Лагумџија за N1 открио: Прво обележавање Дана сећања на геноцид планирано већ од ове године!

комшија

Stara legenda
Poruka
93.436
1717626119467.png



Lagumdžija za N1 otkrio: Prvo obilježavanje Dana sjećanja na genocid planirano već od ove godine!


1715347494-Ilustracija-Zlatko-Lagumdzija-UN-min-750x563.jpg


05. jun 2024

Ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija je u večerašnjem Pressingu za N1 otkrio da su u toku finalne pripreme za obilježavanje 11. jula kao Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici već od ove godine.

Reakcije na usvajanje Rezolucije? Jeste li razočarani to što je Rezolucija u dijelu BiH postala predmet kontroverzi, sumnjičavosti…?

Ono što dobijam iz krugova, zvaničnih beogradskih, to je očekivano. Nisam očekivao moram priznati da će na određeni način ovo što se od nekih naših može čuti, nisam. Mada kad bolje razmislite, to nije tako čudno jer imate jedan dio ljudi koji funkcionišu kao korisni idioti Beogradu. U krajnjem slučaju najviše boli kada vas pogodi neko vaš iako mislite da ste na istoj strani ali na to sam navikao poslije svih ovih godina u bh. stvarnosti. Mislio sam da će ovaj projekat postići potpuno jedinstvo kada su u pitanju bh. snage, ali evo, i to ide u rok službe“, kazao je Lagumdžija.

Manipulacije iz Srbije? Vučić i komentari o diplomatskom uspjehu?

“Sada kad se obilježi Prvi dan Sjećanja na genocid u Srebrenici, postat će svima jasno ko je u cijeloj priči uspio, tj. pobijedio. Mada ovdje nema pobjednika i poraženih nego su svi koji su na strani pravde doživjeli jednu vrstu satisfakcije. Postat će jasno da je Rezolucija u Un-u usvojena i najvažnije da će se ovaj datum obilježavati kao Dan sjećanja na genocid dok postoji UN”, kazao je Lagumdžija i dodao:

S druge strane, bojim se da je ovdje, izgleda da je Vučić odlučio na svaki mogući način da proglasi pobjedu. Princip glasanja je takav da smo dobili glasove u omjeru 5:1. Isto kao da smo na “utakmici” pobijedili 5:1, a oni kažu da je bilo 6:5 za njih jer se nisu brojali korneri, kartoni… Prije devet godina na Savjetu bezbjednosti je slična Rezolucija bila predmet, gdje je tadašnja ambasadorica BiH Mirsada Čolaković bila na mom mjestu, Britanci su sa pet zemalja pripremali Rezoluciju i tada je dobila 10 glasova ZA. 4 suzdržana i 1 PROTIV. Mi nismo uspjeli prije devet godina, takve su bile historijske okolnosti. Ja sam zajedno sa Mirsadom Čolaković pokrenuo projekt sa grupom prijatelja za obilježavanje 20 godina od genocida u Srebrenici. Sada smo uspjeli, pravila su takva da trebaš imati većinu od onih koji su glasali ZA i PROTIV. Takva su pravila“.

“Planirano obilježavanje već ove godine”

Lagumdžija je otkrio da se obilježavanje 11. jula na međunarodnom nivou planira već od ove godine.

Ja sam imao danas nekoliko sastanaka. 11. jula planiramo ove godine da se obilježi prvi put. To će biti potvrda svakome da li je uspjelo ili nije. Obilježit će se ove godine Dan sjećanja. Od iduće godine generalni sekretar ima obavezu da to organizuje svake godine, međutim ove godine smo mi preuzeli tu obavezu jer nije planirano u budžetu ove godine. Mi ćemo to uraditi i obilježiti Prvo obilježavanje Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Ne bih da licitiram sa imenima, ali vam mogu potvrditi da ćemo 11. jula ove godine to obilježiti uz prisustvo čelnika UN koji će biti u New Yorku taj dan. Opet naravno u saradnji sa Majkama Srebrenice i predsjedavajućim Predsjedništva Denisom Bećirovićem. Od prvog jula će biti postavka na samom ulazu u salu Generalne skupštine UN-a o obilježavanju dana sjećanja na genocid u Srebrenici“.

link


Па зар то није фантастично?! Браво за Лагумџију! Велика победа Босне!
 
to i jeste problem
sto se secamo genocida koji po definiciji i znacenju reci nije genocid

znaci imamo genocid kao pojam
imamo genocid kao jasno definisanu pojavu
i imamo izostanak nuznih i konkretnih uslova koji moraju biti ispunjeni za genocid

znaci imamo genocid koji po svojoj sustini nije genocid
znaci li to da genocid nije genocid ? ne
znaci li to da je konkretni sporni genocid genocid ne
logika nalaze da genocida nije bilo

zlocin nije sporan
ali genocid jeste
i tu nema sta da se osporava ili polemise
to je fakt

neko jako zeli da srebrenicki ratni zlocin bude proglasen kao genocid
ali to nikada nece biti moguce jer genocida nije bilo

ja mogu da se proglasim napoleonom i da ceo svet kaze da je tako i da ne ostane jedan covek na svetu koji to osporava.
DA LI SAM JA STVARNO NAPOLEON ?
 

1718945304568.png

BEOGRADSKI PROFESOR IVAN VIDENOVIĆ OČITAO LEKCIJU ANI BRNABIĆ: Čitav vrh RS-a je osuđen za genocid, donijeta je rezolucija Generalne skupštine UN o genocidu u Srebrenici...


Da ne bi bila uništena i rasparčana, RS je spašena Dejtonskim sporazumom. To im stalno govori Američka ambasada u Sarajevu, a ja pokušavam da im objasnim i zašto.

1718945285760.png


Prije 7 min

Nakon što je Ivan Videnović, profesor Beogradskog univerziteta izjavio da je opstanak Republike Srpske moguć jedino u okviru Bosne i Hercegovine na njega su uslijedili napadi državnog vrha i režimskih medija. Najviše se trudila predsjednica Skupštine Ana Brnabić, kazao je Videnović na obraćanju javnosti u beogradskom Medija centru.

