Ljubav se uvek vraca

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.310
Poznati pisac Franz Kafka (1883-1924), koji se nikada nije oženio i nije imao decu, prošetao je parkom u Berlinu, kada je sreo devojčicu koja je plakala jer je izgubila svoju omiljenu lutku. Ona i Kafka bezuspešno su pretaživali park ne bi li našli lutku. Kafka joj je tada rekao da će sutra opet doći i da zajedno opet traže lutku. Sledećeg dana, iako nisu pronašli lutku, Kafka je devojčici poklonio pismo koje je lutka napisala.

'Molim te, ne plači. Otputovala sam da vidim svet. Pisaću ti o svojim avanturama'.

Tako je započela priča koja se nastavila do kraja Kafkinog života. Tokom njihovih sastanaka, Kafka je čitao lutkine pažljivo ispisane avanture i priče koje je devojčica smatrala božanstvenim. Napokon, Kafka je doneo lutku (kupio je) koja se vratila u Berlin.

- To uopšte ne liči na moju lutku - rekla je tada devojčica.

Kafka joj je, onda, predao još jedno pismo u kojem je lutka napisala: 'Putovanja su me promenila.' Devojčica je zagrlila novu lutku i sva srećna je odnela kući. Godinu dana kasnije Kafka je preminuo. Mnogo godina kasnije devojčica koja je bila već devojka je u lutki pronašla pismo. U malom pismu koje je potpisao Kafka bilo je zapisano:

'Sve što volite verovatno će biti izgubljeno, ali na kraju će se ljubav vratiti na drugi način.'
 
Poznati pisac Franz Kafka (1883-1924), koji se nikada nije oženio i nije imao decu, prošetao je parkom u Berlinu, kada je sreo devojčicu koja je plakala jer je izgubila svoju omiljenu lutku. Ona i Kafka bezuspešno su pretaživali park ne bi li našli lutku. Kafka joj je tada rekao da će sutra opet doći i da zajedno opet traže lutku. Sledećeg dana, iako nisu pronašli lutku, Kafka je devojčici poklonio pismo koje je lutka napisala.

'Molim te, ne plači. Otputovala sam da vidim svet. Pisaću ti o svojim avanturama'.

Tako je započela priča koja se nastavila do kraja Kafkinog života. Tokom njihovih sastanaka, Kafka je čitao lutkine pažljivo ispisane avanture i priče koje je devojčica smatrala božanstvenim. Napokon, Kafka je doneo lutku (kupio je) koja se vratila u Berlin.

- To uopšte ne liči na moju lutku - rekla je tada devojčica.

Kafka joj je, onda, predao još jedno pismo u kojem je lutka napisala: 'Putovanja su me promenila.' Devojčica je zagrlila novu lutku i sva srećna je odnela kući. Godinu dana kasnije Kafka je preminuo. Mnogo godina kasnije devojčica koja je bila već devojka je u lutki pronašla pismo. U malom pismu koje je potpisao Kafka bilo je zapisano:

'Sve što volite verovatno će biti izgubljeno, ali na kraju će se ljubav vratiti na drugi način.'
❣️❣️❣️❣️
 
Dobro je kad imaš veru u to. Ja je nekako nemam.

A na koji drugi način će se vratiti ljubav? Nejasno je.
pricam o kolosalnoj ljubavi, ne prolaznim avanturama sta sve nose...ono kad u podsvesti neko lice nosis, a ne znas odakle, ni kada, ni gde i kad se osvestis znas da nije samo san. malkice uvrnuto, al od mene, normalno, svakodnevno i uobicajeno nista nes cuti:rotf:
 
Ovo sam na više mesta pročitala od Kafke, ali bih volela da razumem drugačije nego uobičajeno, naime sva ljubav će ti se vratiti. Meni deluje da to nije tako. Ljubav vredi za onog koji voli.
ne mora da znaci, mozes da volis, da nisi emo osakacen, da si divan, ali da stalno nailazis na nerazumevanje. sto bi se reklo, svaki lonac ima svoj poklopac.

problem je sto ne znas kada ce pravi da zasedne. a prepoznaje se na keca sto se kaze.
 
Ne smem ništa da očekujem! Očekivanje je napor i tuga. Najbolje je uživati u sopstvenoj ljubavi pa kad nam se uzvrati tako sudbinski kako kažeš da se iznenadimo. Ali čak ne verujem ni u to. Gajiti ljubav u sebi i ne biti zavisan od vraćanja, to mi deluje kao dobar cilj, i put.
 
