Ljubav vs zaljubljenost

Ovako...

Ljubav je osjećaj privrženosti, međusobne uvjetovanosti. Kad nešto voliš, spreman si se borit za to, život ti je prazan bez toga. Želiš sve najbolje tome i sam činiš što možeš da tako bude. Mržnja je pak suprotan osjećaj. Osjećaj krajnje odbojnosti, gađenja, silne želje da se tome sve najgore događa ili u krajnjem slučaju da nestane. Sve činiš što možeš da to što više pati. Mržnja nije dobra za zdravlje i besmisleno je vječno mrziti. Nemoguće je mrziti više skupina ljudi, eksplodirao bi brate.

Primjerice ja... Volim svoju domovinu, svoj narod, svoju naciju, svoj grad, samog sebe, svoju obitelj i svog kućnog ljubimca. Mrzim samo Srbe. 7:1! U meni je više ljubavi nego mržnje. Zašto mrzim Srbe? Zato što sam zbog njih mogao ne preživjet rođenje, zato što su devedesetak godina ljuti neprijatelji Hrvata itd. Prije sam mrzio i jednu osobu, jer me zafrkavala (ponajviše oko ocjena) i ogovarala. Cilj je bio upisat bolju srednju školu. Pošto smo upisali istu, više je ne mrzim. Nema razloga. Toplo se nadam da ću jednom prestat i te Srbe mrzit, da bude 7:0. Što se treba dogodit da tako bude. Treba FBiH pripasti Hrvatskoj, a RS i Brčko Srbiji. Zaokružene granice, dva zadovoljna naroda. Nema potrebe za daljnjom mržnjom.

Napaljenost nije ljubav. Zaljubljen bit znači zavoljet svoju družicu. Družica je osoba na koju si napaljen, jer joj ga redovito mećeš. Kad nemaš neku žensku, možeš bit napaljen na nju. Lažeš ako kažeš da je voliš ili da si zaljubljen u nju. To ne možeš bit jer je jedva poznaš, a o tome da joj ga nisi metnuo da i ne govorim.
 

Back
Top