“Napad Ane Brnabić u izjavi za medije 17. juna na mene kao građanina i profesora Univerziteta zbog javno iznetih stavova koje je novinar Slobodne Bosne naveo kao uvod u intervju objavljen istog dana, citiraću: „To je sramota kakvu, ja mislim, niko do sada nije video, i neka mu je na čast. E sada, kako ti, takvi ljudi, i dalje opstaju na našim fakultetima kao profesori, to je zaista parekselans pitanje za naše fakultete i naše univerzitete. Jer tako nešto ne bi bilo moguće nigde na svetu. Ali nigde na svetu.“

Time je Ana Brnabić povredila ne samo moje lično dostojanstvo uvredama, ne dozvolivši mi da odgovorim na ove optužbe ako je već htela da debatuje, već je uputila i pretnju izbacivanjem sa radnog mesta, ugrozivši tako sa pozicije vlasti moje osnovno ljudsko pravo na rad i zapošljavanje u skladu sa zakonskim kriterijumima koji važe za mesto na kome radim. A oni se ne odnose ni na zabranu javnog delovanja, ni na dopadanje radikalnoj stranci i ruskim agentima koji vladaju Srbijom. Time je, posle nedavnih događaja na novosadskom univerzitetu, proširila polje ugrožavanje autonomije i na beogradski univerzitet, uvodeći ponovo političku podobnost u skladu sa njihovom nacionalističko-klerikalnom ideologijom. Ili u najmanju ruku ćutanje i oportunizam, koji su već uveliko zahvatili univerzitete i naučne ustanove.

Radikalna svita

Ona ovo ne sme da radi. Oni obično kažu, Vučić zna da patetiše tako, da zaboga imaju pravo na odgovor i na mišljenje. Nemaš to pravo. Nemaš pravo da napadaš građanina svoje zemlje zato što za sobom imaš svu silu državnog i medijskog aparata. Zato nemaš. Nismo mi isti i ravnopravni. Možeš da odgovaraš parlamentarnoj opoziciji, ali građanima ne smeš, jer upravljaš njihovim novcem. Ima da ćutiš i trpiš, to je deo tvog posla, a ne da se obrušavaš na pojedince. Ni ona na mene ni Aleksandar Vućić na Čedomira Stojkovića. Oni, na ovaj način, pozivaju svoje vernike i sledbenike na slobodan obračun sa građanima koji im nisu po volji kao što su pozivali na obračun s Muslimanima. Oni su generator nasilja koje je metastaziralo u ovom društvu. Aleksandar Vučić i njegova radikalna svita. Ako se nešto desi meni ili nekom mom, ako ga slučajno udari auto ili pogodi loptasta munja po vedrom danu (Marlon Brando, Kum), Ana Brnabić će biti odgovorna. I odgovaraće, rekao je Videnović i nastavio.

I na kraju, zašto bilo koji građanin, i u ovom slučaju profesor univerziteta, ne bi mogao da ima mišljenje o poliitčkim događajima u drugoj državi? Ti palančari iz radikalne stranke često znaju da kažu „svuda u svetu“ ili „nigde u svetu“. O svetu o kome ništa ne znaju. Naravno da svuda u svetu svako ima pravo da komentariše političke događaje i u svojim i u drugim državama. Tresu se univerziteti zbog Gaze i Ukrajine. Ko to nema to pravo? Možda nemaju to pravo na neakreditovanom Univerzitetu Severne šume u Michigenu.

Sličnost sa NDH

Neka neko javi Dodiku da Republika Srpska postoji samo u okviru BiH i samo po Dejtonu. Nezavisna država Srpska ne može postojati na ovoj teritoriji i u ovom etničkom sastavu, jer je plod etničkog čišćenja i genocida. Biće rasparčana i podeljena kao i prethodne genocidne države.

Da vam bude jasnije: Nezavisna Država Srpska – NDS, je duhovna i moralna naslednica NDH. Po imenu, načinu nastanka, progonu nesrba, zvaničnim politikama, preovlađujućim moralnim vrednostima, klerikalizmu i ponašanju najviših državnih funkcionera. Nastane li, proći će kao i NDH.

Dakle, oba stava se odnose na situaciju koja nastaje Ako bi se RS odlučila na otcepljenje od BiH. Tada bi se neminovno u međunarodnim krugovima pokrenulo pitanje načina njenog nastanka i završila bi rasparčana i podeljena kao i prethodne genocidne države. Jer Republika Srpska nastala 9. januara 1992. godine jeste genocidna država. Narod nije i ne može biti genocidan, o tome smo puno govorili kada je usvajana poslednja rezolucija UN, ali država – može. I bile su genocidne države. I raspadale su se. I Austro-Ugarska monarhija, i nacistička Nemačka, i NDH.

Čitav vrh države RS je osuđen za genocid, doneta je rezolucija Generalne skupštine UN o genocidu u Srebrenici. Shodno tome, ta država je po karakteru bila genocidna i nikakva njena naslednica ne može postojati nezavisno van BiH. Da ne bi bila uništena i rasparčana, RS je spašena Dejtonskim sporazumom. To im stalno govori Američka ambasada u Sarajevu, a ja pokušavam da im objasnim i zašto.

Ako žele da sačuvaju RS, njeni građani to mogu samo u okviru BiH i samo jasnim distanciranjem od države Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Neka uzmu za dan “rođenja” nove RS 14. decembar, dan kada je 1995. godine potpisan Dejtonski sporazum u Parizu. Time bi poslali jasnu poruku da žele novu i drugačiju RS od one koju su im ostavili Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Tako se čuva i spašava Republika Srpska unutar BiH i to je ono za šta se ova nova, duboko patriotska politička paradigma, zalaže. Aleksandar Vučić i Milorad Dodik ih lažu, zavaravaju i vode direktno u propast, rekao je na kraju profesor Videnović.
 

1718945892598.png


'Dječak' iz Srebrenice i nizozemski major 29 godina kasnije: 'Bili ste mi jedina nada da se spasim'



Amir Mujanović i Ad van Alphen vidjeli su se na videopozivu, 18. juna 2024., nakon 29 godina i susreta u Srebrenici 1995.

Amir Mujanović i Ad van Alphen vidjeli su se na videopozivu, 18. juna 2024., nakon 29 godina i susreta u Srebrenici 1995.

20. juni/lipanj, 2024.

Dva čovjeka miljama daleko, nakon 29 godina gledaju jedan drugog na videopozivu. Veteran nizozemske vojske razgovor počinje šeretski: "Šta ti se desilo, nekad si imao kosu?"

Za kosu pita Amira Mujanovića, kojeg su posljednjih 15 dana online vjerovatno tražile stotine ljudi, među njima i Radio Slobodna Evropa (RSE), a kojeg Nizozemac pamti kao 12-godišnjeg dječaka u Srebrenici.

Potragu je preko Memorijalnog centra Srebrenica pokrenuo upravo veteran Ad van Alphen, bivši major i jedan od onih koji su bili u nizozemskom bataljonu Ujedinjenih naroda u zaštićenoj enklavi, gdje su snage vojske Republika Srpske u julu 1995. počinile genocid nad više od 8.000 Bošnjaka.
Van Alphen je 29 godina čuvao poklone koje je dobio od Amira u Srebrenici, igračku gitaru, fotografiju i papirić s imenom "Samir Mujanović".

