Samanta_
Iskusan
- Poruka
- 6.229
U jbt. ovaj klinja je virtuelni yebač. Kolege, pripazite se. Koleginice... osmeh na lice![]()
Pa dobro barem mu ne treba prc guma...

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
U jbt. ovaj klinja je virtuelni yebač. Kolege, pripazite se. Koleginice... osmeh na lice![]()
Pa dobro barem mu ne treba prc guma...ops:
Koleginice, kakvo osveženje. Kako je kod vas? Sneži? Pustite ovu dečurliju. Onanisti![]()
Koleginice, kakvo osveženje. Kako je kod vas? Sneži? Pustite ovu dečurliju. Onanisem![]()
Tebi tata nije dao uobičajenu porciju večeras pa si nervozan a?![]()
U jbt. bolid, pichketina, mator, lazov, jarče, ćoravi, meso, ukenjao... Kolega vi ste kanda doktorirali metabolizam svojih najbližih ukućana, ne?![]()
Šta, da sa tobom idem na ručak? Pa bajo moraš da zaslužiš moje poštovanje. To je pod brojem jedan. Pod dva, da naučiš se pristojno izražavaš i da nedelju dana ne kažeš nijednu bljuvotinu nikome ovde. Onda... maybe. Zadovoljan a?
Šta ti nije jasno? Oćete vi ovako dugo da drqate sa glupostima ili neko od vas ume nešto smisleno da napiše.
O ovome je bilo reci pre nekoliko meseci na forumu. Sada je prikupljeno jos dosta novog materijala i sve je prezentovano u ovom clanku koji je objavljen na sajtu Nove srpske politicke misli.
http://www.nspm.org.yu/koment_2007/2007_ldp_2.htm
Nikola Samardžić (1961), istoričar, jedan od vodećih ljudi LDP-a, kandidat za narodnog poslanika sa njihove liste na parlamentarnim izborima i jedna od omiljenih ličnosti fanova „građanskih“ internet foruma ili emisija poput ''Peščanika B92'' (na čijem sajtu se nalaze i kolekcija njegovih novijih članaka) je početkom '90-ih, u životnoj dobi od 30. do 35. godine bio jedan od vodećih saradnika desničarskog, pročetničkog i izrazito nacionalističkog lista ''Pogledi'' iz Kragujevca u kome je, naročito u periodu 1991-1994, objavio desetine nacionalističkih (na momente i rasističkih!) i EUfobičnih članaka. ''Pogledi'' su tokom prethodne decenije podržavali nacionalistički deo srpske opozicije, za vreme ratova 1991-1995. su postali i ratne novine, donoseći u svakom broju bar 10-15 strana izveštaja sa prvih borbenih linija i intervjue sa srpskim vojnim komandantima, borcima i srpskim izbeglicama, a organizovali su i slanje pomoći srpskim borcima i ugroženom srpskom stanovništvu. Pored Nikole Samardžića za, ovaj, tada veoma tiražni list, pisali su Kosta Čavoški, Dragoš Kalajić, Momčilo Selić, Isidora Bjelica, Dejan Lučić, ali (u periodu 1991-1993.) i mlada novinarka Biljana Srbljanović. Pošto g-đa Srbljanović nije formalno član LDP-a (iako im je svakako po političkim stavovima veoma bliska) nećemo se ovog puta baviti njenom aktivnošću u ovom listu, kao ni nekih drugih pojedinaca poput npr. reditelja Milutina Petrovića, autora predizbornih spotova LDP-a, koji je sredinom '90-ih pisao za desničarski časopis Dragoslava Bokana ''Naše ideje''.
