Ljudi danas govore više od 7.000 jezika

[Nina]

Lingvisti u novim istraživanjima tvrde da svi jezici sveta potiču od jednog prajezika, a onda se naša vrsta podelila na različite populacije, pre 135.000 godina.
Više nas, više nego ma šta drugo, jezik definiše kao ljude. Ipak, ne postoji saglasnost kada se pojavio u našoj evoluciji. Neki arheološki zapisi govore o jezicima pre oko 100.000 godina, dok se na osnovu nekih drugih može zaključiti da je jezik prethodio svesnom čoveku.

Analiza celog genoma, H hromozoma i mitohondrijalne DNK ukazuje na to da se homosapijens prvi put „razbio” ili „podelio” u različite populacije pre oko 135.000 godina.Kako su naveli članovi istraživačkog tima, kašnjenje između pojave ljudskog jezika i njegovog široko rasprostranjenog pojavljivanja u arheološkim zapisima sugeriše da je ovaj novi nivo komunikacije uobličio karakteristična ljudska ponašanja, od uspona sistemskog graviranja do sahranjivanja mrtvih

 

[Nina]

 

[Nina]

Dokazi za izražavanje simboličkog ponašanja pojavljuju se veoma kasno – znatno nakon što je homosapijens stigao kao anatomski entitet. Očigledno je da je velika biološka reorganizacija u poreklu homosapijensa uključivala neke neuralne inovacije koje su „osposobile” već visokoevoluirani ljudski mozak za simboličko mišljenje. Ovaj potencijal je tada morao biti „otkriven” kulturno, verovatno kroz pronalazak jezika.

Drugi arheolozi, međutim, osporavaju da su ove promene u ponašanju bile postepenije akumulacije, potpomognute, ali ne i nužno usredsređene na jezik dok su ljudi eksperimentisali sa novim materijalima i s vremenom formirali složenije društvene mreže.

Sposobnost za jezik već postoji kod naše vrste i prisutna je kod drugih životinja.
Iako je način na koji raspoređujemo reči i dobijemo smisleno značenje otkriven kod drugih životinja, način na koji ga ljudi koriste čini se jedinstvenim, barem do sada, jer i dalje mnogo učimo o tome kako druge životinje komuniciraju.
Simbolično korišćenje reči, kao u figurativnom govoru, kao što je „prosuti pasulj“, jedan je primer jedinstvenog načina na koji koristimo jezik.
Pre 100.000 godina, ova verbalna revolucija je zacementirana u ponašanju homosapijensa, arheološki vidljiva u našoj upotrebi simbolike u ukrasima tela i gravurama.Izvor: RTS, Science Alert