Ovo posljednje otežalo je potragu RSE i svih drugih, jer je umjesto Amir neko te 1995. u Srebrenici greškom napisao Samir. Veteran je kroz godine zaboravio ime i mislio da traži Samira.

Kaže da je čuvao poklone, jer se sprijateljio s dječakom te 1995. i godinama je razmišljao o njemu i tome šta mu se moglo desiti.
U UN-ovoj "zaštićenoj" Srebrenici Van Alphen je tada 12-godišnjeg dječaka zvao svojim zaštitnikom, jer je Amir dječije i dobrodušno skoro redovno čuvao njegov automobil ispred kancelarije UN-a.

Zauzvrat bi dobio slatkiše ili voće od majora. Kaže da je sretan išao u izbjeglički stan i nosio to bratu i sestrama da podijeli s njima.

"Dao sam mu tu igračku, jer mi je bila bitna, nismo imali mnogo, ali bio sam zahvalan što mi je davao hranu", prisjetio se Amir.

Kako je RSE našao Amira?​

Deseci poruka osobama koje bi se mogle dovesti u vezu s dječakom iz Srebrenice, raspitivanje po mjestima u okolini, pretraga niza Facebook grupa s bh. dijasporom, s nadom da je dječak izbjegao van Srebrenice i BiH pred kraj rata.

Tako je izgledala potraga. Iz Memorijalnog centra kažu da su, također, dobili nekoliko tragova i poruka koje su mogle dovesti do nečega.

Onda je RSE stupio u kontakt s osobom koja je rekla da je u rodu s dječakom s fotografije i da se ne zove Samir nego Amir. Rečeno je da Amir živi u Spokaneu, u američkoj državi Washington. Porijeklom je iz Bratunca, u blizini Srebrenice.

Ubrzo na mail dolazi poruka od Amirove supruge: "Ja mislim da si ti napisala ovaj artikal. Je li imaš možda kontakt za Ad van Alphen?".

Dva dana i nekoliko poziva kasnije, s vremenskom razlikom od devet sati, Amir i Ad razgovaraju na videopozivu.

'Bili ste moja jedina nada'​

"Čekao sam svaki dan da izađete iz one zgrade (kancelarija UN-a u Srebrenici)", među prvim je stvarima koje je Amir rekao Adu.

"Da, sretali smo se skoro svaki dan", odgovorio je Van Alphen.

"Smijem li biti iskren, uvijek sam se nadao da ćete mi dati nešto. To je bio moj posao s 'punim radnim vremenom'", govori Amir.

Razgovor nastavljaju o Amirovom životu u Americi, držeći se "strogo vojnički" činjenica.

Potom prelaze na priču o tome kako je Amirova obitelj uspjela izaći iz Srebrenice.

- "Zašto ste sačuvali moje poklone sve ove godine?", pitao je Amir.

- "Nadao sam se da ću možda moći uraditi nešto za tebe kasnije, ali nikad mi više nije dozvoljeno da se vratim u Srebrenicu te godine, a nisam mogao ništa iz Nizozemske."

Dva muškarca koje vezuje neobično prijateljstvo razgovarali su mirno, naizgled bez velikog uzbuđenja, ali emotivno.

"Ne znam ni kako opisati život u Srebrenici. Nešto me pokretalo, želja da živim, da pomognem porodici. Bili ste moja jedna jedina nada. Sjedio sam tamo i čekao vas. Mislio sam – ako izgubim ovaj auto, izgubio sam njega", kaže Amir.

Srebrenica, 1993.

Srebrenica, 1993.

Veteran je više puta ponovio da je sretan što je Amir dobro, pričao je o stranici svog dnevnika u kojoj je pisao o njemu u Srebrenici. Znatiželjno je želio čuti o Amirovoj obitelji, djeci i suprugi.

"Nadao sam se stalno da je Crveni križ pomogao da ti i tvoja obitelj izađete iz Srebrenice", kaže Van Alphen.

'Godinama sam joj pričao o tome, a onda je moja supruga pročitala tekst'​

Uspomene na teško djetinjstvo u Srebrenici bile su često dio razgovora Amira i njegove supruge Rabije. I koliko god je želio približiti joj ono što je preživio, govoreći i o majoru, čiji je automobil čuvao, nije uspijevao, jer su djelići slike nedostajali.

"Onda je došla i rekla – Amire, ovdje sve piše", misleći na razgovor koji je RSE objavio s nizozemskim veteranom. "Ovo je tvoja priča."

"Trebat će mi vremena da sve ovo procesuiram (online susret s Van Alphenom). Da razumijem što se desilo. Vratio sam se tamo, u Srebrenicu, u mislima", rekao je Amir tokom razgovora.

Nizozemski veteran je još jednom Amiru ponovio da snage bosanskih Srba nisu dale da se 1995. vrati u Srebrenicu.

"Niko me nije slušao tamo", pomalo razočarano govori veteran o ulozi nizozemskog bataljona u Srebrenici u ljeto kad je počinjen genocid, na što Amir kaže da misli da je on "nevjerovatna osoba", jer je toliko godina čuvao uspomenu na jednog dječaka kojeg je sreo, čuvajući i sitnice koje mu je darovao.

Ad Van Alphenova legitimacija za vrijeme boravka u Srebrenici, 1995.
"Jako sam sretan što imaš dobar život u Americi, obitelj, djecu, posao. Poklone sam ostavio u Memorijalnom centru (Srebrenica), možda će ih neko vidjeti tamo i saznati o našoj priči", kaže veteran Amiru.

Nesvakidašnji intervju završava s obećanjem dva prijatelja da će ostati u kontaktu, uz nagovještaj da će se možda nekad i uživo sresti.

"Imam sastanak s mojim bivšim kolegama u septembru i tad ću govoriti o ovome. Reći ću im – našao sam Amira. Oni svi znaju za ovu moju priču", rekao je Van Alphen.

"Dobre, dobre", završava veteran razgovor izgovarajući riječ "dobro" na bosanskom. Kaže, samo se te sjeća.

Nizozemski veterani posljednjih godina posjećuju Memorijalni centar Srebrenica, među njima je početkom juna 2024. bio i Ad van Alphen.

Vrhovni sud je 2019. presudio da je Nizozemska djelomično odgovorna za smrt oko 350 muslimanskih muškaraca koje su ubile snage bosanskih Srba tokom genocida.


Presuđeno je da su nizozemske mirovne snage 13. srpnja 1995. evakuirale muškarce iz svoje vojne baze u Potočarima, unatoč tome što su znali da su "bili u ozbiljnoj opasnosti od zlostavljanja i ubistva".

Ujedinjeni narodi su, također, kritizirani, jer nisu odobrili NATO-ove zračne napade slabo naoružanim nizozemskim trupama u julu 1995. godine.