Da vidimo za početak šta je, između ostalog, Nikola Samardžić pisao u članku „Kraj srpske tragedije“ (sva podvlačenja u daljem tekstu su N.S) :
„Srpski narod mora bojkotovati jugoslovenski referendum koji vodi stvaranju separatnih država izvedenih iz novokomponovanih nacija... Jugoslovenski referendum, u ma kojem svom obliku, pogaziće srpska etnička i istorijska prava na celoj današnjoj teritoriji južnoslovenske države. (...) Po etničkom pravu, u srpsku državu morale bi ulaziti sve one teritorije koje naseljavaju Srbi. U slučaju druge, komunističke Jugoslavije, to su, osim Srbije, Crna Gora, istočna Hercegovina, veliki deo Bosne, delovi Makedonije, Baranja i nekadašnji granični pojas u Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. (...) Uvek se zaboravlja pravim rečima objasniti da je na prostorima Stare Srbije, na Kosovu, Metohiji, i u okolnim oblastima današnje Srbije, Makedonije, Crne gore i Albanije, u poslednja tri stoleća, izvrsen genocid Albanaca i Arbanasa nad Srbima. Stoga Srbi Kosovo i Metohiju mogu smatrati isključivo kao oblast pod stranom i neprijateljskom okupacijom, gde je izvršen pogrom srpskog stanovništva, proterivanje, preveravanje, odnarodnjavanje, i uništenje sakralnih spomenika najviše umetničke i duhovne vrednosti, zatim, srpske ratarske kulture, i, u novije vreme, materijalnih dobara, pre svega industrije. (...) Pod poluvekovnom vladavinom iste partije izvršen je, na gotovo celom jugoslovenskom prostoru, još jedan genocid, nasilnim i podmuklim odnarodnjavanjem dela srpskog naroda, stvaranjem takozvanih nacija Crnogoraca, Muslimana i Makedonaca, koji su danas nosioci separatisti č kih tendencija razbijanja Jugoslavije, sve pod izgovorm tobožnjeg nacionalnog i državotvornog suvereniteta. Poznato je da su te nacije stvorene na osnovama srpskog etnosa i u srpskom istorijskom prostoru.“ („Pogledi“,14.6.1991, str. 22 i 23)
Da vidimo dalje, kroz nekoliko odlomaka iz više članaka, šta je Samardžić još pisao tih godina (o kriptonacističkom novom svetskom poretku, o ''masonskom zlu'' Evropske Unije, o američkom podkulturnom đubretu, o izdajničkim građanskim intelektualcima u Beogradu, o ''muhamedanskom talogu'' uvezenom u Evropu, o lihvarskoj internacionali i drugim temama)...
„Histerična galama o potrebi istrage srpskih ratnih zločina... U takvom kontekstu, već drugi put u ovom stoleću Srbima se pripisuju gresi vaseljenskih dimenzija, u još jednom od ratova koji im je mučki podmetnut i čije bi skončanje, pre svega radikalnim sužavanjem srpskog etničkog i istorijskog prostora, a možda i krvavom odmazdom trebalo da otvori jedan miran period telesnih i duhovnih patnji i genetskog propadanja. Bestijalno šikaniranje svega što je srpsko dobilo je svoj pseudointelektualni i kvaziobjektivan izraz u jagmi za otkrivanjem ratnih zločinaca i ono potiče upravo iz onih komunističkih krugova koji su se, mučki prikriveni, umesto ogrtanjem nacionalnim plaštom (kao što je učinila njima suprotstavljena danas vladajuća struktura), naoružali internacionalističkim legitimitetom overenim u ložama naredbodavaca novog univerzalnog poretka....Njeni metodi nalaze se u rasponu od bespravnog ujedinjena Nemačke, preko insistiranja na hiperbirokratskoj i mentalno ograničenoj Evropskoj zajednici, sve do medijske propagande i potkulturne subverzuvne agresije kojom se potkopavaju osnove evropske i kulturne i nacionalne samobitnosti, hrišćanske čistote i političkog suvereniteta. U komentarima