Sagovornik: Da, savršeno...
Kronbus: Zamislimo istu stvar s disketom ovog trenutka koja vam omogućuje da napravite samo jedan snimak: napišete rad, možete to učiniti kako god želite, ali kada je to učinjeno, ne možete preko toga... Stroj čini pravopisne i gramatičke ispravke ili šta god, ali ako umesto "večere" želite staviti "ručak", to ne možete učiniti, jer ste već stavili "večeru". Dakle, ono što je napisano ne može se menjati unatrag.
U ljudskom životu je ista stvar. Možete se oženiti, biti razvedeni, samac, možete se suzdržavati od polnih odnosa, itd. Ali kada ste jednom u braku, ne možete se vratiti u prošlost i menjati to kao da to više nije brak...
Onda, isto tako, nije istina da imate ograničenu i svedenu slobodnu volju. Nakon što je akcija napisana i odživljena u slobodnoj volji, to je i učinjeno.
Sagovornik: Što znači da moje akcije danas definišu ono što će se dogoditi sutra?
Kronbus: Naravno! Pretpostavimo da ste sutra pozvani na seosku vikendicu, ali vi ipak kažete: "Ne, sutra ću ostati da uradim neke kopije koje treba da predam u ponedeljak."Već ste isplanirali svoj dan. Zatim, vi ne presecate svoju slobodnu volju za sutra. Već ste je programirali. A onda, iako želite ići, ne možete, jer ljudi su već u automobilu, nemate način komuniciranja s njima telepatski, ne znate gde je kuća tačno, ako je u Garinu, u Tortuguitasu ili u Pilaru ... Zatim, vi ćete reći: Ja sam pogazio svoju slobodnu volju "... Ne, niste ....
Sagovornik: To je jasno.
Kronbus: Ali vi možete prestati raditi, otići u bioskop, ali ne više na seosku kućicu.
Sagovornik: S obzirom na okolnosti, na neko vreme, da li je ovo nekad propalo?
Kronbus: Ne, to je nemoguće, jer je prethodna istorija već snimljena, bilo kakve izmene će se pojaviti u našim računarima.
Sagovornik: Da li bi to bilo nešto kao film koji je već snimljen?
Kronbus: Naravno ... Mi imamo duge filozofske rasprave po tom pitanju u budućnosti. Na primer, zašto pustiti Hitlera da živi, zašto i dalje živi Atila, zašto dopustiti da Aleksandrijska biblioteka bude spaljena, zašto ne bismo varali?.. Na primer, zašto mi ne bismo mikrofilmovali sve knjige Aleksandrijske biblioteke i koristili ih u budućnosti ... Zato što bismo promeniti stvari u budućnosti koje ne treba menjati tim saznanjem!
Sagovornik: Možda bi se moglo reći da je ono što sada izgleda dobro, sutra, gledajući rezultate, uopšte ne bi bilo dobro ...
Kronbus: Kako god, svejedno postoje stvari koje su izmenjene u budućnosti, ali one su izmenjene, jer su morale biti izmenjene. A sada ću vam reći nešto što će dodati još malo konfuzije: Čak su i putnici kroz vreme već predviđeni u istoriji, jer oni su deo događaja koji su se već dogodili i zabeležili ...
Sagovornik: Kako to?
Kronbus: Ja ću vam to objasniti. Ja, Kronbus, putujem u prošlost, imam filozofski dijalog s Aristotelom. U budućnosti, izdam esej o tom dijalogu i objavim tu knjigu s Aristotelovim dijalozima - u moje vreme ne postoje knjige, postoje mikrofilmovi, ali pretpostavimo da imamo knjige - Ja sam promenio nešto, jer sam uzeo filozofiju iz prošlosti... Međutim, ovo bi takođe bilo predviđeno u istoriji, zabeleženo u nasim registrima...
Sagovornik: Razumem ... čak i činjenica da postojite, nekako menja budućnost?
Kronbus: Naravno! Ja sada menjam nešto, jer ćete sutra objaviti knjigu koja otkriva da ste govorili sa mnom i koja kaže da je putovanje kroz vreme moguće ... Postoje ljudi koji će verovati, a i ljudi koji u to neće verovati , ali barem ćete promeniti neke teorije. Ali, to je predviđeno, inače ne bih komunicirao. Da pojasnimo bolje ovo pitanje, ja, iz mog vremena, gledam ovu komunikaciju kao na prošlost, to znači da je ona već deo istorije koje nas oba proživljavamo u ovom trenutku. Ova komunikacija se održava, jer se ona već dogodila.
Sagovornik: Sad vidim jasnije ... Šta perceptivno možete znati o onom što će se dogoditi sutra, prekosutra, i u bilo koji dan u budućnosti?
Kronbus: Ako ste mislili o tome da li imam odobrenje za to, rećiću: Ne, jer ja to ne mogu reći.
Sagovornik: Nisam mislio na odobrenje, ali ako sa sigurnošću znate šta će se dogoditi - ili se dogodilo - sutra, na primer?
Kronbus: Ako ste mislili da li ja mogu znati moju budućnost, ako iz 3. marta 2555 - dana koji sam dosad dosegao - mogu znati šta će se dogoditi 4. marta, odgovor je Ne, ne znam. Ali ako misliš da li ja mogu znati ono što će se dogoditi sutra u tvoje vreme, odgovor je - da, ja to znam, jer je to za mene prošlost, ali ja ti to ne mogu reći...
