....i Jel si procitao sta tamo pise, i navedi mi razlog zasto bi ih ja namerno izostavio...vec sam napisao da ih nema na google books...
odlicno da si postavio, da vidimo sta tamo pise?

postavi i 108. ako imas, i ta nedostaje...
i nisi odgovorio na pitanje o pismu,
koje pismo i koje zaglavlje?
strana 108
na dnu strane roberts kaze da je mihailovic dao istu izjavu nemcima, da su partizani njegovi neprijatelji, a ne nemci...

i roberts daje tekst te izjave na strani 124
izgleda da je ljubav cetnika i partizana uzajamna
sto se tice izjave o herti haas, kao sto rekoh, roberts preskace nisan. nacelno velebit je bio taj koji je izvukao hertu haas is nemacke bolnice (presekla vene), ali ne po naredjenju tita, nego na "incijativu" djilasa. tito je u ono vreme vec debelo delio krevet sa davorjankom paunovic ( "zdenka", njegova licna sekretarica), sin misa je bio u sloveniji na sigurnom mestu, pa ti vidi zasto na djilasovu incijativu....

herta haas nije razlog za martovske pregovore, ako je to tvoja sugestija, niti je spomenuta u memorandumu.
one ljude koje su drzale ustase, a nemci nisu mogli (ili nisu hteli, ili su bili mrtvi), su ostavile prazna mesta u razmeni zarobljenika, pa je herta ubacena
"- Nikakvih političkih pregovora nije ni bilo. Niti su Nemci dobili ovlašćenje za to
odozgo, niti je Tito imao prostora za to. U svom redovnom izveštaju Kominterni
pregovore je pomenuo samo kao razmenu zarobljenika, pa su mu i za to natrljali uši.
- Doduše, Tito je naredio nekim svojim snagama da tokom aprila ne uznemiravaju
Nemce.
Da bi se ovo razumelo, treba imati u vidu nekoliko osnovnih stvari koje čine kontekst.
Tito i partizani borili su se u tom trenutku već duže od 15 meseci protiv koalicije koju su
sačinjavali Nemci, Italijani, snage NDH i četnici. Pri tome, Britanci su sve vreme pružali
propagandnu i materijalnu pomoć četnicima kao delu te koalicije, iako su posedovali
obilje podataka o njihovoj kolaboraciji - iz izveštaja svojih oficira na terenu, iz osovinske
štampe, iz obaveštajnih izvora i presretnutih radio-poruka.
Tito u tom trenutku nije ništa znao o ozbiljnim rezervama koje su Britanci već u tom
trenutku gajili prema Mihailoviću, kao ni o upozorenjima kraljevskoj vladi. Takođe, nije
ništa znao o tome da odnosi Nemaca i četnika nisu bili tako bliski. Takođe, nije ništa
znao o pravom cilju operacije Weiss 2. Sa njegovog stanovišta, ona je izgledala kao
savršeno organizovana i jedinstveno vođena operacija opkoljavanja u kojoj učestvuju sve
četiri protivničke strane - što nije bilo sasvim tačno. Štaviše, izgledalo mu je kao nacifašističko-
britanska zavera.
Međutim, predsednik britanske vlade Vinston Čerčil uputio je 28. marta 1943. oštru
notu jugoslovenskoj vladi, koja je uručena lično njenom predsedniku Slobodanu
Jovanoviću. U njoj je, pored ostalog, stajalo:
"Izveštaji koje je vlada Njegovog veličanstva dobila od oficira za vezu s generalom
Mihailovićem, i iz drugih izvora, ne ostavljaju sumnju da tamo još vlada potpuno
nepostojanje jedinstva među raznim elementima otpora, da se između snaga generala
Mihailovića i četnika, s jedne s trane, i drugih jedinica otpora, s druge strane, vodi
stvarno građanski rat i da se u toj borbi i sam general Mihailović povezao, direktno ili
indirektno, s italijanskom okupacionom vojskom... Vi ćete shvatiti da vlada Njegovog
veličanstva ne može preći preko ovog napada ni.ti prihvatiti, bez objašnjenja i prethodnog