ovdašnjih i inostranih glasnogovornika novog poretka se rasplamsavanje ratnih sukoba na prostoru nekadašnje Jugoslavije namerno proglašava srpskom zločinačkom agresijom. (...) Jagma za srpskim ratnim zločincima iz najnovijeg rata potpirivana je tendencioznim objavljivanjme materijala opskurne njujorške organizacije „Helsinki Voč“. Spisak osumnjičenih ličnosti, kaže se, sastavljen je upravo u Beogradu. Na ispravnost takve pretpostavke ukazuje i primetno histeričan ton kojim se izlaže dokazni materijal, gde, umesto pouzdanih činjenica i verodostojnih svedočanstava, provejava melodija mržnje prema pojedinim srpskim političarima ili vojnicima. Takođe je karakteristično da su se osumnjičeni većinom isticali, umesto direktnim učešćem u oružanoj borbi, svojom političkom delatnošću ili organizacijom vojnih jedinica, obilascima ratišta, javnim nastupima, a neretko i prejakim izjavama i nezgodnim pretnjama.” („Pogledi“, 30.10.1992, str. 9-11)
„U zvanicno neobjavljenom svetom ratu, muhamedanski talog sakupljen po beskrajnim pustarama Bliskog i Srednjeg Istoka, samom svojom pojavom na evropskom kontinentu, a naro č ito bestijalnim zverstvima, bacio je pod noge najsvetlije simbole hrišćanske i viteške tradicije, te najčasnija oslobodila č ka načela, utkana u temelje moderne evropske civilizacije... Podižući bastione odbrane svoje škrte gramzivosti, ujedinjena Evropa je međutim, ostavila prostrane breše prodiranju azilantskih masa svih boja i sa svih strana sveta ... Stvaranjem EZ najbogatija područja evropskog kontinenta ostala su nepristupačna ogromnom broju samih Evropljana. Umesto osirotelim susedima, EZ je otvorila vrata, i pre svog zvaničnog osnivanja, poludivljim Azijatima i Afrikancima, nespremnim, nesposobnim ili nevoljnim da se prilagode civilizacijskim normama svog novog podneblja . Posle raspada svoje severnoafričke kolonijalne imperije, samo Francuska je uvezla stotine hiljada obojenih frankofona. Pošto su francusku i svetsku metropolu zanavek, možda, zagadili invazijom najgrđe prostote, u poslednje vreme počeli su se naseljavati i u unutrašnjosti zemlje... Na francusko mnenje i političke činioce, opet, određen uticaj imaju angažovani intelektualci očiglednog nefrancuskog porekla, te snažni pritisci katoličkih krugova u skladu sa oštrim kursom Svete stolice (koji je ona postavila naročito kad je na nju seo poljski papa). Gg. Andre Gliksman, Bernar Anri-Levi, Alan Finkelkrot, Paskal Brikner i Žak Derida, ili u sferama politike i međunarodnog prava, Bernar Kušner i Robert Badinter, pri tom su samo jedna od široko provaljenih breša na klimavom evropskom bastionu, kuga koja će zaraziti one najuže krugove zbunjene i posrnule inteligencije . Mase su već pridobijene, naročito evropski podmladak, tzv. američkim snom, video spotovima, crnačkim izgledom, đubre-hranom i holivudskim smećem.(„Pogledi“,13.11.1992.str. 8-11)
Već treći put u istom stoleću podvrgnuti smišljenim pogromima, Srbi su stekli ono višnje pravo da prekorače postupke koje im nameće najnužnija odbrana.(„Pogledi“, 27.11.1992, str. 9-11)
„Iza kompromisnih, uvijenih i dvosmislenih načela Mastrihstskog ugovora, kao i iza samouverene hvalisavosti evropejskih moćnika, kriju se zamršeni kompleksi banalne gramzivosti i vlastoljublja nove birokratske kaste.“ („Pogledi“,11.12 1992. str. 35-37)
Nikola Samardžić (1961), istoričar, jedan od vodećih ljudi LDP-a, kandidat za narodnog poslanika sa njihove liste na parlamentarnim izborima