Ljubavna zelja

Svemira ne ali ocigledno zivimo po ritmu svemira.
Nego, kad dodjes tako do kraja zivota, i zadovoljan
si i srecan, kao sto rekoh, igras sah u parku,
ili forumasis :>P
A onda ti dune da ispunis biznis ideju pa zaradis
milione :>|p
i kad uzmeš milione i dalje si u svemiru Svemira...šta ćeš s Milionima? učiniti druge sretnim ili sebe sretnim tako što su drugi srećni jer su se sreli sa tvojim svemirom a i ti sa njihovim svemirima u Svemiru Svemira???...


al nam pravopis sve miran...42 miliona...
IMG-b02747c42b150a3a98bb3f6e36a47d6f-V.png
 
Vinograd moze, maslinjak moze...

Ili je tema seks u redovima vinograda gde su pustene 10 raspustenice pa se vijate u lavirintu redova loze, vezanih ociju, pa ko koga dohvati?
 
Ne znam, pojma nemam, ponekad pomislim da je to vrijedno žrtvovanja vlastitog života i odlaska u smrt (zbog toga što vjerujem u reinkarnaciju pa mislim da imamo gotovo bezbroj popravnih), kako bi jedna mala, plavooka, plavokosa, dječje simpatično-đavolasta protestantkinja židovskog imena (Miriam, ali 100/100 bijela Njemica), manjina u mojoj katoličkoj osnovnoj školi, propustila sastanak s prijateljicom koja je taj dan pozvala na druženje.
Otišla se s njom naći da bi bezglava kakva je bila, izletila biciklom pred kamion.
Prema priči onih koji su vidili, vozač je izašao, uhvatio se za glavu, pao na koljena i zaplakao, dok se prijateljica od šoka tresla i ispovraćala.
U šta se nakon toga pretvorila, o tome ne želim pisati.
Zašto ovo pišem - pa zato što je moj profesor engleskog (najdivnija osoba na svijetu, Herr Thoms, sušta suprotnost balkanskim pedagozima) jednom presreo neki njen papirić upućen kolegici pid satom i naglas ga pročitao.
Pisala je nešto o meni, razred se počeo smijati ns sav glas, ona zamukla, a šutio i ja, zbog toga što sam mislio da me podjebava.
Tek kao odrasla osoba, shvatio sam da je to bio jedan od rijetkih trenutaka, kada me nije podjebavao.

Summa summarum, volio bi da sam je poljubio.
I predivno i potresno
 
I predivno i potresno
To je jedna od one tri famozne želje.
Prošlo je već... 30 godina, ali jednu od tri želje bi ispucao na nju, da taj dan tamo nije bila.
Pa sve da sam je nakon toga poljubio i popio šamarčinu zbog toga što sam si možda sve umislio, ili što je moj profesor trollčuga poruku izmislio (iako mislim da nije, volio me podjebavati, ali nikada na takav način, u biti sam mu bio miljenik, kojem je mogao bilo šta reći, a znao je da se na njega nikada ne bi naljutio, kao ni on na mene), svejedno bi mi srce bilo na mjestu.
Okrenuo bi se bridećeg obraza nakon zvučne šamarčine i glumio uvređenog, a bio bi najsretnija ocoba na svijetu, samo da znam da je mala, plava, đavolica živa i zdrava.
Na nju bi otišla jedna od tri želje koje nudi zlatna ribica, to garantiram.
 

Back
Top