Sest meseci nakon sto mi se rodilo dete, dodjoh sa trulog zapada u Srbiju.
Gradovi u kojima sam bio tada: NS, Bgd, KG, Nis i Leskovac.
I sta je zajendicko? Pa pakao za kolica!
Te stepenice, te rupe, te radovi gde nije obezbedjen prelaz za kolica, te ovo, te ono....hiljadu stvari koje mi se nisu desile na tom trulom zapadu.
Dakle, navikao da sest meseci guram kolica sa bebom glatko, da gde god zamislim da odem, mogu da lepo odguram bez cimanja, nosenja, preskakanja....
E, sad, zamisli kako je invalidima koji su osudjeni ceo bogovetni zivot na kolica?
Ne moramo dalje.
P.S.
Pre 10-tak godina, kada sam dosao na truli zapad, tim lider mi je bio invalid koji nema noge, jedna ruka mu je 20%, druga 80% aktivna, i ima dioptriju preko 10.
I skroz integrisan. Čak je dogurao do liderske pozicije!
Tol'ko o invalidima, njihovoj situaciji u Srb, i tome gde smo mi u odnosu na ostatak sveta.