Kako je Amir preživio genocid?​

Teret koji nijedan 12-godišnjak ne bi trebao nositi, za Amira je bilo svakodnevno brinuti za svoj i život svoje obitelji i nastojati osigurati makar nešto za jesti.

Kaže, u Srebrenici nije bilo dovoljno hrane, a slatkiša nikako.

"Meni je cilj bio da dobijem nešto od njega, iskreno, i tako se razvilo prijateljstvo", ispričao je RSE Amir, koji je s obitelji izbjegao u Srebrenicu iz rodnog Bratunca kad su srpske snage zauzele grad 1992. godine.

S roditeljima, bratom i sestrama, od kojih je jedna rođena u izbjeglištvu u Srebrenici, preživio je genocid, ali traume nosi sa sobom cijeli život.

"Čuli smo da Srebrenica pada i krenuli smo prema Potočarima. S ocem smo se razišli, kad su muškarci krenuli kroz šumu, a žene i djeca su mogli u UN-ovu bazu", ispričao je Amir dolazak u bazu koju su zauzele srpske snage.

Tu je svjedočio, priča, i o ubistvima, silovanjima.

"Ljudi nađu konopac i vješaju se, samo da njima (snagama vojske RS-a) ne idu u ruke", ispričao je Amir. Sjeća se, kaže, i dolaska Ratka Mladića, u Haagu osuđenog na doživotnu kaznu, bivšeg komandanta vojske Republike Srpske, kad je u Potočarima djeci dijelio slatkiše prije nego će njegovi vojnici po njegovu naređenju počiniti genocid.

Ratko Mladić u Potočarima, juli 1995.

Ratko Mladić u Potočarima, juli 1995.

Ispričao je i kako je jedan srpski vojnik spasio njegovog brata, kojeg su drugi vojnici bili odvojili od majke.

"Izgubio sam dosta rodbine u genocidu, kao i svako. Ali moja porodica uža, svi smo preživjeli. Došli smo nekako u Tuzlu i nakon nekog vremena smo se sreli s ocem, koji je prošao kroz šumu", priča Amir.

Rodbina u Europi je pomogla da najprije odu u Nizozemsku, rodnu zemlju njegovog prijatelja, a potom u Sjedinjene Američke Države.

"Rekli su nam da nizozemska vlada traži ljude iz Srebrenice da dođemo i da nam pomognu. Zato smo otišli tamo, ali izbjeglištvo tamo nije bio lijep život", sjeća se Amir.

U američkom Spokaneu je osnovao obitelj, kaže, i otkako su došli, nisu mijenjali mjesto boravka.

Još jednom se vraća na Srebrenicu i kaže da planira dovesti obitelj u Bosnu, da vide odakle su roditelji potekli, gdje su proveli djetinjstvo.

Tužno ratno djetinjstvo koje je iznjedrilo neobičnu priču, uspomenu i trajni podsjetnik u Memorijalnom centru na prijateljstvo djeteta i čovjeka koji je želio, ali nije mogao učiniti više nego sačuvati jednu drvenu igračku, fotografiju i papirić, i nadati se najboljem.
 
Poslednja izmena:
Ne razumem kakva je sad razlika između toga i onog obeležavanja koje se inače u Srebrenici događa svake godine.n

На овом ће се жртве сахрањивати и у Њу Јорку, не само у Поточарима.
 
I ti si poceo da trabunjas isto kao i razni srbski nac0si (da ih ne imenujem).
Upravo je suprotno napisao, pomenuo je naciste i fašiste, Nemačku i Japan. Da li znaš kolik osu ljudi oni pobili i kakve su masakre činili? Milioni i nema genocida, da nije smešno bilo bi tužno.
 
Upravo je suprotno napisao, pomenuo je naciste i fašiste, Nemačku i Japan. Da li znaš kolik osu ljudi oni pobili i kakve su masakre činili? Milioni i nema genocida, da nije smešno bilo bi tužno.
Nac0si (sile osovine) su ove 2024. Rusija, Kina, Iran i ostala baraberija. Nemacka i Japan su sada na strani dobra.
 
Nac0si (sile osovine) su ove 2024. Rusija, Kina, Iran i ostala baraberija. Nemacka i Japan su sada na strani dobra.
To u mozgovima ispranim od strane NATO i EU. Ali svi znamo kako je NATO napao SRJ i kasnije Ukrajinu. Na različite načine, ali su svakako okupatori u te dve države. I vidimo koliko podržavaju Ukrajinske nacite, koji se ponose tim što su nacisti.
 
Nac0si (sile osovine) su ove 2024. Rusija, Kina, Iran i ostala baraberija. Nemacka i Japan su sada na strani dobra.
Ti imaš baš...jednostavan pogled na svet. Kako objašnjavaš činjenicu da su Efraim Zurof i Simon Vizental Centar izjavili da se u Srebrenici nije desio genocid, i da formulisanje zločina u Srebrenici kao genocid predstavlja uvredu za sve žrtve genocida koji su se zaista desili?
 
Ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija je u večerašnjem Pressingu za N1 otkrio da su u toku finalne pripreme za obilježavanje 11. jula kao Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici već od ove godine.
pogresili su, odande su civili spasenii od strane srba, a od strane muslimana je izvrsen genocid u sarajevu

genocid je nesto sto traje godinama,a ne moze se ograniciti jednom ekscesnom epizodom koja je vezana za vojne operacije, vec se genocid sprovodi kontinuirano nad civilima, u duzem vremenskom periodu, te zato rekoh da se radi o gresci, zameni srebrenice za sarajevo gde je zaista pocinjen genocid nad srbima, civilima, pa samo preko 100 logora za silovanje su imali genocidasi u tom jednom gradu!
 
Poslednja izmena:
Poslednja izmena:

1720197377025.png

"REZOLUCIJA JE SVIJETU JASNO PORUČILA ONO ČEGA SMO BILI SVJESNI": U Hrvatskom saboru obilježen Dan sjećanja na genocid u Srebrenici


Hrvatski sabor 2005. godine usvojio je Izjavu o Srebrenici, a 2009. godine proglasio je 11. jula kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici.


hrvatski_sabor.jpg


Prije 4h

U Hrvatskome saboru danas je održan komemorativni skup kojim je obilježena 29. obljetnica i Dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Nakon minute šutnje kojom je odana počast žrtvama u Srebrenici, skupu u Maloj vijećnici obratili su se govornici koji su podsjetili na zločin počinjen u Srebrenici te na aktualnosti vezane uz nedavno donesenu Rezoluciju UN-a.