Sagovornik: Da vidimo da li sam razumeo: vi znate sa sigurnošću, bez ikakve sumnje, sa svom tačnošću i jasnoćom, šta će se meni dogoditi sutra?
Kronbus: A kako ne mogu znati ako sam putnik kroz vreme?! Ja to znam savršeno. Ja mogu znati da li ste trijumfovali, da li ste otišli napred, da li je grupa postala poznata izvan ove zemlje ... Sve o tome znam, ali mi to je zabranjeno da kažem, jer bih vas tako uslovio. Ako bih vam rekao: "Da, biće pobeda u potpunosti", možda ćete početi da se ponasate "opušteno" - govorim jezikom vaseg vremena, tako da me razumete - pa bi se na taj način uslovilo da ne dođe ni do kakve pobede!...
Na isti način, ako bi vam rekao: "Omanućete u potpunosti", a pošto je ovo sigurno poslednja sednica, od tada ćete se posvetiti, na primer, stolariji i možda nešto što je veoma važno time bude izmenjeno.. S tog razloga, ponavljam, to se ne može reći. Ovo je takođe zabranjeno i u mojoj budućnosti, jer je stroj, na način na koji je programiran u nekoj vrsti tunela, ali kvantnog tunela, u vremenskog rupi, sprečen da to učini. Vremeplov je uvek programiran za prošlost. Tako ne možemo ići u našu budućnost.
Sagovornik: Zar ne možete otići u svoju budućnost na bilo kakav način?
Kronbus: Ne, u našu budućnost ne možemo ... Mogao bih varati ... Postoji fizički zakon koji se ne može prekršiti. Možete otići u svoju prošlost, ali ne možete ići u svoju budućnost. (Napomena: ovo je ograničenje njihove tehnologije, a ne nemogućnost)
Sagovornik: Imate li i vi thetan, odn. dušu ili više-sebe, mislim, duhovni deo? Možda ovo nije vrlo inteligentno pitanje, ali ja želim da ga potvrdite u svakom slučaju.
Kronbus: Kako ga ne bih mogao imati? Naravno da imam thetan! Ono što želim pojasniti jeste da nemam mudrost, nego vise tehničku aplikaciju u sebi. Ako se pitate o mojoj inteligenciji, koeficijent bi u ovom trenutku rekao da je blizu 180, što jeste veći IQ.
Ali, to nije filozofski koeficijent, već više tehnološki dodatak... Ja mogu sastaviti bilo koji uređaj u ovom trenutku iz moje ruke.
Osim toga, u ovom trenutku se mogu meriti s najvećim prvacima karatea na planeti, mogao bih ih poraziti. Ja bih bio deseti Dan. Imam brzinu tako, ali tako veliku da mogu pobediti fizički svakoga ...
Sagovornik: Ja bih želeo da pitam ...
Kronbus: To što hoću da kažem je da ako bih hteo da varam ... Na primer: Ja od 3. marta 2555, kao Kronbus putujem 3 dana u prošlost da bih svom drugom Kronbusu dao uređaj za putovanje kroz vreme,e pa, taj Kronbus ne može otići u budućnost...
Ako vama dam uređaj, i kažem: Dođite, odvešću vas na turneju u 2500, e , ni vi ne možete doći zbog problema mase ... ni vasa duhovna masa ne može ići ... To je zabranjeno.
Ne može se ići u budućnosti. U prošlost je to moguće, jer je prošlost ... To je dimenzioni paradoks u kojem možete putovati u prošlost kako bi se predupredile izmene, ali ne u budućnost...
Sagovornik: Da li se neki Putnik vratio u vreme Isusa i rekao mu, na primer: "Učitelju, ja sam putnik kroz vreme", a Isus ga zaista prepoznao ? ili ovo vozilo, na primer, kad je bilo inkarnirano kao Jovan Krstitelj?
Kronbus: Ovom vozilu se nije desilo tako nešto, ali se to dogodilo Isusu. No Isus to nije znao. Imate knjigu, od pre 15 ili 20 godina, više ili manje, pod nazivom "Trojanski konj", datum se ne zna tačno, gde se Isus praktički smatra Bogom ... Isus nije bio vračara ili nešto slično.
Dva putnika su bila prisutna pred njim, i on ih je pitao, ne sa žudnjom, već jednostavnom znatiželjom, da li će se njegova reč proširiti, i šta će se dogoditi s njim ...
Sagovornik: Da li je putnik kroz vreme odgovorio?
Kronbus: Da, on mu je odgovorio. On je rekao:.. "Ostani miran, sve što će biti, biće" i potapšao ga je po ramenu. Isus je bio zadovoljan tim rečima, "sve što će biti biće", Isus ih je uzeo kao valjane, da će mu misija biti uspešna.
Sagovornik: Premeštamo se na drugu temu ... Možete li pročitali moj um?
Kronbus: Imam neki tehnički dar telepatije, ništa više.
Sagovornik: Pitanje je, ako mi možete reći nešto bez pitanja, mislim, bez iznošenja pitanja koje sada imam u mislima. Bilo bi interesantno da mi odgovorite ...
Kronbus: Da, mogu to učiniti ... Postoje mnoge stvari. U osnovi, želite da saznate nešto o vašem fizičkom delu, da li će se on pogoršati mentalno ... stvari koje ste ugradili u vašu podsvest koje još ni sami niste izneli na svetlo, pa se bojite da u nekom trenutku nemate ozbiljne psihološke probleme, neke psihičke poremećaje, koliko godina ćete živeti, da li ćete sutra biti u redu fizički ili ćete se pogoršati, da li ćete biti u invalidskim kolicima ...