KPCTAHK
Poznat
- Poruka
- 8.033
LAŽNO ZLOVERJE
------------------------
Istinski verujem u Boga, i osećam ga u svojoj duši, ali onog Platonovog i Aristotelovog, jer sve drugo je materijalno gledanje na nešto što je nematerijalno, metafizičko … Sve tri velike, monoteističke, religije (hrišćanstvo, islam i budizam) doživljavaju Boga kao nešto materijalno, sebi slično, i uvek ga zamišljaju i traže na pogrešnom mestu … To je uticaj jevrejske gimnosofije - oni veruju u ono što su čuli (čulo sluha) od proroka, Isusa, Muhameda, Bude, a ne u ono što su st. Grci zazvali "eidos" - zrenje dušom …
Dakle, Aristotel je to i dokazao, postoji Bog, ali on ga je zazvao onakav kakav jeste - "νοήσεως νόησις" - (noeseos noesis) ", tj. "misli (nad) misli ", "mišljenje mišljenja", "DUŠINA DUŠA" …
Zanimljivo je da se i u Bibliji takvo intuitivno zrenje na Boga nazire u Evengeliju po Jovanu, ali to "vrli crkveni oci",
MORA DA SU GA MALO PREVIŠE DRMNULI PO BOCI,
nikada nisu pravilno shvatili - njima je uvek materijalno nad produhovljenim, prosvetljenim, istinitim i, naravno, moralnim …
Da bismo pravilno razumeli to što sam boldovao, i naveo u zagradi kao original, moramo za početak razmišljanja imati to, misaono najsublimiranije, Jevanđelje po Jovanu ( Κατὰ Ἰωάννην εὐαγγέλιον) koje započinje baš ovako:
1. Ἐν ἀρχῇ ἦν ὁ Λόγος, καὶ ὁ Λόγος ἦν πρὸς τὸν Θεόν, καὶ Θεὸς ἦν ὁ Λόγος … U početku bješe Riječ (bolji i pravilniji izraz Mudrost), i Riječ (Mudrost) bješe u Boga, i Bog bješe Riječ (Mudrost).
2. Οὗτος ἦν ἐν ἀρχῇ πρὸς τὸν Θεόν… Ona (Mudrost) bješe u početku (samo) u Boga.
Dakle, da utvrdimo to gradivo, da bismo razumeli čovekovu "bogolikos" , uzgred budi rečeno - nigde, baš nigde u Bibliji, ne postoji ni jedna reč koja se može tako prevesti na srpski jezik ... Nema nigde ništa što asocira na OBLIČJE, ali ima ona OUSIJA koja asocira na OBLUČJE (Utvrdi gradivo iz onoga što se zove: 4 prirodne pojave i 12 oblutaka)
Takođe, da ne bude zabune, ako sa st. grčkog jezika imenicu "anthropos" (st. grč. ἄνθρωπος) prevodimo kao čovek nećemo pogrešiti, ali samo pod uslovom ako imamo pravilno značenje i tumačenje tog "u Nebo zrećeg i Boga smotrećeg" stvorenja Božijeg.
U posebnom smislu ta imenica označuje u kompleksnoj hipostatičkoj hijerarhiji hermetičke filozofije:
Bestelesnog Čoveka, koji proizilazi (proishodi) od Boga i, kao takav, je Božija podoba …
Elem, da zapamtimo to, biće korisno, čovek je Bogu samo logolik (istovetan po Logosu = Mudrosti) i sva druga značenja i tumačenja su odraz neznanja i ne osećanja istinskog Boga u duši ...
Krstan Đ. Kovjenić
------------------------
Istinski verujem u Boga, i osećam ga u svojoj duši, ali onog Platonovog i Aristotelovog, jer sve drugo je materijalno gledanje na nešto što je nematerijalno, metafizičko … Sve tri velike, monoteističke, religije (hrišćanstvo, islam i budizam) doživljavaju Boga kao nešto materijalno, sebi slično, i uvek ga zamišljaju i traže na pogrešnom mestu … To je uticaj jevrejske gimnosofije - oni veruju u ono što su čuli (čulo sluha) od proroka, Isusa, Muhameda, Bude, a ne u ono što su st. Grci zazvali "eidos" - zrenje dušom …
Dakle, Aristotel je to i dokazao, postoji Bog, ali on ga je zazvao onakav kakav jeste - "νοήσεως νόησις" - (noeseos noesis) ", tj. "misli (nad) misli ", "mišljenje mišljenja", "DUŠINA DUŠA" …
Zanimljivo je da se i u Bibliji takvo intuitivno zrenje na Boga nazire u Evengeliju po Jovanu, ali to "vrli crkveni oci",
MORA DA SU GA MALO PREVIŠE DRMNULI PO BOCI,
nikada nisu pravilno shvatili - njima je uvek materijalno nad produhovljenim, prosvetljenim, istinitim i, naravno, moralnim …
Da bismo pravilno razumeli to što sam boldovao, i naveo u zagradi kao original, moramo za početak razmišljanja imati to, misaono najsublimiranije, Jevanđelje po Jovanu ( Κατὰ Ἰωάννην εὐαγγέλιον) koje započinje baš ovako:
1. Ἐν ἀρχῇ ἦν ὁ Λόγος, καὶ ὁ Λόγος ἦν πρὸς τὸν Θεόν, καὶ Θεὸς ἦν ὁ Λόγος … U početku bješe Riječ (bolji i pravilniji izraz Mudrost), i Riječ (Mudrost) bješe u Boga, i Bog bješe Riječ (Mudrost).
2. Οὗτος ἦν ἐν ἀρχῇ πρὸς τὸν Θεόν… Ona (Mudrost) bješe u početku (samo) u Boga.
Dakle, da utvrdimo to gradivo, da bismo razumeli čovekovu "bogolikos" , uzgred budi rečeno - nigde, baš nigde u Bibliji, ne postoji ni jedna reč koja se može tako prevesti na srpski jezik ... Nema nigde ništa što asocira na OBLIČJE, ali ima ona OUSIJA koja asocira na OBLUČJE (Utvrdi gradivo iz onoga što se zove: 4 prirodne pojave i 12 oblutaka)
Takođe, da ne bude zabune, ako sa st. grčkog jezika imenicu "anthropos" (st. grč. ἄνθρωπος) prevodimo kao čovek nećemo pogrešiti, ali samo pod uslovom ako imamo pravilno značenje i tumačenje tog "u Nebo zrećeg i Boga smotrećeg" stvorenja Božijeg.
U posebnom smislu ta imenica označuje u kompleksnoj hipostatičkoj hijerarhiji hermetičke filozofije:
Bestelesnog Čoveka, koji proizilazi (proishodi) od Boga i, kao takav, je Božija podoba …
Elem, da zapamtimo to, biće korisno, čovek je Bogu samo logolik (istovetan po Logosu = Mudrosti) i sva druga značenja i tumačenja su odraz neznanja i ne osećanja istinskog Boga u duši ...
Krstan Đ. Kovjenić