Pokrovitelj komemoracije, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković pred prepunom Malom vijećnicom podsjetio je kako se ove godine skup održava u svjetlu Rezolucije o genocidu u Srebrenici koju je prije dva mjeseca prihvatila Generalna skupština UN-a.

"Rezolucija je svijetu jasno poručila ono čega smo mi već bili svjesni, da se u Srebrenici dogodio jasan i nedvojben čin genocida", poručio je Jandroković.

Jandroković je dodao kako se priznanje strašnih zločina i pokajanje od mnogih čeka tri desetljeća u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj te kako relativiziranje zločina u današnje vrijeme, kada po svijetu bukte novi sukobi i ratovi, mora biti poziv na uzbunu.

aa_1.jpg



"Prije samo tjedan dana pokušalo se u parlamentu Crne Gore na jedan perfidan način skrenuti pozornost sa zločina počinjenih u Srebrenici. Taj manipulativni, štetni i nečasni potez onih koji su pozvani šutjeti zbog vlastitih grijeha jednako smo brzo prozreli u Hrvatskoj i ostatku Europske unije", poručio je Jandroković.

Saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine Armin Hodžić istaknuo je kako je riječ o do sada najvećem broju prisutnih na komemoraciji za Srebrenicu u Hrvatskom saboru.

"Genocid u Srebrenici još uvijek traje i on je ušao u posljednju fazu koja se zove negiranje genocida. Ni danas ratni zločinci za ovaj genocid nisu kažnjeni. Dapače, dobivaju trgove, ulice, studentske domove koji nose njihova imena, koja se dodatno skandiraju i na sportskim događajima. I ne slavi ih se, jer netko zabludno misli da su oni nevini. Ne, slavi ih se, jer su baš odgovorni za hiljade i hiljade ubojstava. To pokazuje da društvo nije prošlo katarzu i da zločin nije dobio kaznu", poručio je Hodžić.

Komemoraciji su prisustvovali i muftija Aziz ef. Hasanović, predstavnici pedesetak ambasada akreditiranih u Hrvatskoj, a između ostalih, skupu su se obratili izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Melita Mulić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Gordan Jandroković, preživjeli svjedoci o Srebrenici i drugi.

Komemoracija se održala pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, a na inicijativu saborskog zastupnika bošnjačke nacionalne manjine Armina Hodžića, Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj - Bošnjaci zajedno!, Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba kao i mnogih drugih bošnjačkih organizacija u Hrvatskoj, navodi Anadolija.

Hrvatski sabor 2005. godine usvojio je Izjavu o Srebrenici, a 2009. godine proglasio je 11. jula kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Istovjetnu odluku iste je godine donio i Europski parlament i od tada se komemorativni skup održava u Hrvatskom saboru pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog sabora. Ujedinjeni narodi ove su godine usvojili Rezoluciju o genocidu u Srebrenici nakon koje se u cijelome svijetu 11. jula obilježava kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
 
Ово је сада МЕЂУНАРОДНИ Дан сећања на геноцид у Сребреници. И тако ће буде сваке године и довека.
Svet je lep kada sanjamo.
 

1720197771584.png

Prvi put posle 29 godina, ceo svet obeležava Dan sećanja na genocid u Srebrenici: Šta Vučićev režim planira da radi tih dana?


Prvi put posle 29 godina, ceo svet obeležava Dan sećanja na genocid u Srebrenici: Šta Vučićev režim planira da radi tih dana? 1


S. Čongradin 04.07.2024. 22:11

Sednicu Skupštine, planirala sam da održimo u prvoj polovini jula, sednicu na kojoj bi ratifikovali sve ono od sporazuma što je trenutno u Skupštini, na kojoj bi takođe na dnevnom redu bila Deklaracija koju su dve Vlade usvojile na Saboru i to je verovatno onda druga nedelja jula – piše u stenografskim beleškama iz izjava Ane Brnabić, predsednice Skupštine Srbije, sa trećeg sastanka kolegijuma Narodne skupštine u četrnaestom sazivu, održanom 14. juna ove godine.

Parlament Republike Srpske usvojio je Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda i zaključke na ovaj dokument sa Svesrpskog sabora u Beogradu, koji se održao 8. juna, neposredno nakon što su Ujedinjene nacije usvojile Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Namera da predsednica Skupštine Srbije zakaže sednicu da se usvoji, kolokvijalno rečeno, dokument koji je nastao kao reakcija i relativizacija srebreničkog genocida, u danima kada se obeležava sada, nakon usvajanja u UN, Međunarodni dan žaljenja zbog žrtava genocida u Srebrenici, za ovdašnji režim je sramotno, slažu se sagovornici Danasa.

– Sednica Skupštine Srbije na kojoj bi se usvojili zaključci Svesrpskog sabora održanog osmog juna 2024. godine nije još zakazana ali na žalost pojavljuje se mogućnost da ona bude vremenski podudarna sa obeležavanjem srebreničkog genocida koji se održava jedanaestog jula. To bi bio novi udarac pomirenju u regionu i užasna uvreda rodbini ubijenih, koje izjave Milorada Dodika predsednika republike srpske, gotovo svakodnevno ponižavaju – kaže za Danas psiholog Žarko Korać.

Prvi put posle 29 godina, ceo svet obeležava Dan sećanja na genocid u Srebrenici: Šta Vučićev režim planira da radi tih dana? 2


Iako je Skupština Srbije tridesetog marta 2010. godine usvojila Deklaraciju o Srebrenici kojom se osuđuje taj zločin, današnja vlast u Srbiji se pravi da se to nije dogodilo, dodaje.

– Čak i mogućnost da se sednica sadašnjeg saziva Skupštine Srbije održi na dan sećanja na srebreničku tragediju, i pritom usvoji deklaracija o jedinstvu srpskog naroda u Srbiji i Republici Srpskoj (entitet u BIH) bila bi ruganje žrtvama tog zločina. Pored ostalog i zato jer je dobro poznato da rukovodstvo Republike Srpske neprekidno umanjuje broj žrtava u Srebrenici kao karakter tog zločina – smatra sagovornik Danasa.

Možda bi rukovodstvo Srbije trebalo da se podseti da je generalna skupština UN, ističe dalje, upravo usvojila Rezoluciju o Srebrenici, pa iako Srbija za nju nije glasala, ona je svejedno usvojena.

– Nadam se da će rukovodstvo skupštine Srbije imati dovoljno mudrosti da izbegne preklapanje ovih datuma. Ako to ne učini, Srbija će nastaviti svoj put u rđavu budućnost – zaključuje Žarko Korać.

Podsetimo, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je Rezoluciju o Srebrenici, kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sećanja na genocid u Srebrenici.

