Kad sam bila 5. razred, u huperu sam pronasla adresu dzonija depa, i napisala sam mu dugo i lepo pismo, sa sve lepljenim presovanim ljubicicama, i mojom biografijom, i obecanjem da cu ga cekati koliko god bude trebalo. I poslala sam to pismo, ali mi nikad nije odgovorio, pa kako je vreme prolazilo, tako je i moja ljubav jenjavala, a kad je istetovirao "vino forever", to je bio kraj medju nama.
Pre par godina sam se ponovo zaljubila, ovaj put u Adrijana Brodija, i ta ljubav je zrelija i stalozenija, nego ona klinacka. Kad vidim Brodija, ja samo zurim u ekran i ne postojim cini mi se, ako njega nema na tv-u. Kad vidim neki njegov film, nasmejana sam po ceo dan, i samo mi njegov glas zuji u usima, i svuda vidim njegovo lice. To je covek od harizme, kazem sebi, a ne priznajem da sam se zaljubila.