Pilgrim
Veoma poznat
- Poruka
- 10.075
Danas sam imao priliku da razgovaram sa jednom mladom mamom koja ima dvoje predivne đece (sina i ćerku)... Iskreno, kad sam čuo njihovu priču, naježio sam se, blago rečeno... Đeca imaju neđe 8-9 godina, i 8 puta više obaveza nego oni od 18...
Škola- sve petice
Muzička škola- klavir i violina, takođe sve petice...
Kurs engleskog- Oxford, zaboravih koji su stepen...
Ćerka ide na balet, a mali na folklor, uz to ide i na košarku...
Ima toga još, "sitne" obaveze tipa čitanje tačno određene lektire za tačno određeno vrijeme, onda čitanje nekakvih knjižica na engleski, izrada raznih vježbanki i sl...
Da me neko ne bi pogrešno shvatio, nemam je ništa protiv toga da se dječica intelektualno izgrađuje, nijesu ovo neke ogromne obaveze, ali đeca to rade sa očiglednim naporom i naravno, pritiv svoje volje...
Kad sam neđe ranije pitao tu mladu mamu zašto đecu upisuje na sva ta mjesta, kad im se već ne ide, ona mi je odgovorila- " Čuš ne ide im se, ada ne znaju što će im se sviđet dok to ne probaju!"
Danas mi je na isto pitanje odgovorila - "Ma ima da završe to kad su počeli, pa da će na glavu da dube... Na pola mi ništa neće ostavljat"
E sad, najveća ironija leži u tome što je mlada mama na jedvite jade uspjela da pretuče srednju trgovinsku...
Udala se relativno dobro, a pošto je mlada, u najboljim godinama koje treba iskoristit, đecu redovno ostavi na čuvanje kod đeda i babe... To naravno ne utiče mnogo na njihovo ispunjenje zadatih obaveza, što se mora nije teško...
Pošto ovakvih slučajeva ima dosta, u čemu je stvar, jesu li to neke neostvarene ambicije, liječenje sopstvenih neuspjeha, ili što...?
Škola- sve petice
Muzička škola- klavir i violina, takođe sve petice...
Kurs engleskog- Oxford, zaboravih koji su stepen...
Ćerka ide na balet, a mali na folklor, uz to ide i na košarku...
Ima toga još, "sitne" obaveze tipa čitanje tačno određene lektire za tačno određeno vrijeme, onda čitanje nekakvih knjižica na engleski, izrada raznih vježbanki i sl...
Da me neko ne bi pogrešno shvatio, nemam je ništa protiv toga da se dječica intelektualno izgrađuje, nijesu ovo neke ogromne obaveze, ali đeca to rade sa očiglednim naporom i naravno, pritiv svoje volje...
Kad sam neđe ranije pitao tu mladu mamu zašto đecu upisuje na sva ta mjesta, kad im se već ne ide, ona mi je odgovorila- " Čuš ne ide im se, ada ne znaju što će im se sviđet dok to ne probaju!"
Danas mi je na isto pitanje odgovorila - "Ma ima da završe to kad su počeli, pa da će na glavu da dube... Na pola mi ništa neće ostavljat"
E sad, najveća ironija leži u tome što je mlada mama na jedvite jade uspjela da pretuče srednju trgovinsku...
Udala se relativno dobro, a pošto je mlada, u najboljim godinama koje treba iskoristit, đecu redovno ostavi na čuvanje kod đeda i babe... To naravno ne utiče mnogo na njihovo ispunjenje zadatih obaveza, što se mora nije teško...
Pošto ovakvih slučajeva ima dosta, u čemu je stvar, jesu li to neke neostvarene ambicije, liječenje sopstvenih neuspjeha, ili što...?