Ovdašnja vlast je prionula na kampanju uoči i tokom usvajanja tog dokumenta da ubedi što veći broj graanki i građana Srbije da „zapadne sile“ hoće srpski narod da proglase genocidnim narodom, uprkos činjenici da se u toj rezoluciji osim genocida koji je počinjen nad bošnjačkim narodom ne pominje ni Srbija ni Srbi kao genocidni.

Podsetimo i da je vrh aktuelne države, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, u to vreme, 1995. godine, kada je izvršen genocid, bio na strani koja je podsticala i politički inspirisala na genocid koji je Haški tribunal kao takav odredio, procesuirajući i na decenijske kazne zatvorom osudio brojne počinioce, koji su bili građani Srbije i kao Srbi su se nacionalistički određivalli.

Režim diktatora Slobodana Miloševića, odnosno Srbija je određena pred tim sudom ne kao organizatorka genocida, nego je osuđena jer nije učinila ništa da ga spreči, 2007. godine.

Bosanski Srbi na čelu sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem osuđeni su na najduže kazne zatvorom zbog organizacije genocida.

Prvi put posle 29 godina, ceo svet obeležava Dan sećanja na genocid u Srebrenici: Šta Vučićev režim planira da radi tih dana? 3


– Predsednica Narodne skupštine spremna je za ratifikaciju. Predmet je Deklaracija vlada Republike Srpske i Republike Srbije o naprednoj i naprednjačkoj relativizaciji genocida u Srebrenici. Dobro, reći će sumnjičavi, to jeste veliki zločin, ali ne genocid. No, da li je zločin genocid ili nije, pravna je kvalifikacija koju daje nadležni sud. Dva suda Ujedinjenih nacija, čije su članice Srbija, kao i Bosna i Hercegovina – Međunarodni sud pravde i Tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije – kvalifikovale su ovaj zločin kao genocid – kaže za Danas Vesna Rakić Vodinelić, prfesorka prava.

Običan čovek bez državne funkcije može da govori šta mu je na srcu ili želucu – u naučnim i kvazi-naučnim raspravama, kaže, podjednako kao u kafanskim besedama i drugim trabunjanjima. Pod uslovom da pravni poredak njegove, njene države ne zabranjuje poricanje sudski utvrđenih ratnih zločina.

– Međutim, oni neobični ljudi koji vrše državnu vlast u zemlji – članici UN vezani su tom teškom kvalifikacijom. To jest, morali bi biti, ako nisu sasvim neobični, kao na primer predsednici Vučić, Dodik, Brnabić i ostali iz predsedništava i vlada. Ono što ih čini nečovečnim jeste projektovani datum ratifikacije – 14. jul. Kažu složno – veliki je zločin bio u Srebrenici. Datum ratifikacije kojim se upravo taj zločin relativizuje na isti dan kad je počinjen, jeste njegovo slavljenje, a ne neko neutralno obeležavanje – ističe sagovornica Danasa.

Omanji zločin, nedovoljno veliki?

Treba li sada da mislimo da je zločin ipak bio omanji, nedovoljno veliki?

– Da je bio opravdan, jer i drugi su činili iste zločine prema Srbima? Da je krvna osveta među narodima civilizacijsko dostignuće? Hoćemo li da složno pozdravimo – ne konzervativizam – nego mračnjaštvo fašizma koje ponovo nagriza Evropu? Ako je tako ,požurimo braćo i sestre! Draža Mihajlović je čekao celih nekoliko desetina godina da bude rehabilitovan, iako je izrično naredio i sproveo da se ubije „samo“ dvesta ljudi u Vraniću – podseća Vesna Rakić Vodinelić.

Ratko Mladić ima „tek“ ikonu u centru Beograda – kamo spomenik, kamo rehabilitacija?, dodaje.

– U zemlji koja se može podičiti uverljivom antifašističkom prošlošću, njena Skupština dan „velikog zločina“ obeležava ratifikacijom koja ga relativizuje. To je ista ona Narodna skupština, koja je 31. marta 2010. usvojila Deklaraciju kojom najoštrije osuđuje, citiram: „zločin izvršen u Srebrenici nad bošnjačkim stanovništvom jula 1995. na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“ – kaže sagovornica Danasa.

Nameravana „ratifikacija“ je samo podmuklo stavljanje van političke snage Deklaracije Narodne skupštine od 31. marta 2010, smatra.

– Datum nosi simboliku koje bi trebalo biti svestan – prekid, diskontinuitet sa kakvom-takvom demokratijom – zakljčuje Vesna Rakić Vodinelić.
 

Pogledajte prilog 1575085

Prvi put posle 29 godina, ceo svet obeležava Dan sećanja na genocid u Srebrenici: Šta Vučićev režim planira da radi tih dana?


Prvi put posle 29 godina, ceo svet obeležava Dan sećanja na genocid u Srebrenici: Šta Vučićev režim planira da radi tih dana? 1


S. Čongradin 04.07.2024. 22:11

Sednicu Skupštine, planirala sam da održimo u prvoj polovini jula, sednicu na kojoj bi ratifikovali sve ono od sporazuma što je trenutno u Skupštini, na kojoj bi takođe na dnevnom redu bila Deklaracija koju su dve Vlade usvojile na Saboru i to je verovatno onda druga nedelja jula – piše u stenografskim beleškama iz izjava Ane Brnabić, predsednice Skupštine Srbije, sa trećeg sastanka kolegijuma Narodne skupštine u četrnaestom sazivu, održanom 14. juna ove godine.

Parlament Republike Srpske usvojio je Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda i zaključke na ovaj dokument sa Svesrpskog sabora u Beogradu, koji se održao 8. juna, neposredno nakon što su Ujedinjene nacije usvojile Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Namera da predsednica Skupštine Srbije zakaže sednicu da se usvoji, kolokvijalno rečeno, dokument koji je nastao kao reakcija i relativizacija srebreničkog genocida, u danima kada se obeležava sada, nakon usvajanja u UN, Međunarodni dan žaljenja zbog žrtava genocida u Srebrenici, za ovdašnji režim je sramotno, slažu se sagovornici Danasa.

– Sednica Skupštine Srbije na kojoj bi se usvojili zaključci Svesrpskog sabora održanog osmog juna 2024. godine nije još zakazana ali na žalost pojavljuje se mogućnost da ona bude vremenski podudarna sa obeležavanjem srebreničkog genocida koji se održava jedanaestog jula. To bi bio novi udarac pomirenju u regionu i užasna uvreda rodbini ubijenih, koje izjave Milorada Dodika predsednika republike srpske, gotovo svakodnevno ponižavaju – kaže za Danas psiholog Žarko Korać.

Prvi put posle 29 godina, ceo svet obeležava Dan sećanja na genocid u Srebrenici: Šta Vučićev režim planira da radi tih dana? 2


Iako je Skupština Srbije tridesetog marta 2010. godine usvojila Deklaraciju o Srebrenici kojom se osuđuje taj zločin, današnja vlast u Srbiji se pravi da se to nije dogodilo, dodaje.