Ne smem ništa da očekujem! Očekivanje je napor i tuga. Najbolje je uživati u sopstvenoj ljubavi pa kad nam se uzvrati tako sudbinski kako kažeš da se iznenadimo. Ali čak ne verujem ni u to. Gajiti ljubav u sebi i ne biti zavisan od vraćanja, to mi deluje kao dobar cilj, i put.
marfijev zakon... svakom se desio... os naprimer da sretnes nekog iz proslosti, ides istim ulicama, istimkrajem, kao ono slucajno...i nikad neces. i onda sretnes tu osobu na potpuno levom mestu na kome nikad ne bi ocekivao.

treba dosta zivotne muke da bi se skroz opustio i time otvorio nevidljivi prolaz da se stvari i ljudi dovlace same do tebe.
 
Ne smem ništa da očekujem! Očekivanje je napor i tuga. Najbolje je uživati u sopstvenoj ljubavi pa kad nam se uzvrati tako sudbinski kako kažeš da se iznenadimo. Ali čak ne verujem ni u to. Gajiti ljubav u sebi i ne biti zavisan od vraćanja, to mi deluje kao dobar cilj, i put.
ovo je lepo receno ali kod emotivnih osoba neostvarivo...ako das ljubav punim srcem ocekujes i da ti se uzvrati
 
Ali posle nekog vremena kad analiziram i gledamo osobu koju smo voleli drugim očima sa distance, lepo se i jasno vidi da smo sve bojili sobom ❤️. Mi smo ti koji smo dali boju, ukus, miris toj ljubavi. A druga osoba je bila pogodna za to, izazvala je to u nama (to ne može svako, daleko od toga).
 
ovo je lepo receno ali kod emotivnih osoba neostvarivo...ako das ljubav punim srcem ocekujes i da ti se uzvrati
Ne očekujem.
Nisam emotivan?
( ni Puškin nije bio :kafa: )

1690051972679.png
 
Poslednja izmena:
ako ocekujes ljubav do kraja zivota ili za ceo zivot ili jedna jedina, ona prava, pa jos kada kazu bezuslovna je nerealno ocekivanje
ali ako osetis ljubav i uzvrati ti se .i uzivas u toj ljubavi, punim plucima, svaki dan , svaki minut , bez razmisljanja o roku trajanja je realno
To je zaista vrhunsko životno iskustvo koliko god da trajalo!
 
Dobro je kad imaš veru u to. Ja je nekako nemam.

A na koji drugi način će se vratiti ljubav? Nejasno je.
U nekom drugom obliku će se vratiti. Ljubav svi poistovećuju sa osobom, ali ne znači da ako si nekog voleo da je vraćanje ljubavi vraćanje te osobe u naš život. Samo će neka uspavana osećanja u nekom periodu života biti ponovo aktivirana za nekog ili nešto. To je vraćanje ljubavi u živote nekih od nas.

nažalost ljubav je prolazna 😔
Prema Nekome je prolazna, ali kao energija i emocija uvek je u nama, do nas je koliko je emitujemo i kome. Uglavnom je samo spominjemo (i koristimo )u kontekstu prema partneru. :roll: (sebično)
A ima je neograničeno u nama za sve i svakog i svašta. No, stisli smo je i ne damo. :(
 
Poznati pisac Franz Kafka (1883-1924), koji se nikada nije oženio i nije imao decu, prošetao je parkom u Berlinu, kada je sreo devojčicu koja je plakala jer je izgubila svoju omiljenu lutku. Ona i Kafka bezuspešno su pretaživali park ne bi li našli lutku. Kafka joj je tada rekao da će sutra opet doći i da zajedno opet traže lutku. Sledećeg dana, iako nisu pronašli lutku, Kafka je devojčici poklonio pismo koje je lutka napisala.

'Molim te, ne plači. Otputovala sam da vidim svet. Pisaću ti o svojim avanturama'.

Tako je započela priča koja se nastavila do kraja Kafkinog života. Tokom njihovih sastanaka, Kafka je čitao lutkine pažljivo ispisane avanture i priče koje je devojčica smatrala božanstvenim. Napokon, Kafka je doneo lutku (kupio je) koja se vratila u Berlin.

- To uopšte ne liči na moju lutku - rekla je tada devojčica.

Kafka joj je, onda, predao još jedno pismo u kojem je lutka napisala: 'Putovanja su me promenila.' Devojčica je zagrlila novu lutku i sva srećna je odnela kući. Godinu dana kasnije Kafka je preminuo. Mnogo godina kasnije devojčica koja je bila već devojka je u lutki pronašla pismo. U malom pismu koje je potpisao Kafka bilo je zapisano:

'Sve što volite verovatno će biti izgubljeno, ali na kraju će se ljubav vratiti na drugi način.'
Читао сам ово негде. Има тако људи који воде рачуна о другима. Кафка је био један од њих
 

Back
Top