Inače, kako izgleda uspostavljen landscape sa sukulentnim biljkama - nakon više decenija rasta i razvoja?
Otprilike kao na sledećim slikama. Ove slike su iz Pustinskog Muzeja, Tucson, Arizona, SAD.
Žbunovi cholla kaktusa (Cylindropuntia) prekrivaju tlo, izmešani sa različitim vrstama žalfije. Stabla sahuaro kaktusa (
Carnegiea gigantea) rastu u razmaku.
Dodaću par slika sa interneta o sahuaru (prethodno su moje amaterske fotografije). Radi skale, da se vidi o kakvom kaktusu se radi:
Oni ovde rastu u čitavim šumama, prekrivajući brda i strane planina:
No, da se vratimo pustinjskom muzeju:
Žbunje sveprisutnih žalfija je izmešano sa
Ferocactus primercima (izgledaju kao mala burad) i cikadama. U pozadini je stablo pustinjskog drveta mesquite, preko koga raste
Echinopsis puzeći kaktus (koji, inače, daje ogromne plodove veličine grejpfruta, odličnog ukusa).
Nekoliko primeraka agave kraljice Viktorije (
Agave victoriae-reginae), većina kojih je pustila cvet. Agave mogu da rastu godinama ili decenijama, ali cvetaju samo jednom: proces cvetanja dovodi do smrti biljke, koja svu energiju ulaže u nagli i brzi rast višemetarskog stabla na čijem vrhu se nalaze cvetovi!
Iza se nalazi žbunje jake (
Yucca, mislim da su ovo mladi primerci vrste
filifera).
U pozadini je par primeraka
Stenocereus vrsta, mada nisam siguran za onog na levoj strani. Ljubičasto cveće u prvom planu su, opet, žalfije.
Druga
Echinopsis vrsta puzi po zemlji, dok u pozadini raste ocotillo žbun (
Fouquieria splendens). U prvom planu je jedan bledi
Astrophytum, dva
Ferocactus primerka, i sa obe strane po jedan "žbun"
Euphorbia (vrsta
resinifera, ako se ne varam).
Ok, mislim da sam dovoljno zatrpao ovu temu za sada...