– Čak i mogućnost da se sednica sadašnjeg saziva Skupštine Srbije održi na dan sećanja na srebreničku tragediju, i pritom usvoji deklaracija o jedinstvu srpskog naroda u Srbiji i Republici Srpskoj (entitet u BIH) bila bi ruganje žrtvama tog zločina. Pored ostalog i zato jer je dobro poznato da rukovodstvo Republike Srpske neprekidno umanjuje broj žrtava u Srebrenici kao karakter tog zločina – smatra sagovornik Danasa.

Možda bi rukovodstvo Srbije trebalo da se podseti da je generalna skupština UN, ističe dalje, upravo usvojila Rezoluciju o Srebrenici, pa iako Srbija za nju nije glasala, ona je svejedno usvojena.

– Nadam se da će rukovodstvo skupštine Srbije imati dovoljno mudrosti da izbegne preklapanje ovih datuma. Ako to ne učini, Srbija će nastaviti svoj put u rđavu budućnost – zaključuje Žarko Korać.

Podsetimo, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je Rezoluciju o Srebrenici, kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sećanja na genocid u Srebrenici.

Ovdašnja vlast je prionula na kampanju uoči i tokom usvajanja tog dokumenta da ubedi što veći broj graanki i građana Srbije da „zapadne sile“ hoće srpski narod da proglase genocidnim narodom, uprkos činjenici da se u toj rezoluciji osim genocida koji je počinjen nad bošnjačkim narodom ne pominje ni Srbija ni Srbi kao genocidni.

Podsetimo i da je vrh aktuelne države, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, u to vreme, 1995. godine, kada je izvršen genocid, bio na strani koja je podsticala i politički inspirisala na genocid koji je Haški tribunal kao takav odredio, procesuirajući i na decenijske kazne zatvorom osudio brojne počinioce, koji su bili građani Srbije i kao Srbi su se nacionalistički određivalli.

Režim diktatora Slobodana Miloševića, odnosno Srbija je određena pred tim sudom ne kao organizatorka genocida, nego je osuđena jer nije učinila ništa da ga spreči, 2007. godine.

Bosanski Srbi na čelu sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem osuđeni su na najduže kazne zatvorom zbog organizacije genocida.

Prvi put posle 29 godina, ceo svet obeležava Dan sećanja na genocid u Srebrenici: Šta Vučićev režim planira da radi tih dana? 3


– Predsednica Narodne skupštine spremna je za ratifikaciju. Predmet je Deklaracija vlada Republike Srpske i Republike Srbije o naprednoj i naprednjačkoj relativizaciji genocida u Srebrenici. Dobro, reći će sumnjičavi, to jeste veliki zločin, ali ne genocid. No, da li je zločin genocid ili nije, pravna je kvalifikacija koju daje nadležni sud. Dva suda Ujedinjenih nacija, čije su članice Srbija, kao i Bosna i Hercegovina – Međunarodni sud pravde i Tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije – kvalifikovale su ovaj zločin kao genocid – kaže za Danas Vesna Rakić Vodinelić, prfesorka prava.

Običan čovek bez državne funkcije može da govori šta mu je na srcu ili želucu – u naučnim i kvazi-naučnim raspravama, kaže, podjednako kao u kafanskim besedama i drugim trabunjanjima. Pod uslovom da pravni poredak njegove, njene države ne zabranjuje poricanje sudski utvrđenih ratnih zločina.

– Međutim, oni neobični ljudi koji vrše državnu vlast u zemlji – članici UN vezani su tom teškom kvalifikacijom. To jest, morali bi biti, ako nisu sasvim neobični, kao na primer predsednici Vučić, Dodik, Brnabić i ostali iz predsedništava i vlada. Ono što ih čini nečovečnim jeste projektovani datum ratifikacije – 14. jul. Kažu složno – veliki je zločin bio u Srebrenici. Datum ratifikacije kojim se upravo taj zločin relativizuje na isti dan kad je počinjen, jeste njegovo slavljenje, a ne neko neutralno obeležavanje – ističe sagovornica Danasa.

Omanji zločin, nedovoljno veliki?

Treba li sada da mislimo da je zločin ipak bio omanji, nedovoljno veliki?

– Da je bio opravdan, jer i drugi su činili iste zločine prema Srbima? Da je krvna osveta među narodima civilizacijsko dostignuće? Hoćemo li da složno pozdravimo – ne konzervativizam – nego mračnjaštvo fašizma koje ponovo nagriza Evropu? Ako je tako ,požurimo braćo i sestre! Draža Mihajlović je čekao celih nekoliko desetina godina da bude rehabilitovan, iako je izrično naredio i sproveo da se ubije „samo“ dvesta ljudi u Vraniću – podseća Vesna Rakić Vodinelić.

Ratko Mladić ima „tek“ ikonu u centru Beograda – kamo spomenik, kamo rehabilitacija?, dodaje.

– U zemlji koja se može podičiti uverljivom antifašističkom prošlošću, njena Skupština dan „velikog zločina“ obeležava ratifikacijom koja ga relativizuje. To je ista ona Narodna skupština, koja je 31. marta 2010. usvojila Deklaraciju kojom najoštrije osuđuje, citiram: „zločin izvršen u Srebrenici nad bošnjačkim stanovništvom jula 1995. na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“ – kaže sagovornica Danasa.

Nameravana „ratifikacija“ je samo podmuklo stavljanje van političke snage Deklaracije Narodne skupštine od 31. marta 2010, smatra.

– Datum nosi simboliku koje bi trebalo biti svestan – prekid, diskontinuitet sa kakvom-takvom demokratijom – zakljčuje Vesna Rakić Vodinelić.
Srboljube, sve krokodilske suze liju :D
 

1720198280000.png

Izložba o genocidu u Srebrenici otvorena u sjedištu UN-a

Izložba, koja obuhvata predmete, fotografije i videosvjedočanstva preživjelih, izuzetno je važna za očuvanje sjećanja na žrtve genocida.

AA-20240702-35029735-35029733-U_SJEDISTU_UNA_OTVORENA_IZLOZBA_O_GENOCIDU_U_SREBRENICI-1719916149.jpg

U izložbu su uključeni eksponati koje je poznati bosanskohercegovački fotograf Armin Durgut izradio tokom rada na umjetničko-dokumentarnom projektu 'Mrtvare'

2 Jul 2024

Jedinstvena izložba Memorijalnog centra Srebrenica otvorena je u sjedištu Ujedinjenih naroda (UN) u New Yorku, javlja Anadolija.

