Svaki čovek na ovoj planeti je površan. Ljudi su prokleti i to nam je jedno od najvećih prokletstava. Verovatno većina vas koja pročita ovu moju prvu rečenicu reći će kako nisam u pravu. Za odbranu ću dati jednu veliku i najbitniju činjenicu što se tiče te iste rečenice. Izgled. Površnim ljudima nas čini zato što gledamo ljušture drugih. Gledajući ljušturu čoveka dovodimo neke zaključke koje su ništa drugo nego predrasude. Raznolikost vlada među nama, a to mogu nazvati kao iskušenje dato svima nama kako bi videli ko će se odupreti tome, a ko neće. Ne znam ko hoće, ali znam da većina nas neće. Da nisam u pravu da li mislite koliko bi potrajalo manekenstvo, moda, glamur, luksuz. Možda je čudno što mešam luksuz u sve to, ali verujte mi kad dublje razmislite o tome, nisam ga bezveze spomenula. Luksuz je nešto što neki ljudi u zemlji u kojoj živimo mogu da priušte sebi. Ne znam ih sve po imenu i prezimenu, ali svako od nas ima neki opis za sve njih. To su ili snobovi ili kriminalci ili kako god. Ali znajte da ih jedna osobina vezuje, a to je: "najbolje prihvaćeni u društvu". Niko ne može da mi kaže da nisam u pravu, jer jesam. To je sama činjenica. Isto što vas mogu uveriti u to je tema o ljubavi. Izgled je nešto što će vas privući ka nekoj osobi zar ne? U grupi momaka ili devojaka zapašće vam za oko ona osoba koja će vam biti najprivlačnija, zar ne? Budite iskreni i odgovorite na ovo pitanje bez trunke laži. Pa, da zaista nisam u pravu niko se ne bi doterivao. Svi bi izgledali onako kako se probudimo. A da ne pričamo o poslovima... Ljudi u bankama na primer moraju lepo izgledati... Žene u suknjama i štiklama, a muškarci u odelima i obavezno doterani i primorani na to da uredno izgledaju. A zašto? Pa zbog nas.. Pa mi smo ti koji ćemo ulaziti u te banke... I opet se vraćam na moju prvobitnu rečenicu. Ne možete me apsolutno uveriti u to kako nisam u pravu. Za svaki segment da se uhvatimo moći ću da vas uverim u sve ovo što sam napisala.