pretresa, politiku koja je u celosti suprotna njenoj. Ona ne bi nikad mogla opravdati pred
britanskom javnošću ili svojim saveznicima svoju dalju pomoć pokretu čiji vođa ne
okleva javno izjaviti da su njegovi neprijatelji njegovi saveznici — da li privremeno ili
trajno, to nije važno — i da njegovi neprijatelji nisu Nemci i Italijani, upadači u njegovu
zemlju, nego njegovi sugrađani Jugosloveni, a na prvom mestu među njima ljudi koji se u
ovom času bore i daju svoje živote da oslobode svoju zemlju od jarma stranaca..."
Otuda je Tito ocenjivao svoju situaciju težom nego što je stvarno bila, i verovatno
"izgubio hladnokrvnost" i povukao jedan broj teatralnih i međusobno divergentnih
poteza. "Pregovori" su bili samo jedan od njih. Njihov osnovni taktički cilj bio je da
zbuni Nemce i da izbegne njihovu intervenciju otvorenim pravcem Sarajevo - Trnovo -
Kalinovik, koja bi presekla njegov put izvlačenja na istok od vitalnog značaja.
S obzirom, da do te intervencije nije došlo, Tito je jedno vreme bio pod utiskom da
taktika možda funkcioniše, pa je pokušavao da još neko vreme duva u vatricu i održava
plamičak pregovora živim.
Cela ova priča sa pregovorima međutim nije imala apsolutno nikakvog uticaja na
nemačke vojne operacije. Weiss 2 nikad nije ni trebalo da se protegne istočno od linije
Sarajevo-Mostar. Za tu oblast predviđena je nova operacija, za koju je bila u toku
koncentracija dodatnih snaga (1. brdska div, 4. puk "Brandenburg", razmeštanje 373
legionarske div u Bosni, preformiranje posadnih divizija...). Na drugim područjima,
Nemci su nastavili sa izvođenjem operacija prema planu (npr operacija Braun u Slavoniji
u martu, operacija Ott u Bos. Krajini u aprilu...)"
Da li bi partizani pomagali savezncima da je doslo do iskrcavanja u Dalmaciji
Od početka do kraja rata (izuzev, možda, kraćeg perioda krajem 1943) Tito i NOVJ su
bili eksplicitno protiv savezničkog iskrcavanja u Dalmaciji.
Čerčil je sve vreme pokušavao da se izbori za manju operaciju iskrcavanja, iz strateških i
političkih razloga.
Međutim sve dok je NOVJ vodila rat na strani Saveznika u Jugoslaviji, prema
savezničkim strateškim interesima, Čerčil nije mogao da predstavi dovoljno uverljivo
obrazloženje za iskrcavanje. NOVJ mu je pojela opravdanje.
Protiv eventualnog "velikog" iskrcavanja NOVJ naravno ne bi imala drugih opcija -
morala bi da se prikloni. Međutim, ideju o "velikom" iskrcavanju u Dalmaciji relativno
rano je "pojela" Operacija Overlord, prvenstveno na insistiranje predsednika Ruzvelta.
Problem odnosa Savezničkih i NOVJ-trupa živeo je sve do samog zaršetka rata, do
Tršćanske operacije. Čak i nešto kasnije.
NOVJ je pokušala da uspostavi okupacionu zonu u tršćanskom zaleđu, radi kasnije
aneksije, što su Saveznici poznatim ultimatumom iz juna 1945. sprečili, i naterali ih na
povlačenje iz Trsta, Gorice i mnogih drugih mesta.
Jedinice na terenu bile su u ponoj borbenoj pripravnosti, čekajući samo na naređenje na
otvaranje vatre.
Do toga, međutim, ipak nije došlo - Tito je popustio.
ono sto ostaje malo nejasno sa nemacke strane, je prisutnost osobe u uniformi hitlerjungenda , na tim pregovorima, o cijem imenu i prezimenu nema podataka i do sada su svi preskocili to....
1941 godine u selu divci mihilovic je izveo taj isti manevar kada se sastao sa nemcima.ali je problem sto ga je on ponavljao periodicno tokom svih godina rata..