Ova izložba, koja obuhvata predmete, fotografije i videosvjedočanstva preživjelih, izuzetno je važna za očuvanje sjećanja na žrtve genocida i podizanje svijesti o događajima povezanim s genocidom u Srebrenici.

Bursać: ‘Mirno razdruživanje’ je definitivni kraj RS-a i Dodika

“Ogroman trud i predanost uloženi su kako bi se ova izložba realizovala. Zato smo izuzetno ponosni na naš tim koji je neumorno radio na ovom projektu. Hvala kolegama Aziru Osmanoviću i Amri Begić, koji su uložili ogromne napore u realizovanju ovog značajnog trenutka. Iskreno zahvaljujemo Stalnoj misiji Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama na njihovoj podršci i pomoći u ostvarivanju ovog važnog događaja. Hvala svima koji su doprinijeli ovom historijskom trenutku”, saopćeno je iz Memorijalnog centra Srebrenica.


Fotografije koje memoriraju genocid​

U izložbu su uključeni eksponati koje je poznati bosanskohercegovački fotograf Armin Durgut izradio tokom rada na umjetničko-dokumentarnom projektu “Mrtvare”.

Durgut je snimio seriju fotografija cipela pronađenih u masovnim grobnicama u istočnoj Bosni, želeći pokazati da su ljudi patili i prije konačnog čina genocida u Srebrenici, u kojem je, tokom jula 1995. godine, ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
 

1720261401976.png

IZ VUKOVARA ZA SREBRENICU: Krenuo 13. ultramaraton, u spomen na nevino stradale tokom srpske agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu...


Dolazak u Potočare predviđen je 10. jula.

240705-ultramaraton-2-1720252573.jpeg


Prije 2h

Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba povodom obilježavanja 29. godišnjice srebreničkog genocida, ove godine organizira 13. ultramaraton Vukovar – Srebrenica, koji se održava od 6. do 10. jula

Ultramaraton je krenuo jutros u 9 sati iz Memorijalnog centra Ovčara, a dolazak u Potočare predviđen je 10. jula.

Namjera je organizatora podsjetiti na sve nevino stradale tokom srpske agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te posebno odati počast žrtvama Vukovara i Srebrenice. Ujedno, povezivanjem dva grada žrtve, Vukovara i Srebrenice, želi se podići svijest o važnosti sjećanja i konačnog rješavanja pitanja nestalih osoba kao izraza temeljne humanosti prema svima koji još uvijek ne znaju ništa o sudbini svojih najmilijih.

Predstavnik Bošnjaka u Hrvatskom saboru Armin Hodžić podsjetio je kako su jučer u Hrvatskom saboru na obilježavanju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici bili vidljivi odjeci nedavno izglasane Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici.

„Kroz ultramaraton od Vukovara do Srebrenice nastojimo povezati dvije rane hrvatskog i bošnjačkog naroda, povezati dvije države, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te poručiti da se ne zaboravi i da se nikada nikome više ne ponovi“, izjavio je Hodžić prilikom starta maratonaca na Ovčari.

Ultramaraton se održava od 2012. godine od 6. do 10. jula, u kojem maratonci u 5 etapa od Vukovara (Ovčara) preko Vinkovaca, Brčkog, Janje i Zvornika do Srebrenice (Potočari) pretrče 227 km. Ove godine u Ultramaratonu će sudjelovati 5 maratonaca: Dražen Ćućić, Miroslav Dudić-Lovrić, Boban Pantović, Mirsad Softić i Duško Štrbac. Pored maratonaca, na pojedinim dionicama Ultramaratona, pridruže se i drugi trkači koji svojim sudjelovanjem žele podržati projekt i na taj način odati počast žrtvama.

S obzirom na to da je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u realizaciji projekta sve ove godine imalo podršku Grada Zagreba, organizatori i sudionici Ultramaratona, kao i prethodnih godina, iz Zagreba za Vukovar krenuli su ispred Gradske uprave Grada Zagreba gdje ih je neposredno prije polaska za Vukovar primio zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba Luka Korlaet.

Ultramaraton se održava pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića i Željka Komšića te gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića.
 

1720261847203.png

Ujedinjeno Kraljevstvo obilježava 28. godišnjicu genocida u Srebrenici

Nacionalna komemoracija je jedan od stotinu memorijalnih događaja u Ujedinjenom Kraljevstvu tokom Sedmice sjećanja na Srebrenicu koja se obilježava od 4. do 11. jula.

srebrenica-potocari-anadolija.jpg

Velika Britanija je najveći komemorator u svijetu kad je riječ o aktivnostima u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici

04 Jul 2023

Lord Tariq Ahmad iz Wimbledona, državni ministar za Bliski Istok, sjevernu Afriku, južnu Aziju i Ujedinjene nacije u Uredu za vanjske politiku i razvoj Commonwealtha, bio je domaćin centralne komemoracije povodom obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici.

Nacionalna komemoracija je jedan od stotinu memorijalnih događaja u Ujedinjenom Kraljevstvu tokom Sedmice sjećanja na Srebrenicu od 4. do 11. jula.
Uvodni govor održao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović.

Komemoraciji su prisustvovali brojni zvaničnici, ambasadori, visoki komesari, političari, vjerske vođe i predstavnici bosanskohercegovačke zajednice koji su preživjeli genocid i etničko čišćenje.

‘Suprotstaviti se mržnji i netoleranciji’

Sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici organizira britanska humanitarna organizacija Remembering Srebrenica UK putem svojih osam engleskih regionalnih odbora i tri državna odbora u Škotskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj, uz veliku podršku bosanskohercegovačke zajednice u toj zemlji.
“Ponosni smo što je naša zemlja najveći komemorator u svijetu kad je riječ o memorijalnim aktivnostima u znak sjećanja na Srebrenicu. Ne samo da nastoji okupiti ljude kako bi naučili lekcije iz prošlosti i stvarali jače, inkluzivnije zajednice, već inspiriše buduće generacije da preduzmu akciju i suprotstave se mržnji i netoleranciji”, rekao je Waqar Azmi, predsjedavajući Udruženja Remembering Srebrenica.

Ovo udruženje svake godine bira temu koja održava aspekt genocida, a koja je u isto vrijeme bliska i zajednicama u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tema za 2023. godinu je Zajedno smo jedno.

Ovogodišnja tema je naročito važna zato što se ne okupljamo samo kako bi odali počast sjećanju na žrtve Srebrenice, već se i prisjećamo ruskog agresorskog rata u Ukrajini i naglašavamo malo poznatu činjenicu da Rusija pomaže i u destabilizaciji Bosne i Hercegovine i podržava negiranje genocida i veličanje onih ljudi koji su počinili genocid”, rekao je Azmi.
 

Back
Top