- Poruka
- 12.874
John Keats i Fanny Browne jedna je od najdodirljivijih ljubavnih priča u istoriji književnosti. Keats, jedan od najcjenjenijih pjesnika engleskog romantičnog pokreta, upoznao je Fanny Brawne 1818. godine kada je imao samo 23 godine, živio je u Hampsteadu, London. Njihova romansa je brzo procvjetala, iako je bila puna izazova, prvenstveno zbog Keatsovog slabog zdravstvenog i finansijske nestabilnosti.
Ljubav Keatsa i Brawnea bila je duboko strastvena, o čemu svjedoče pisma koja joj je Keats pisao, neka od najdirljivijih i najintimnijih na engleskom jeziku. Često je pisao o svojoj ogromnoj ljubavi i želji, ali i strahovima - njegova tuberkuloza je brzo napredovala, a bio je bolno svjestan da mu je vrijeme ograničeno. Keats je u jednom pismu napisao:
"Bio sam zapanjen da ljudi mogu umrijeti kao mučenici za religiju - drhtao sam od toga - ne drhtim više - mogao bih biti mučenik za svoju religiju - Ljubav je moja vjera - mogao bih umrijeti za to - mogao bih umrijeti za vas. " (mart 1820.)
Međutim, Keatsovo pogoršanje zdravlja ugrožava njihov odnos. Njegovi prijatelji, zabrinuti zbog njegovog stanja, savjetovali su ga da napusti Englesku zbog toplije klime. Keats je 1820. godine otputovao u Italiju u nadi da će se oporaviti od bolesti, ostavljajući Fanny u Londonu. Tragično, nikad se više nisu vidjeli. Keats je umro u Rimu u februaru 1821. godine, u dobi od 25 godina.
Fanny Brawne je nosila odjeću za tugu nekoliko godina nakon Keatsove smrti i bila je uglavnom izvan očiju javnosti. Dok se na kraju udala i dobila djecu, njena povezanost sa Keatsom je ustrajala kroz ljubavna pisma koja je ostavio iza sebe. Njihova veza, iako kratkotrajna, ostaje ovjekovječena u analima književne istorije, simbolizirajući često gorku prirodu ljubavi.
Ljubav Keatsa i Brawnea bila je duboko strastvena, o čemu svjedoče pisma koja joj je Keats pisao, neka od najdirljivijih i najintimnijih na engleskom jeziku. Često je pisao o svojoj ogromnoj ljubavi i želji, ali i strahovima - njegova tuberkuloza je brzo napredovala, a bio je bolno svjestan da mu je vrijeme ograničeno. Keats je u jednom pismu napisao:
"Bio sam zapanjen da ljudi mogu umrijeti kao mučenici za religiju - drhtao sam od toga - ne drhtim više - mogao bih biti mučenik za svoju religiju - Ljubav je moja vjera - mogao bih umrijeti za to - mogao bih umrijeti za vas. " (mart 1820.)
Međutim, Keatsovo pogoršanje zdravlja ugrožava njihov odnos. Njegovi prijatelji, zabrinuti zbog njegovog stanja, savjetovali su ga da napusti Englesku zbog toplije klime. Keats je 1820. godine otputovao u Italiju u nadi da će se oporaviti od bolesti, ostavljajući Fanny u Londonu. Tragično, nikad se više nisu vidjeli. Keats je umro u Rimu u februaru 1821. godine, u dobi od 25 godina.
Fanny Brawne je nosila odjeću za tugu nekoliko godina nakon Keatsove smrti i bila je uglavnom izvan očiju javnosti. Dok se na kraju udala i dobila djecu, njena povezanost sa Keatsom je ustrajala kroz ljubavna pisma koja je ostavio iza sebe. Njihova veza, iako kratkotrajna, ostaje ovjekovječena u analima književne istorije, simbolizirajući često gorku prirodu ljubavi.
