chinaski
Aktivan član
- Poruka
- 1.405
Usao sam kako bih jos neko vreme proveo s njom pre nego se konacno oprostimo. Zateceni prizor polupraznog i iznutra mracnog putnickog autobusa nagovestavao je prijatno i uzbudljivo vece.
Uzeo sam je za ruku i odveo do jednog od sedista pozadi. Znao sam da se priblizavamo mestu rastanka. Nisam casio casa. Rukom sam presao preko njene dojke, i trazio da me ljubi po vratu. Ni ona nije gubila vreme. Ljubeci me sve nize posegnula je za alkicom i iskusnim pokretom ruke je elegantno otvorila rajfeslus.
Zavukla je ruku i napipala ga. Pogledala me je tek da uputi jedan nestasan osmeh, dok me je vec sasvim obuzelo uzbudjenje od nestrpljivog iscekivanja daljeg toka radnje. Strasno je uzdahnula. Samouvereno ga je zgrabila i posmatrala pohodno izvadivsi ga. Pognula je glavu, stavila ga u usta i pocela nezno da gricka.
Posluzila je i mene posto je tako iz svoje tasne izvadila paketic „Zlatnog peka“. Ukus je prijao. Mozda zato sto sam jeo bas u njenom drustvu. Kako bilo, oboje smo zadovoljno grickali, glave su nam bile pribijene jedna uz drugu, a ja sam se vec tada prepustao nadi u njen skorasnji povratak.
I danas kad okusim „Zlatni pek“ to predstavlja mali homage na trenutke provedene s njom.
Postoji li i za vas keks koji narocito volite da podelite s dragom osobom, ili koji u vama budi neke lepe uspomene?
Uzeo sam je za ruku i odveo do jednog od sedista pozadi. Znao sam da se priblizavamo mestu rastanka. Nisam casio casa. Rukom sam presao preko njene dojke, i trazio da me ljubi po vratu. Ni ona nije gubila vreme. Ljubeci me sve nize posegnula je za alkicom i iskusnim pokretom ruke je elegantno otvorila rajfeslus.
Zavukla je ruku i napipala ga. Pogledala me je tek da uputi jedan nestasan osmeh, dok me je vec sasvim obuzelo uzbudjenje od nestrpljivog iscekivanja daljeg toka radnje. Strasno je uzdahnula. Samouvereno ga je zgrabila i posmatrala pohodno izvadivsi ga. Pognula je glavu, stavila ga u usta i pocela nezno da gricka.
Posluzila je i mene posto je tako iz svoje tasne izvadila paketic „Zlatnog peka“. Ukus je prijao. Mozda zato sto sam jeo bas u njenom drustvu. Kako bilo, oboje smo zadovoljno grickali, glave su nam bile pribijene jedna uz drugu, a ja sam se vec tada prepustao nadi u njen skorasnji povratak.
I danas kad okusim „Zlatni pek“ to predstavlja mali homage na trenutke provedene s njom.
Postoji li i za vas keks koji narocito volite da podelite s dragom osobom, ili koji u vama budi neke lepe uspomene?
