe nisam ih rodila da budem ja njima služavka inače bi bila nevaspitana derišta. Danas je ceo svet pun takvih i to ne valja ja sam Božiji sluga i dete ON me vaspitava i uči šta je u redu a šta nije
To je lično razumevanje ili (ne)razumevanje. Bejaše jednom u njegovoj knjižici rekao Khalil Gubran: "Your children are not your children...." (Vaša deca nisu vaša deca, ona su sinovi i kćeri života koji teži samom sebi. Iako dolaze kroz vas nisu od vas...)
Tokom našeg odrastanja naši roditelji rade onako kako najbolje znaju i mogu iako ne znaju mnogo. Mi, takođe, ne znamo mnogo ali se trudimo da uradimo bolje nego što su to čćinili naši roditelji. Kasnije, u narednim životima a na osnovu iskustava iz prethodnih, trudimo se da budemo bolji i ispravnmiji kao deca i kao roditelji i tako tokom stotine hiljada života dođemo do saznanja da svoju decu podižemo i vaspitavamo da budu časni, pošteni i odgovorni ali i nesebični, kreativni i radni te da sebe kroz život nose na svojim plećima... Sve ovo ne učimo decu rečima već vlastitim primerom. To je jedini pravi i validni način. Sve ostalo je učenje života kako za nas tako i za naše roditelje i našu decu...
Takođe, Bog nas ne vaspitava i baš bih voleo da mi neko kaže kako ga je Bog vaspšitavao. Bog čak i ne mari za ovaj svet je ga je kreirao, postavio zakone u njemu ali i one koje je takođe postavio da vode računa da ovi svetovi ispravno funkcionišu u skladu sa svim zakonima. I zašto bi se ON, Bog, brinuo i starao ako zna da smo besmrtni i da ćemo se pre ili kasnije vratiti Njemu...
Ukoliko je postojao entitet poput Boga, onda nam je roditelj. Otac ako smo u patrijarhatu, Majka ako smo u matrijarhatu, a u integratu recimo samo Bog...ukoliko postoji Vreme...i da ukoliko je opstao sav taj period onda nas i dalje služi...
I da ponovim, ne smatram da se naš tvorac bavi nama. To je sve umišljenost kako religija tako i pojedinaca...
Bog, nije ni Majka niti Otac jer je On ustvari TO, bez pšola i oblika ili forme.
On je sve obezbedio za naše učenje života ili odgovornosti, ljubavi, nesebičnosti i ostalih vrlina pa zašto bi ON (TO) nas služio. Da nam pere tanjire, kuva kafu, ide na posao ako je sve to način kako sami učimo opsluživati i sebe i život oko nas....
Inače je tačno da se on ne bavi nama ni na koji način. Mi smo ti koji se moramo baviti nama i naučiti da ne budemo lenji, nekreativni, sebični i još mnogo toga. Učimo upravo ono suprotno a to je realizovati sve Njegove atribute ili kvalitete. Da smo bili bolji u tome ne bismo danas ovako zaglavili pa se pitamo hoćemo le se poubijati ili ćemo možda preživeti. Mada, i to je deo životnih lekcija....
Svima ovde moj pozdrav!